U Hrvatskoj se za smotku marihuane u zatvoru sjedi šest mjeseci, a (uvezeni) silovatelji ponavljaju nagore zločine u još grozomornijem izdanju, pa kada se ne priznaje nikakva tuđa pravda, samo je bilo pitanje vremena kada će i kod kuće stradati nove nevine žrtve. Tako se na najtragičniji način dokazalo da tvrdoglavo pozivanje na pravo ne dokazuje osjećaj za pravdu, a praznoglavo čuvanje nacionalnog suvereniteta ne može biti izlika za oprost nedopustivih zločina
- Ej, Lemi, imaš pedeset miliona maraka sitno? - Nemam, brate Remi. - Stvarno nemaš? - Odakle mi, sve da i imam?! - Ej, nemoj meni da uvaljuješ te predratne fore, matere ti! - A šta da ti uvalim, brate Remi? - Pedeset miliona maraka, reko sam ti.
Nacionalizam nije emocija koja se može živjeti svakodnevno, ona ljude obuzima na mahove, ona reagira na povode, ona je strateška rezerva zla koja se mobilizira po potrebi. Čovjekova svakodnevica ipak se ne zbiva u naciji nego u porodici: košulja je bliža od kaputa. Je li porodica temelj nacije i države, ili je nacija samo accessory porodice, a država sila koja štiti "porodične vrijednosti"? I što se zapravo krije iza te patetične fraze koju konzervativci koriste kao znak raspoznavanja?
Industrija zabave je suočena sa gargantuovskim apetitima, a pošto u procesu konzumacije njeni proizvodi nestaju ona neprestano mora nuditi nove. Pritisnuti ovom nevoljom, oni koji koji proizvode za masovne medije pretražuju čitavo područje prošle i sadašnje kulture u nadi da će tu pronaći prikladan materijal. Ovaj se materijal, međutim, ne može ponuditi takav kakav je; on se mora izmeniti da bi postao zabavan, mora se prirediti za što lakšu konzumaciju.
Dragan Paravinja priznao je policijskim inspektorima da je ubio Antoniju Bilić, iz Drniša u Hrvatskoj, a njeno tijelo bacio na određenu lokaciju, saopštili su direktor policije RS Gojko Vasić i zamjenik direktora policije Hrvatske Milijan Brkić. Paravinja je uhapšen u selu Donji Srđevići.
Svagdje na svijetu postoje udruge koje okupljaju vegetarijance, nepušače, ljude koji vjeruju da Zemlja nije okrugla ili one koji su sigurni da se Armstrong i Aldrin nisu iskrcali na Mjesec. Tako postoje i udruge ratnih veterana koji ne znaju zašto i protiv koga su ratovali.
Stanje u Bosni i Hercegovini posljednjih godina neodoljivo podsjeća na prve sapunice s početka devedesetih. Možeš fulati stotinu epizoda, no kad se vratiš ekranu i dalje si sasvim u tijeku zbivanja. Jer zbivanja nema i sve je samo pretakanje beskrajno šupljeg u suludo prazno, dok nam nad glavama ordiniraju sebične autokrate, kronični destabilizatori bolje budućnosti.
Šta se dogodilo sa većinskim bošnjačkim življem? pitaće neki turista-namernik. Na to pitanje bi pravoverni žitelj Kamengrada trebalo da odgovori jednostavnom upitnom rečenicom: “A, jesi l ti čito Andrića?” Kusturica i Dodik smatraju da se sa ovom frazom prekida svako dalje raspitivanje i prelazi na lepše teme.
Šta, međutim, imamo na jugoistoku? Imamo, naravno, fenomen "loženja na državu" doveden do paroksizma. Ima toga u Hrvatskoj, ima toga u Crnoj Gori, ima toga u Srbiji, ima toga na Kosovu, ima toga u Makedoniji, ali što ga ima u Bosni i Hercegovini, to je tek čudo jedno. Jedni se lože na državu Bosnu i Hercegovinu, jedni na što državniju Republiku Srpsku, treći na koliko-toliko državnu Herceg-Bosnu.