Što bi pjevao Pitagorinu teoremu kad može da urla navijačke pjesme? Što bi u svesci crtao poluge kad ih može u praksi izvaliti? A onda će iz dukserice uletjeti u odjelo i principima pravde i jednakosti uređivati državu!
„Na današnjem tržištu nalazimo niz proizvoda lišenih svojih zloćudnih svojstava: kava bez kofeina, pavlaku bez masnoće, pivo bez alkohola“, piše poznati slovenački filozof Slavoj Žižek u britanskom Gardijanu u tekstu pod naslovom „Liberalni multikulturalizam maskira stari varvarziam sa ljudskim licem“. A lista ide dalje: šta sa virtuelnim seksom kao seksom bez seksa, ističe Žižek.
Najvažniju posljedicu jučerašnjih opštih izbora u Bosni i Hercegovini - katastrofalan poraz Harisa Silajdžića i njegov odlazak u političku penziju - posmatrači upućeni u osnove psihoanalize mogli su naslutiti i prije prvih preliminarnih rezultata. Sam Silajdžić im je, naime, na skoro školski način, dao priliku da zavire u njegovu podsvijest i da se uvjere da u vlastitu pobjedu, usprkos silnim najavama, istraživanjima i anketama, ne vjeruje ni on sam. Zgoda koja bi se instantno mogla uvrstiti u Freudovu „Psihopatologiju svakodnevnog života“ izgledala je ovako: Silajdžić se pojavio na svom izbornom mjestu u ulici Ferhadija, a kad je došao na red za glasanje ispostavilo se da je - zaboravio ličnu kartu. Opravdavao se kao đače pred učiteljicom: Eto, obukao sam drugi sako, a svi mi dokumenti ostali u onom starom, zna se da sam to ja, mogu li ipak glasati. Predstavnici biračkog odbora bili su neumoljivi te se Silajdžić pokunjeno morao vratiti po dokumente.
Ništa posebno ja ne očekujem od ovih izbora. Ne mislim da će biti kakvih korenitih promena, a jadna majka onome ko dođe na vlast u oktobru! Bez obzira da li se radi o istim ili novim. Samo se jedno nadam, a to je da niko neće imati apsolutnu vlast.
Malo - malo pa neki izborni plakat. Gledamo glavonje i čitamo parole. Država za čovjeka, Zdravlje za čovjeka, Narod Zna, Srpska zauvijek, Riječ je riječ, pravda za sve. Stvarno su smiješni. Banalizujemo ih maksimalno.
Poniženje građana neće, što bi bilo logično, prerasti u bunt i masovne proteste.Političke utvare će iznova poniženu svjetinu zaštrašivati i huškati jednu na drugu, drugu na treću.
Povjesničari će još desetljećima izučavati rat u Bosni, posebice u tom ratu Srebrenicu, mali drevni gradić na njegovu rubu što je postao sinonimom zločina, onako kako su to nezamislivom strahotom Guernica, Auschwitz, Ypres, Coventry, Hirošima ili Vukovar od malih, posve običnih mjesta izrasli u opća, a od anonimnih gradića postali sinonimni.
Naše zajednice u BiH su nešto između razorenog patrijarhalnog društva i siromašnog civilnog sustava. One su, jednostavno, zajednice bez čvrsto afirmiranog etosa. Logično je da su poklonici najsnažnije moderne organizacije, nacije, jer im se ona čini kao rješenje za sve nedostatke; ničeg drugog i nema. To koriste politički lopovi, kojih je većina do jučer pričala protiv nacija. Zbunjeni i dekuražirani, ljudi odluku o očuvanju javnog dobra prepuštaju drugima za šaku otrovnih bombona. Izbori su temelj održanja takvog lošeg sustava