Sve se nekako čini da će se za koji dan malo ko sećati šta se to dešavalo u Sarajevu 2. juna. Još će ispasti da je Milorad Dodik bio na dobrom tragu kada je tok pompezno najavljene, a brzopotezno okončane Međunarodne konferencije o zapadnom Balkanu ocenio kao evrobalkansko pozorište, bez ambicije da se ode dalje od uglađenog diplomatskog protokola i ponudi nešto više od već izanđalih fraza i tapšanja po ramenima.
U Sarajevu je, prije nešto manje od 20 dana, umrla starica. Nije se prezivala Dodik, Tihić, Silajdžić, Čović, Lagumdžija... Zvala se, koje li ironije, Nada. Nada Knežević. Smrt joj još nije donijela mir, još leži u hladnjači u Barama, pojma nemam zašto. Mira je imala malo, dostojanstva nimalo. Firma „Klas“, inače nekadašnji vlasnik njene sobice u potkrovlju, srušila je poljski WC koji je starica koristila do prije 10 godina. Komšije su sebi dozidali klozete, ona nije imala čime, ili nije znala kako. Nebitno, možda i ne. Nuždu je vršila u kantu, u svojoj prokisloj sobici u potkrovlju, sobici u koju, baš zbog toga, nije nikom dala da uđe. Za to se saznalo kad su mediji (Bog im dao lijepo zdravlje, kakvi god da su) počeli barkati u tu, za Sarajevo i ostatak BiH, nevažnu stvar.
Što će nam potraga za liderom cijele regije? Nije ni približno došlo vrijeme za dijeljenje nekakvih regionalnih kristalnih pehara i zlatnih medalja. Ali itekako jeste vrijeme, štoviše debelo izmiče, da svatko u svome dvorištu vidi otkud mu toliko smeće, zašto je grmlje uvenulo, a trava požutjela.
„Aj’ ne seri“, smireno je, kao da zabrana dotične radnje ne izlazi iz njegovih usta, reagovao Milorad Dodik, premijer Republike Srpske na primedbe koje mu je ovih dana, u jednoj TV emisiji, uputio anonimni gledalac. Hepening se zbio u emisiji „Stav“ na TV Kanal 3 iz Prnjavora.
Sanjala sam ga tri puta. Sanjam, kao vratio se odnekle, u lepom odelu. Pitam ga: gde si dosad, a on kaže: Evo me. Pitam: Zašto nisi dosad došao? A on odgovara: Pa, tako... To uvek kratko traje, a nakon toga ne znam ništa više, nego što sam znala pre. Svesna sam da sam sama i da ga čekam. Jednom sam sanjala da je bio u Zvorniku i da sam došla tamo vozom 'desetkom'. Sretnem ga na ulici: gde si ti? Ovde sam, kaže. Zašto te nema? A on kaže: Ne mogu još."
Predsjedništvo naše nesreće ima tri noge. Jedna je Nebojša Radmanović, srpska noga i uzdanica Miletove Republike Srpske, manjeg od dva Entiteta. Druga je Haris Silajdžić, bosanski ponos i dika, bošnjački multikulturni lider u ratu i u miru. Treća noga je izabranik bosanske čaršije, Željko Komšić