Kako je sam skromno govorio, nije on uradio nikakvo herojsko djelo. Tako je bio vaspitan, tako odgajan i tako usmjeren. Kakvi fatalni nedostaci, za kazan zla u kome živimo!
Kada sam tog dalekog 28. januara 1993. godine napustila grad koji sam voljela, bila sam ubjeđena da će sve trajati svega mjesec, dva i da ćemo uspjeti naći zajednički jezik. U kakvoj sam zabludi bila!
Smrt Boga ovde nije prosto kraj izvesnog koncepta Boga, već početak odvajanja od čitavog onog pitanja o postojanju Boga o kojem „zdrav razum kazuje da niko zapravo nema odgovor“. To odvajanje je nekima prirođeno i oni nalaze da je pajtonovski humor „ugodan“, a nekima nije i oni ga smatraju „problematičnim, uvredljivim ili čak bogohulnim“. U svakom slučaju, „zdravorazumsko odvajanje od nemogućih pitanja“ vodi nas brizi za naše smrtne duše, ostavljajući besmrtnu dušu, ako postoji, vlastitoj sudbini.
Ljudi poput Grigorija nadrastaju mediokritete i svakodnevne ljudske potrebe, pa i potrebu za novcem i slavom. Nije se pojavio na ceremoniji dodjele u Madridu, što se dogodilo prvi put u istoriji ove nagrade, uz komentar kako baš taj dan mora u šumu da bere gljive.