Kolumne

Premijerka Jadranka Kosor, uz pratnju ostatka političke garniture, danima uporno ponavlja kako su demonstracije „neotuđiva demokratska tekovina“, masovni izrazi nezadovoljstva su „najnormalnija stvar u demokratskom društvu“, folklor bez kojeg se praktički ne može, presudan koliko i bagatelan, pa se stječe dojam da upravo „demokratska“ narav poretka postaje ključno jamstvo da zahtjevi demonstranata neće biti uslišeni.

Srđan Aleksić nije se suprotstavio aistorijskim i apolitičnim slepim silama prirode, nekakvoj elementarnoj nepogodi. Ne, njegov je čin eksplicitno politički, u najplemenitijem smislu reči

Nije samo smrt neproverena glasina. Isto je i sa imanjem i nemanjem muda, bilo kao organa muškosti, bilo kao organa hrabrosti. I jednog papu testiraju, možeš misliti, da im se ne potkrade bezmudić, pa što ne bismo i one što šilje patku na tuđa leđa?

Ako još od osnovnih škola deca uče da je Apis bio patriota koji je „spasio narod od kralja tiranina“, onda čovek s pravom može da se pita - šta će stajati u nekim budućim udžbenicima o Legiji? Šta će pisati o 12. martu? Pobuni crvenih beretki? Na kraju, o samom Zoranu Đinđiću?

Bata Živojinović je član SPS i - ovde bi trebalo dodati da ironija bude veća - jedan od simbola Sarajeva. Kada je tokom bombardovanja Srbije dao intervju kineskoj televiziji, nakon emitovanja njima se javilo oko milion Kineza spremnih da uzmu puške u ruke i odu da brane Valtera. Kinezi nisu imali pojma da je Valter, u stvari, Bosanac. Dok je Bata, jelte, Srbin.

Ćelave mrge u kožnim jaknama s prst debelim zlatnim lancima na odebljalim vratovima zamijenili su 'fini' ljudi u skupocjenim odijelima, koji više ne prijete bokserima i bejzbolskim palicama jer im naprosto ne trebaju. U aktovki imaju zakonske paragrafe koji im puno učinkovitije dopuštaju da čovjeku koji je dužan nekoliko stotina kuna uzmu nekoliko tisuća kuna.

Pojam "kulturnog identiteta" je opasan. Sa društvene tačke gledišta, on je sumnjiv i veštački, ali, ne više od toga; međutim, kad se gleda iz političke perspektive, vidimo da on ugrožava najdragocenije dostignuće čovečanstva: slobodu.

U odnosu na sposobnost prirode da pomakne japansko otočje za čitava dva metra, skrati dan i poremeti Zemljinu ôs, ljudska potreba za osloncem i vjerom u politička obećanja, bračno stanje, radno mjesto i redovito otplaćivanje kredita, doima se tragikomičnom. Priroda nas podsjeća da nam je za život, osim neizvjesne udobnosti i slobode, potrebna i hrabrost

Ako je rat završio, ne znači da je gotov. Bogati fond nekažnjenih ratnih zločina, pošto nije uzrokovao nikakve kolektivne zapitanosti, služi kao politički resurs i gorivo za emocionalno potpaljivanje masa.