Kolumne

Ne vjerujem da postoji Sarajlija koji se ne sjeća kako su se gradjani okupljali ispred gradske katedrale na ponoćku, uoči katoličkog Božića. Sretali se tamo mladi svih boja i nacija – svi su išli na jednu vrstu hapenninga.

U prošlom vijeku smo uspjeli da se sjedinimo, udružimo i pobijemo – te ponovno pomirimo, zbratimimo, pa opet zavadimo! Postigli smo ono što niko prije nas postigao nije, a to je da smo u periodu od 100 godina razjebali jednu imperiju, kraljevinu i republiku! Malo li je?!

Priroda bilo kojeg režima koji Amerika podržava u arapskom svijetu je manje važna od kontrole. Podanici se ignorišu do trenutka dok se ne oslobode lanaca.

U protestima u Tunisu i Egiptu, ne može se zanemariti jedna stvar – očigledno odsustvo muslimanskog fundamentalizma. U najboljoj sekularnoj demokratskoj tradiciji, ljudi su se jednostavno pobunili protiv jednog ugnjetačkog režima, korupcije i siromaštva, zahtevajući slobodu i ekonomsku nadu. Cinična mudrost zapadnih liberala, prema kojima je u arapskim zemljama izvorni demokratski osećaj ograničen na malobrojnu elitu, dok većinu može pokrenuti samo verski fundamentalizam ili nacionalizam, dokazano je pogrešna. Glavno pitanje je šta će se sada dogoditi? Ko će izbiti na površinu kao politički pobednik?

Bezmalinovićka je opalila čudilo: „Ama kakve ovce ti spominješ, debilu?“ Tata je rekao: „One ovce šta si rekla mom malom da ih možemo svi poć čuvat!“ Bezmalinovićka je zarežala: „Kojem tvom malom? Nisam ti vidila malog ima misec dana!“ Tata je rekao: „Šta oš reć? Da je moje dite lažovčina?“ Bezmalinovićka je rekla: „Naravski da je lažovčina! I to na ćaću!“ Tata je najprvo malo šutijo i gledao je koljački.

Nacionalna pripadnost je, naročito u Bosni i Hercegovini, bila i politički kriterij službene građanske i nacionalne ravnopravnosti! Imali smo čak i pojavu, da se vjersko-civilizacijsko i obiteljsko porijeklo prepoznavalo kao element identiteta među ateistima – vladajućim komunistima i marksistima. Možda se pitalo manje, a s mnogo više diskrecije nego danas, ali kad je trebalo, itekako se pitalo!

Kako je Miljenko Jergović postao četnik, i to baš zahvaljujući Vremenu, i kako je zla beogradska čaršija postala mesto u kojem se ne može uspeti bez hvaljenja Draže Mihailovića

Ljudi ne vole da budu tretirani kao budale, ili zaostala deca, ili kao statisti na nekoj paradi. Postoji prirodan i urođen otpor prema ovakvom starateljstvu, iz vrlo prostog razloga – mladi ljudi žele da budu tretirani kao odrasli, a roditelji ne mogu da podnesu da ih ponižavaju pred očima njihove dece

Dečko koji je nekada obećavao može kazati da ima vjerovatno najdulju listu neprijatelja u Bosni i Hercegovini i njenom okruženju. Zlatko Lagumdžija, predsjednik Socijaldemokratske partije, nije u dobrim odnosima s dvojicom predsjednika država (Josipovićem i Tadićem), jednom premijerkom (Jadrankom Kosor), jednom saborskom zastupnicom (Vesnom Pusić) te s većinom hrvatskih i gotovo svim srpskim strankama u BIH-u, a ni sa sunarodnjacima mu veze nisu idilične.