Šta se dogodilo sa većinskim bošnjačkim življem? pitaće neki turista-namernik. Na to pitanje bi pravoverni žitelj Kamengrada trebalo da odgovori jednostavnom upitnom rečenicom: “A, jesi l ti čito Andrića?” Kusturica i Dodik smatraju da se sa ovom frazom prekida svako dalje raspitivanje i prelazi na lepše teme.
Šta, međutim, imamo na jugoistoku? Imamo, naravno, fenomen "loženja na državu" doveden do paroksizma. Ima toga u Hrvatskoj, ima toga u Crnoj Gori, ima toga u Srbiji, ima toga na Kosovu, ima toga u Makedoniji, ali što ga ima u Bosni i Hercegovini, to je tek čudo jedno. Jedni se lože na državu Bosnu i Hercegovinu, jedni na što državniju Republiku Srpsku, treći na koliko-toliko državnu Herceg-Bosnu.
Ministarstvo prosvete Republike Srbije ukinulo je financiranje Istraživačke stanice Petnica kraj Valjeva. Ovaj jedinstvani kamp za talentirane gimnazijalce i studente otvoren je daleke 1982. godine, kao prva nezavisna obrazovna ustanova u bivšoj Jugoslaviji, čije će brojne programe iz prirodnih i društvenih znanosti u sljedeće tri decenije proći gotovo četrdeset hiljada sudionika. Juna 2009, eto, Ministarstvo prosvete odlučilo je da zemlji Srbiji više ne trebaju talentirani mladi znanstvenici.
Čola je jedina konstanta nesrećnih zemalja svojevremeno labavo povezanih u bajagi večni SFRJot. Raspade se zemlja, raspadoše se bendovi, neki dobri svirači i pevači pomreše, Bora Čorba se pretvori u lokalnog društveno-političkog radnika, na takozvanom stejdžu ostadoše samo Čola i pomalo u drugom planu Kornelije Kovač i YU grupa.
Mi obitelj smo za praznike došli kod mog dida na Šoltu. Mi smo nosili borše i penjali smo se uza skale prema dvoru. Moj dida je nacalijo se navr skala i rekao je: „E nek ste vi meni došli, dica! Sritan vam dvajsdeveti novembra!“
Razapet između vjere (islama), naroda (bošnjačkoga) i države (Bosne i Hercegovine), između poimanja vlastite uloge kao etničkog lidera, autoriteta u pitanjima vjere i legalno izabranoga državnika, između konzervativne privrženosti trokonfesionalnom uređenju Bosne nalik na starinski milet-sistem, i moderne demokratske države, građanskoga društva i laičke kulture – nikada nije uspio, niti se previše trudio, izgraditi doktrinu ili barem praktično-operativnu političku koncepciju kojom bi sve te elemente harmonizirao u javni nastup, kojim bi se uvjerljivo obraćao svim građanima Bosne i Hercegovine.
Proći će desetljeće i po, a generaciju će mi dobro potresti jedna nova istina. Ona o našoj odgovornosti. Žarko Puhovski, hrabro kako on to najbolje zna, prije par dana u jednom intervjuu za banjalučku Buku, obznanio je ono što nam je već odavno trebalo biti dobro poznato, rečenicom da su za zločine moralno odgovorni svi oni koji zločin osudili nisu.