Tadić i Josipović su se suočili s podjednako teškim, najtežim zadatkom da protrče svaki ispod svoje nacionalne duge i, ne osvrćući se što će im to umanjiti popularnost kod kuće, okaju zločine sa srpske i hrvatske strane
Iako su dva događaja koja su izazvala ogromni maelstrom različitih paranoja završena, naime gej parada u Beogradu i izbori u BiH, intenzitet kojim se paranoidni diskursi produciraju u javni prostor ne jenjava. Gej parada je ponovo izvučena na svjetlost dana u sklopu zemljotresa u Kraljevu i zajedno sa Teslinim tajnim oružjem postaje objašnjenje za sasvim prirodnu pojavu. Prirodna pojava se, dakle, objašnjava u smislu starozavjetne kazne za nemoral (gej parada) ili u smislu militarističke zavjere kojom Amerika kontrolira neposlušne i herojske države kao što je to Srbija.
Prosvjedovat će se možda što je Tesla genije struje, a struje fali u domovima diljem zemlje, jer prikazivanje sijalice moglo bi uvrijediti sve one koji tu čudotvornu stvar nemaju...
Gledano iz lokalne perspektive, predugo traje očekivanje da stvari krenu nabolje, pa – u tom odsustvu pozitivnih promjena – i obećanja evropske budućnosti djeluju isprazno i nestvarno.
U Republici Srpskoj se o mandataru priča kao da se kapaju – pogodi ispod koje i kakve kape se krije mandatar. Hoće Mitrović, neće Mitrović, pristao, ali tražio da se počisti teren prethodno, pa DNS rekao da neće Džombića ni u kom pogledu i ni u kom izdanju.
Ovaj popularni sport je dobio novu, negativnu konotaciju, a stadioni su postali govornice mržnje i nacionalizma sa fatalnim posljedicama. Sjetimo se samo prošlogodišnjeg ubistva Vedrana Puljića u Širokom Brijegu ili Brisa Tatona u Beogradu.
Mislila predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto da je netko zajebava, čak osnovano sumnjala na Zlatka Lagumdžiju. Zapio Zlajo sigurno negdje u kafani i u dva iza ponoći zajebava ljude. Pa pita na engleskom je li to madam prezident Bordžana Krajstou.
Tko normalan ne bi želio da srbijanski predsjednik Tadić dođe u Vukovar i ondje ovako ili onako, iako naravno ne bilo kako, oda počast žrtvama tog grada i Ovčare? Zato njegov skori dolazak u Hrvatsku jest dobrodošao, no to je samo uspjeh, možda čak i trijumf, diplomacije dviju zemalja. Ali, ne i njihove pravdoljubivosti i etike. Tu su one u trajnom civilizacijskom minusu.
Mogao je Boris (Tadić) bar nešto da nauči od Ive (Josipovića), ali nije. Boris voli da ga grli Mile (Dodik). To su ti politički zagrljaji kao oni u Koza nostri. Dugo traju i ne prestaju. Sve su čvršći i sve su češći. Gotovo svakodnevno. Pogotovo otkako je Kosovo i u Organizaciji ujedinjenih nacija i u Evropskoj uniji izgubljeno. Ma ko i ma šta sada pričao.