Dvije su sudske odluke, donesene u skorije vrijeme na različitim sudovima, prodrmale javnost u Federaciji BiH te prouzročile burne medijske i političke reakcije. Jedna se tiče deložacije kardinala Vinka Puljića, a druga eventualnog ukidanja federalnih ministarstava kulture i obrazovanja. Jedna se u dijelu javnosti iščitava kao "poruka da je kardinal Puljić nepoželjan u Sarajevu", odnosno kao dokaz "progona Hrvata iz Sarajeva", dok se druga, u drugom dijelu javnosti, doživljava kao ostvarenje HDZ-ovskog plana postepenog razvlašćivanja Federacije BiH s krajnom svrhom njezinog ukidanja.
Dvadeset godina nakon što je izjavio da je pohlepa dobra, jedan od najpoznatijih filmskih brokera vratio se da bi pokazao kako izgleda „kapitalizam s ljudskim licem“
Kaže čitateljka mog teksta da neće da joj se prepričava fabula, već hoće analizu. Odnosno, htela bi da zna kako se to preko budžeta peru pare, tj. pravi veš mašina. Hm, očito se zadržala samo na jednom tekstu, ne znajući da mi je povremeno muka od same sebe dok objašnjavam očigledno. Svojevremeno sam opisivala upravo to pretpranje, pranje sa otkuvavanjem, ispiranje i centrifugu. Pa, idemo još jednom.
Iako su dva događaja koja su izazvala ogromni maelstrom različitih paranoja završena, naime gej parada u Beogradu i izbori u BiH, intenzitet kojim se paranoidni diskursi produciraju u javni prostor ne jenjava. Gej parada je ponovo izvučena na svjetlost dana u sklopu zemljotresa u Kraljevu i zajedno sa Teslinim tajnim oružjem postaje objašnjenje za sasvim prirodnu pojavu. Prirodna pojava se, dakle, objašnjava u smislu starozavjetne kazne za nemoral (gej parada) ili u smislu militarističke zavjere kojom Amerika kontrolira neposlušne i herojske države kao što je to Srbija.
Prosvjedovat će se možda što je Tesla genije struje, a struje fali u domovima diljem zemlje, jer prikazivanje sijalice moglo bi uvrijediti sve one koji tu čudotvornu stvar nemaju...
Tadić i Josipović su se suočili s podjednako teškim, najtežim zadatkom da protrče svaki ispod svoje nacionalne duge i, ne osvrćući se što će im to umanjiti popularnost kod kuće, okaju zločine sa srpske i hrvatske strane
Gledano iz lokalne perspektive, predugo traje očekivanje da stvari krenu nabolje, pa – u tom odsustvu pozitivnih promjena – i obećanja evropske budućnosti djeluju isprazno i nestvarno.
U Republici Srpskoj se o mandataru priča kao da se kapaju – pogodi ispod koje i kakve kape se krije mandatar. Hoće Mitrović, neće Mitrović, pristao, ali tražio da se počisti teren prethodno, pa DNS rekao da neće Džombića ni u kom pogledu i ni u kom izdanju.
Ovaj popularni sport je dobio novu, negativnu konotaciju, a stadioni su postali govornice mržnje i nacionalizma sa fatalnim posljedicama. Sjetimo se samo prošlogodišnjeg ubistva Vedrana Puljića u Širokom Brijegu ili Brisa Tatona u Beogradu.