Vahid Halilhodžić u proljeće 2011. odlazi iz Zagreba, i neće se više vraćati. Nije to kao nekad, kad bi ga u Stambolu čekali progonstvo, zatvor ili smrt. Za njim će, naravno, doći novci, golemi novci kojima će palanka plaćati prostakluk i divljaštvo svojih prvaka i njihovih telala. Iako će ti euri završiti u pašinom džepu, čovjeku bivaju nekako mili, kao da su njemu lično uplaćeni.
Dirljiva je ta ekumenska ljubav između efendija, monsinjora i vladika, koji se na ničijoj zemlji između dva duboka rova okupe svaki put kad netko dirne u neupitne zajedničke vrijednosti. Ne mogu se tri glave složiti oko budalaština kao što su ljubav među bližnjima, tolerancija, poštovanje, suživot ili mir, ali čim netko spomene homoseksualce, Djeda Mraza, ženska prava ili neobavezni vjeronauk, skoče sva trojica složno
Vlahaluk, može se reći, egzistira u dvije, međusobno srodne i neodvojive manifestacije, a to su malograđanski i ruralni vlahaluk. Ni u jednom ni u drugom slučaju se ne radi o metafizičkim kategorijama (kako bi ih voljeli percipirati balinski i škutorski rasni mističari), već sociopsihološkim stanjima.
Nešto pre deset uveče te subote, dok smo pospremali kuhinju ili stavljali decu u krevet, počele su da se pojavljuju kratke vesti: nejasni detalji i naznake na internet sajtovima, pozivi sa televizijskih ekrana da se iščekuju važne vesti – i onda, negde oko pola dvanaest, predsednik Obama ušetao je u istočnu sobu Bele kuće kako bi saopštio naciji da je pravda izvršena.
Za Spinozu je slobodno ljudsko biće ono koje živi isključivo pod vodstvom uma i kojim ne upravlja strah. Biti slobodan znači neposredno željeti dobro i djelovati i živjeti ustrajavajući na toj želji, bez odustajanja ili poraza. Upotrijebimo li ono što Spinoza vidi kao prirodnu mudrost duha, odnosno uma, tada ćemo biti kadri postići ono što je opisano na posljednjim stranicama njegove Etike kao blaženstvo.
Balinluk je još uvijek nedovoljno objašnjen sociopsihološki fenomen užasa! Iako u posljednjem ratu korišćen kao termin demonizacije bošnjačkog naroda, baš kao „vlah“, ili „škutor“ za Srbe i Hrvate, balinluk, baš kao i vlahaluk ili škucorluk nadilazi narodnost, ali mnogo toga govori o specifičnoj nazadnosti, skučenosti i pokvarenosti sadržanoj u svakoj od etno-klerikalnih ideologija.
Deveti maj se slavi kao Dan pobjede nad fašizmom i kao Dan Evrope. Slavi, ali u Evropi. Kod nas je to Dan za borbu protiv mamurluka, nastalog pretjeranom konzumacijom Praznika rada, Đurđevdana i Markovdana.
Kako sam ja shvatio cijelu stvar, to bi trebalo biti nešto kao hitro.hr za mafijaše: zamisao je da se uklone administrativne prepreke za sve, hm, alternativne investitore u Republici Hrvatskoj. Procedura je sada upravo obeshrabrujuće komplicirana, i nije mali broj međunarodnih trgovaca bijelim robljem, heroinom ili oružjem, koji su suočeni s bešćutnom hrvatskom birokracijom svoj novac odlučili uložiti u propulzivne afričke i srednjoazijske ekonomije.
Naša je epoha obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama tolikih nepravdi, ali i prema našoj vlastitoj sudbini. S jedne strane, kriva je udaljenost. Južna Afrika izgleda nam daleko, Etiopija također. A Kamerun još dalje. Mrtva ili umiruća djeca nisu naša. Reklo bi se da su se svi oni stanovnici nekog drugog planeta. Ili da žive u nekom drugom vijeku.