Ti slobodni, kritični glasovi nemaju iza sebe ni entitet, ni državu, ni administraciju. Imaju ih ispred sebe, kao prepreku, i u jednom i u drugom entitetu.
Milorad Dodik je, naravno, svjestan da Srpska nema kapaciteta za bilo kakvu teritorijalnu prekompoziciju unutar Bosne i Hercegovine, a razuđenost granice između eniteta je takva da stvarnu granicu ne bi mogla da uspostavi ni nekadašnja vojska bivše zajedničke države.
Većina parlamenta, mjesta gdje bi građani trebali imati najviše zaštite, je umjesto da štiti narod, ćutala i štitila poredak, kome ni samom, uključujući ministra pravde, čovjeka koji zadnji sazna kakve zakone donosi njegovo ministarstvo, nije bilo jasno šta ovim žele da postignu.
Niko normalan i pri zdravoj pameti neće prihvatiti konstrukciju „genocidni narod“. Niti je iko ikad i tvrdio da jesmo – sem naših političkih predstavnika.
Srpska nejač nikad nije čula za Jasenovac, NDH i ustaše, sve dok, eto, Vučić nije rešio da se hrabro uhvati u koštac sa svim lažima o srpskom narodu i njegovoj istoriji. Filmovi o Jasenovcu i Oluji, međutim, samo su početak, jer još je mnogo posla pred Vučićem i srpskom filmskom industrijom