Srpska napredna stranka krenula je u kampanju za nove izbore sa argumentima – Peščanika! Dobro, nije baš reč o potpunom preklapanju, ali noseće teme kampanje naprednjaka jesu upravo one o kojima već godinama uporno i najviše pričaju urednice i saradnici Peščanika. Ukazuju naprednjaci na problem političke klase koja se odvojila od ostatka društva, na praktično neograničenu moć i privilegije koje uživaju partijski funkcioneri, na masivan i nedelotvoran mehanizam upravljanja čija je jedina svrha da se napravi dovoljno mesta za bitnije partijske članove, na nefunkcionalni pravosudni sistem, na razorenu privredu, na sporo napredovanje ka Evropskoj uniji. Ukratko, naprednjaci zameraju svojim političkim kolegama sve ono što im se najčešće zamera i u Peščaniku – da državu shvataju kao izvor vlastitih privilegija, a ne kao servis koji treba da stvori i održava uslove za pristojan život građana.
Ima nešto vrlo simbolično u činjenici da je današnja evropska kriza počela u Grčkoj. Evropska nesreća ima sve odlike klasične grčke tragedije, u kojoj plemeniti junak na kraju strada zbog svoje fatalne oholosti.
Govor predsjednika Obame na komemoraciji na Univerzitetu Arizona žrtvama atentata u Tusonu. Obama je govorio pred hiljadama studenata i građana koji su došli da odaju počast Gabrijeli Gifords i ostalim žrtvama ovog napada.
Ključni pridjevi bosanskohercegovačkog političkog života u ova posljednja postizborna tri mjeseca jesu: programski i matematički. Iz dominantne sarajevske medijske perspektive pridjev "programski" nosi pozitivnu, a "matematički" negativnu konotaciju.
Iako će njegovi budući biografi imati silnih problema da utvrde da li je Arnold Švarceneger bio lošiji kao glumac ili kao političar, bivši guverner Kalifornije ne bi trebalo da strepi od budućnosti. Ima više nego dovoljno novca, više nego dovoljno političkih i drugih veza, a u najgorem slučaju mogao bi da drži ozbiljna predavanja o tome kako uspeti u Americi
U jednoj diplomatskoj depeši objavljenoj na WikiLeaksu, Putin i Medvedev se porede sa Betmenom i Robinom. To je korisna analogija: nije li Džulijan Asanž, organizator WikiLeaksa, otelotvorenje Džokera iz Mračnog viteza Kristofera Nolana?
Srbi su, kao što vidimo, svijet tolerantan i eklektičan: pravi postmodernisti. Dva Božića nemaju, ali dvije Nove godine imaju. Ako jednoga dana Srpska pravoslavna crkva konačno već jednom usvoji gregorijanski kalendar, što je pretpostavka skoro nevjerojatna, Srbi će slaviti i dva Božića, bez brige. Nije beg cicija...
Poželim mnoge želje iskreno i od srca. Prva od njih je zdravlje. Fakat je najvažnije. Na žalost, sumnjam da nisam baš najzdraviji. kao i većina mojih sapatnika, građana republike, federacije, distrikta. Ta opaka bolest se zove – SAR (sindrom akvarijumske ribice). Manifestuje se tako da ono što te je juče iznerviralo (POLITIČARI, MALVERZACIJE, GLUPACI) narednog dana ti ne bilo u memoriji ili je već krenulo intenzivno da blijedi.