Kolumne

Vahid Halilhodžić u proljeće 2011. odlazi iz Zagreba, i neće se više vraćati. Nije to kao nekad, kad bi ga u Stambolu čekali progonstvo, zatvor ili smrt. Za njim će, naravno, doći novci, golemi novci kojima će palanka plaćati prostakluk i divljaštvo svojih prvaka i njihovih telala. Iako će ti euri završiti u pašinom džepu, čovjeku bivaju nekako mili, kao da su njemu lično uplaćeni.

Za Spinozu je slobodno ljudsko biće ono koje živi isključivo pod vodstvom uma  i kojim ne upravlja strah. Biti slobodan znači neposredno željeti dobro i djelovati i živjeti ustrajavajući na toj želji, bez odustajanja ili poraza. Upotrijebimo li ono što Spinoza vidi kao prirodnu mudrost duha, odnosno uma, tada ćemo biti kadri postići ono što je opisano na posljednjim stranicama njegove Etike kao blaženstvo.

Kako sam ja shvatio cijelu stvar, to bi trebalo biti nešto kao hitro.hr za mafijaše: zamisao je da se uklone administrativne prepreke za sve, hm, alternativne investitore u Republici Hrvatskoj. Procedura je sada upravo obeshrabrujuće komplicirana, i nije mali broj međunarodnih trgovaca bijelim robljem, heroinom ili oružjem, koji su suočeni s bešćutnom hrvatskom birokracijom svoj novac odlučili uložiti u propulzivne afričke i srednjoazijske ekonomije.

Naša je epoha obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama tolikih nepravdi, ali i prema našoj vlastitoj sudbini. S jedne strane, kriva je udaljenost. Južna Afrika izgleda nam daleko, Etiopija također. A Kamerun još dalje. Mrtva ili umiruća djeca nisu naša. Reklo bi se da su se svi oni stanovnici nekog drugog planeta. Ili da žive u nekom drugom vijeku.

Deveti maj se slavi kao Dan pobjede nad fašizmom i kao Dan Evrope. Slavi, ali u Evropi. Kod nas je to Dan za borbu protiv mamurluka, nastalog pretjeranom konzumacijom Praznika rada, Đurđevdana i Markovdana.

Reformisano sudstvo Republike Srbije donelo je odluku kojom je potvrđen dogovor tužilaštva i okrivljene Svetlane Ražnatović (rođ. Veličković). Dogovor je sledeći: ona priznaje krivicu, plaća globu, a Srbija joj dozvoljava da tokom narednih osam meseci služi kaznu u udobnosti sopstvene vile. Tako nekako.

U zemlji, u kojoj se sa sigurnošću zna samo broj zastupničkih i ministarskih mjesta, dok se broj gladnih, žednih i Kineza ne otkriva, ništa ne funkcionira.

U procesu hrvatske nacionalne integracije, osobito intenzivnom od posljednjih desetljeća Devetnaestoga stoljeća, vazda je manjkalo razumijevanja za to da je identitet bosanskohercegovačkih Hrvata neodvojiv element cjelovitoga kulturnopovijesnog „pejzaža” i identiteta Bosne i Hercegovine, i da bez njega ili izvan njega naprosto hlapi, te da je i zamišljena „svehrvatska” nacionalna kultura amalgam sačinjen od najmanje tri izrazito diferencirana povijesno-civilizacijska kruga: srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga, upravo, dakle, onoga kojemu pripadaju i koji povijesno suoblikuju bosanskohercegovački Hrvati.