Na državu se može gledati kritički i sumnjičavo kao na tramvajsku upravu, poštu, plinaru, vodovod ili bilo koju drugu uslužnu djelatnost, ili je se može obožavati onako bedasto kao što se obožavaju nogometni klubovi, upozorava kolumnist tportala progovarajući o panici koja se u hrvatskoj javnosti digla zbog europskog monitoringa
Kako je moguće da svi novinari Oslobođenja, ili bar njihova kolumnistička elita, dan nakon zabrane Dežulovićevog teksta, uredniku nisu predali iskopiran Dežulovićev, kao “svoje” tekstove za taj dan. I tako sve dok taj tekst ne bude objavljen. Krateći, u međuvremenu, vrijeme, recimo, Frenkievim Massive-om: “Oni kažu, moramo sad riječi birat' / il' nam neće pjesme više nikad svirat' / oni hoće naše pjesme cenzurirat / ja kažem: Kurac!!! Nećeš ništa dirat'!”
Zapadnjačko pozivanje na religiju, bilo da je riječ o prizivanju takozvanih judeo-kršćanskih vrijednosti ili o pribjegavanju različitim fundamentalizmima američkih crkava, manje svjedoči o povratku religijskog, a više upravo o svojoj suprotnosti, pribjegavanju religiji.
Kada je CIA izašla s poznatom prognozom o raspadu Jugoslavije – zapravo posljednjom takvom, jer ih je bilo više – zadnji američki ambasador u SFRJ Warren Zimmermann bio je vrlo zabrinut i ljut.
Kada bi se nacija suzdržavala od upotrebe svojih simbola koji su u nekom razdoblju bili korišteni od fašističkog režima time bi na simboličkoj - i ne samo simboličkoj ravni poslala poruku da je zauvijek kompromitirana, da je nepodobna za denacifikaciju i da je, dakle, nacija drugog reda što je akt samomržnje - Hannah Arendt ili tipično fašistička diskriminacija ako takav zahtjev dolazi iz druge nacije.
Nisam čitao „Berlinski ručnik“ mog dragog kolege – pedera. Pod nagovorom svoje znatiželjne supruge (koja ju je smazala u trenu) „Ručnika“ se primio jedan moj poznanik (inače deklarirani heteroseksualac). Već na prvom odlomku zaklopio je korice.
Ležite tako na plaži u Bodrumu, Republika Turska, pre tri godine, mislite da vam letovanje ne može pokvariti ni pojava Gorana Hadžića lično, kada na tri ležaljke dalje ugledate poznatu novinarku, autorku knjige o Ratku Mladiću. I ona se sunča, reklo bi se da se ponaša kao da joj letovanje ne može pokvariti ni pojava Nataše Kandić, lično.
Da ima manje godina a više živaca, nastavnik bi književnosti, kako i dolikuje jednom prosvjetnom ratniku, pitao premijera je li išao u neku školu, i šta mu diploma, ako je ima, kaže o primanju energije sa pet planeta?