Bliže se izbori, cenjeni publikume, vreme je za uključivanje političkih mikrotalasnih peći u kojima se podgrevaju tradicionalni predizborni bućkuriši. Da vam pravo kažem, meni je nekako dosadila ova takozvana demokratija. Ja sam, inače, veoma sklon da po nebrojeno puta slušam neku pesmu koja mi se sviđa ili da u više navrata gledam omiljeni mi film. Ali postoji i tu neka granica. Pre ili kasnije dođe do zasićenja. Ne mere više, pa to ti je.
Vašar taštine ili Hajde da se volimo 50 – mogući su nazivi rođendanske proslave nad kojom se, demonstrirajući hronično sljepilo na stvarnost, zgražaju posmrtni ostatci onoga što je nekada bilo društvo u kojem bi dernek u organizaciji Emira Hadžihafizbegovića, možda, zabilježio „prvi Yu tabliod As“, dok bi Damira Nikšića pri pokušaju „okupacije“ Umjetničke galerije BiH, odvelo pravo kod uglednog sarajevskog psihijatra i profesora na Akademiji scenskih umjetnosti Bore Đukanovića. Ne, naravno, da mu prošire znanje, već da mu daju terapiju.
Prezimena ljudi koje u Sarajevu danas pamte samo papirići iznad osigurača su, da se razumijemo, i srpska, i hrvatska, i bošnjačka, i ostala. (Ipak, na vratima pripadajućih stanova zamijenila su ih, po pravilu, bošnjačka.) Sve ih je iz Sarajeva otjerao višak historije. Gusane pločice koje prekriva malter markiraju vrijeme u kojem od ljudi ostaju samo tragovi mastila na požutjelom papiru iznad osigurača.
Od novina se ne vidi stvarnost, njihova zadaća je skrivalačka a ne otkrivalačka, važnije je od onog o čemu pišu ono o čemu ne pišu, one su lektira nepismenih, prljav veš posvađanih tajkuna.
Prošle nedjelje sam Vam iskreno nastojao pojasniti pravno stanje stvari, što se Vaše cijenjene stranke HDZ-a tiče. Razgovarao sam s nekoliko odvjetnika i sveučilišnih profesora, pročitao neke zakonske odredbe i nastojao to sažeti u logičan slijed pravnih koraka koje će Državno odvjetništvo uskoro morati napraviti.
Tada tražiš pomoć kod drugih, a najbrže i najlakše je dakako nalaziš u Vjerama, bilo u Vjeri u posmrtno carstvo nebesko, bilo u Vjeri u carstvo nebesko na zemlji. Ili pak postaneš cinik, odnosno liberal(ac) u posljednjem, empirijskom značenju te riječi: potkupljivi, vendicionalni, bezdušni, prije svega vlasti željan liberal. Liberalac s ništa manjom pohlepom za vlasništvom i vlašću od klerikalca. Vulgarni liberal.
Deset je godina prošlo od jedanaestog septembra 2001. godine, terorističkih napada na New York i Washington, događaja koji je, kako bi rekli teoretičari svega i svačega, zapravo bio Događaj (s velikim početnim "D") i koji predstavlja drugi kraj i drugu smrt dvadesetog vijeka (ako se složimo sa čuvenom Hobsbawmovom definicijom prema kojoj je "kratki dvadeseti vijek" počeo sa Sarajevskim atentatom, a završio padom Berlinskog zida) te pravi početak dvadeset prvog.
Prošlo je deset godina otkako je grupa koju su većinom činili obrazovani ljudi srednje klase, odlučila da se raznese, povukavši za sobom još tri hiljade nedužnih, s ciljem da za sebe obezbijede mjesto u imaginarnom raju. Ovaj problem je uvijek bio dublji od same terorističke prijetnje, a vođenje „rata protiv terora“ nije pravi odgovor na njega.
Odanost i posvećenost tradiciji na području Bosne i Hercegovine nema premca i nad svim je drugim kolektivnim vrlinama pojedinaca koji sačinjavaju našu državnu zajednicu. Tradicija je neprikosnoven izvor svekolike mudrosti, najčešći ponuđač rješenja za mnogobrojne praktične i teoretske probleme, rezon koji se nameće i kojim se dominira, nosilac okamina na kojima počiva društveni poredak.