O Evropi se u bosanskohercegovačkoj javnosti već sasvim uobičajeno govori i piše na dva međusobno poništavajuća načina, a da nitko u tomu ne nalazi ništa čudno, čak ni kada jedni te isti ljudi (političari, intelektualci, novinari, vjerski službenici...) prakticiraju čas jedan čas drugi način, ovisno o prilikama i auditoriju.
Ja i moj drug Dino smo bili u prvoj murijskoj. U prvoj murijskoj su mene i Dina zablindirali u jednoj sobici. Tamo su rekli da budemo kuco jerbo da će nam zdrajfat face. Plus nam u sobici nisu dali ni vode ni sokića. Samo je svako malo u sobicu ugibao neki murac i zveknijo bi nam po penkalu i kacot.
Povodom svake parade ponosa pojavljuju se mišljenja da se nešto tako intimno kao što je seksualna sklonost ne bi trebalo iznositi javno. Takva primjedba implicira uvredljivu diskriminaciju različitih oblika ljudske intime i raznolikih oblika njezinog javnog iskazivanja jer određena intimna iskazivanja dovodi u pitanje, a neka druga smatra neupitnim, premda svaka ljudska osobina i svaka sklonost zaslužuje podjednaku neupitnost pod uvjetom da se nikome ni na koji način ne nameće kao jedina moguća i jedina ispravna
O Kierkegaardu se s pravom govori kao o ocu filozofije egzistencije. Sloboda koju je prosvjećenost mislila u borbi protiv svakog autoriteta i protiv svega što čovjeka zarobljava, s Kierkegaardom traži svoje pozitivno određenje. Drama slobode ne odigrava se u spoljašnjim odnosima, nego u ljudskoj unutrašnjosti, u odnosu čovjeka sa samim sobom.
Čudi li nekog što je u Bruxellesu Boris Tadić iznenada pokazao brigu za bosanske Hrvate, razlog je jednostavan: zove se Mile Dodik, kućni ljubimac Tadićeve administracije - o srpskim nacionalistima da i ne govorimo - a cijela priča u funkciji je projekta 'trećeg entiteta' koji bi Mili 'legao k'o budali šamar', kako vele u Bosni
E, šteta što u vreme kad bejah mlad ne bi sajta B92. Sad mi je kasno za mnoge aktivnosti koje se toplo preporučuju na web strani ove „društveno odgovorne firme“. Ali takva je sudba kleta. U jednom te momentu pregazi vreme i sve što možeš učiniti jeste da stojiš po strani i lupaš glavom o zid. Ne može svako da prati modernizacijske širine devedesetdvojke. Uvek je ta ekipa nekako dva koplja iznad svih ovdašnjih avangardi. Pa tako i moja malenkost, svojevremeno „rušitelj književnih konvencija“, dopade u tabor poklonika Vase Pelagića.
Beše to u nekoj novogodišnjoj skrivenoj kameri na televiziji Pink pre desetak godina. Prisutni u studiju (Vladan Batić, Nenad Čanak i Milan St. Protić) pričali su tada kako je jedan Čačanin, po imenu Velja Ilić, kao lider DOS-a imao tajni plan kojim je trebalo popraviti odnose Srbije i SAD za čitavih jedan minut, pet sekundi i 36 stotinki.
Skriva država lažljivog uvoznika i samo je stidno rekla kako će ga klepiti po džepu za milijun maraka. Bezobrazno će ga klepiti jednako kao što bezobrazno skriva njegovo ime.
Dok se u Bosni i Hercegovini nije čestito konstituirao ni Dom naroda, zahuktale su se spekulacije o izboru budućeg predsjedavajućeg Vijeća ministara. Aktuelne rasprave trenutno su fokusirane na tri potencijalna kandidata: Slavu Kukića, Mladena Ivankovića-Lijanovića i Borjanu Krišto.