Koncept vica je u pretjerivanju, u vicu je sve moguće i dopušteno, pa i to da Bošnjaci prežive Veliku Srbiju, ali ova stvar s već opjevanim Mladićevim jagodama i konobarima iz kafane "Nož, žlica, zeljanica" u zgradi Specijalnog suda u Beogradu, nažalost, nije vic. Ratko Mladić ulovio zlatnog državnog tužioca za ratne zločine, pa domišljao svakojake želje
Među najpominjanijim anegdotama o najslavnijem jugoslovenskom književnom generacijskom kvartetu (Filip David, Danilo Kiš, Mirko Kovač, Borislav Pekić) je i ona o književnim transpozicijama vlastitog zatvorskog iskustva.
Zapisnik sa saslušanja Ratka Mladića u Specijalnom sudu za ratne zločine: Mladić tvrdi da je umro za otadžbinu, što su sve novine prenele; da li ga je Srbija uterala u grob; da li će Srbija biti mirna posle hapšenja
Ko o čemu – ja o teči. Jer, stvarno se trudim da razumem: u selu od jedva nekoliko hiljada duša, mahom srpskih doseljenika iz Bosne, živi rođak pod imenom Mladić. U tom je selu general više puta letovao, još u vreme dok se zaklinjao Titu, pa i posle, kad je već napredovao i postao zlikovac, i na kraju i kao smenjeni oficir i begunac.
Kao i uvijek kad neka vijest snažno odjekne cijelim svijetom, i vijest o Mladićevom hapšenju ponukala je komentatore i analitičare da se pozabave i nekim manje bitnim aspektima samog događaja. Tako je i lokacija Mladićevog hapšenja, selo Lazarevo u blizini Zrenjanina, mnoge navela na zanimljiva razmatranja.
Program Radio-televizije Srbije gledam rijetko, jednom u nekoliko godina, ali svaki put to potraje satima. Ne sjećam se koliko je točno trajao posljednji takav boravak pred ekranom, onaj kad je "Javni servis evropske Srbije" prenosio pogreb Slobodana Miloševića, a ne znam ni koliko će se otegnuti ovo današnje dežurstvo pred uglavnom nepokretnim slikama koje emitira RTS Crime.
U političkoj i medijskoj javnosti Hrvatske povodom uhićenja Ratka Mladića dominira teza o licemjerju srbijanske političke elite, odnosno teza da ga srbijanske vlasti nisu uhitile zato što drže da je to potrebno po pravdi i zakonu, već samo zato što je pritisak iz Europske unije postao nepodnošljiv do mjere da je vladajuća elita procijenila kako bi odgađanje uhićenja donijelo više štete nego koristi.
U celom ovom konfuznom i tužnom cirkusu oko Ratka Mladića ne mogu da se otmem osećanju izvesne difuzne nelagode; kao da me je pomalo sramota od svega toga.