Međunarodni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini ocijenio je referendum u Republici Srpskoj kao najveći izazov dejtonskom mirovnom sporazumu i korak u potkopavanju državnih institucija - s dimenzijama udara na ustavni poredak i jedne od najvećih kriza od Dejtona - i ostavio vlastima srpskog entiteta vrlo jasan izbor: ili će oni poništiti odluku o referendumu ili će to učiniti on.
Hrvatska možda ne može počiniti zločin, ali neki njezini građani itekako mogu: Haški je proces zapravo promatran kao nastavak onog sukoba koji je i dao povoda suđenju, sukoba koji u Hrvatskoj već ima mitsku funkciju mjesta stvaranja samostalne nacionalne države, a takva je država, zna se, najviše ostvarenje nacije i predmet svih njenih tisućljetnih snova.
Vahid Halilhodžić u proljeće 2011. odlazi iz Zagreba, i neće se više vraćati. Nije to kao nekad, kad bi ga u Stambolu čekali progonstvo, zatvor ili smrt. Za njim će, naravno, doći novci, golemi novci kojima će palanka plaćati prostakluk i divljaštvo svojih prvaka i njihovih telala. Iako će ti euri završiti u pašinom džepu, čovjeku bivaju nekako mili, kao da su njemu lično uplaćeni.
Za Spinozu je slobodno ljudsko biće ono koje živi isključivo pod vodstvom uma i kojim ne upravlja strah. Biti slobodan znači neposredno željeti dobro i djelovati i živjeti ustrajavajući na toj želji, bez odustajanja ili poraza. Upotrijebimo li ono što Spinoza vidi kao prirodnu mudrost duha, odnosno uma, tada ćemo biti kadri postići ono što je opisano na posljednjim stranicama njegove Etike kao blaženstvo.
Balinluk je još uvijek nedovoljno objašnjen sociopsihološki fenomen užasa! Iako u posljednjem ratu korišćen kao termin demonizacije bošnjačkog naroda, baš kao „vlah“, ili „škutor“ za Srbe i Hrvate, balinluk, baš kao i vlahaluk ili škucorluk nadilazi narodnost, ali mnogo toga govori o specifičnoj nazadnosti, skučenosti i pokvarenosti sadržanoj u svakoj od etno-klerikalnih ideologija.
Kako sam ja shvatio cijelu stvar, to bi trebalo biti nešto kao hitro.hr za mafijaše: zamisao je da se uklone administrativne prepreke za sve, hm, alternativne investitore u Republici Hrvatskoj. Procedura je sada upravo obeshrabrujuće komplicirana, i nije mali broj međunarodnih trgovaca bijelim robljem, heroinom ili oružjem, koji su suočeni s bešćutnom hrvatskom birokracijom svoj novac odlučili uložiti u propulzivne afričke i srednjoazijske ekonomije.
Naša je epoha obilježena ravnodušnošću prema bezbrojnim žrtvama tolikih nepravdi, ali i prema našoj vlastitoj sudbini. S jedne strane, kriva je udaljenost. Južna Afrika izgleda nam daleko, Etiopija također. A Kamerun još dalje. Mrtva ili umiruća djeca nisu naša. Reklo bi se da su se svi oni stanovnici nekog drugog planeta. Ili da žive u nekom drugom vijeku.
Deveti maj se slavi kao Dan pobjede nad fašizmom i kao Dan Evrope. Slavi, ali u Evropi. Kod nas je to Dan za borbu protiv mamurluka, nastalog pretjeranom konzumacijom Praznika rada, Đurđevdana i Markovdana.
U procesu hrvatske nacionalne integracije, osobito intenzivnom od posljednjih desetljeća Devetnaestoga stoljeća, vazda je manjkalo razumijevanja za to da je identitet bosanskohercegovačkih Hrvata neodvojiv element cjelovitoga kulturnopovijesnog „pejzaža” i identiteta Bosne i Hercegovine, i da bez njega ili izvan njega naprosto hlapi, te da je i zamišljena „svehrvatska” nacionalna kultura amalgam sačinjen od najmanje tri izrazito diferencirana povijesno-civilizacijska kruga: srednjoevropsko-panonskoga, mediteransko-romanskoga i balkansko-orijentalnoga, upravo, dakle, onoga kojemu pripadaju i koji povijesno suoblikuju bosanskohercegovački Hrvati.