Osobi alergičnoj na penicilin od prve doze ne bude ništa, ali druga je može ubiti. Slično je i u Bosni sa institucijom entitetskog referenduma kad je riječ o nadležnostima koje nisu entitetske. Prvi referendum tu bi bio samo proba, drugi bi de facto bio o nezavisnosti. Dodik to zna i zato od najavljenog- prvog referenduma ne želi odustati.
Stvar je više-manje dogovorena, ostalo je još srediti detalje, precizno uskladiti svjedočenja i razraditi neke taktičke manevre, ali široka društvena akcija definiranja strategije za obranu generala Ante Gotovine i Mladena Markača u žalbenom postupku uglavnom je uspješno završena.
Dijasporci su očajni ljudi, nasilno i brutalno istrgnuti iz bolne realnosti Bosne. Oni ne žive životom ove zemlje više, koliko god se trudili da budu dio nje.
Nepravedno bi bilo danas tvrditi kako je taj čovjek baš tako izabrao iz nekih svojih privatnih ili materijalnih interesa. Ne postoji ništa, osim ideala, makar i u najrudimentarnijem smislu, što bi nekoga tko je u Vaskovićevom društvenom okruženju, navelo da počne raditi za 60 minuta i da se bori protiv kriminala, nacionalizma, Milorada Dodika i svega onog što je većini svijeta u Republici Srpskoj milo ili blisko.
Istrebljenje nenjemačkog stanovništva u II. svjetskom ratu, zaključuju autori knjige 'Vojnici – transkripti o borbama, ubijanju i umiranju', bilo je moguće upravo zato jer većina Nijemaca to nije doživljavala kao barbarski akt. Progonjena manjina prije toga bila je sistematski isključena iz društva.
Pre nekih nedelju dana sam probuđena rečima: “Počeo je rat!” U ono malo vremena koliko mi je ostalo da saberem glavu izmučenu blesavim snovima, pokušala sam da prebrojim koliko me je puta taj glas probudio istim rečima u poslednjih tridesetak godina, a koliko puta glasovi pre toga.
Ponovo ae u Banjaluci zemlja tresla. Samo nije to kao nekada. Tad se ta pojava zvala zemljotres. Seizmički poremećaj i slično. Danas je to geostrateška pojava koju određuje čovjek, preciznije grupa ljudi u zavisnosti kom plemenu pripada.
Dvadeset dugačkih godina Hrvati i Srbi žive kao prvi susjedi, državu do države, ali nikad se na poluotoku ne čuje ljudska riječ: kao u kakvoj Pirandellovoj komediji, Hrvati i Srbi, dva naroda sama u svom jeziku, dakle sama na svijetu - međusobno ne razgovaraju.
Stari Oboista sipa sebi treću travaricu i po treći put čita Rješenje o izvršenju. Kako god okrene, Općinski sud Novo Sarajevo prijeti da će mu zaplijeniti imovinu zbog duga.