Kolumne

Sva bombastična ideološka magla koja se digla, sve silne tendenciozno prizivane bio(biblio)grafske sitnice, sva pseudolakanovska bulažnjenja, sva provincijalna trabunjanja o svjetskom piscu u raljama nacionalista, sve zgodne fraze o Andriću na kojeg niko nema monopol, sve to predstavlja tek dimnu zavjesu za kršenje zakona.

Zajednički zločinački poduhvat inače nije neka antihrvatska (ili antisrpska) konstrukcija kojom se pokušavaju minimizirati tekovine pravednog odbrambenog rata. On ne predstavlja zasebno krivično delo, niti odgovornost države, već poseban oblik individualne krivične odgovornosti.

„Swarovski“, „Bulgari“ i „Kartije“ poslali su Tomi Zoriću uzorke unikatnih elektronskih narukvica iskovanih za zglavak najslavnije pitomice srpskog pravosuđa. Uz pozlaćene čestitke Tužilaštvu zbog veleuspešne nagodbe sa građankom Ražnatović i njezinom sejom, darodavci vele da bi im bila čast i neuporediva naravno reklama ako bi se partnerka Tužilaštva udostojila da svoje pritvoreničke dane provodi noseći narukvicu njihove izrade.

Sa nagodbom tužilaštva i Svetlane Cece Ražnatović Veličković, i sestre joj Ocokoljić, sve u šta smo do sada verovali, ceo taj etički sistem na kojem su naši životi ipak bili zasnovani – ma koliko mi, kao odrasli i ozbiljni ljudi, bili svesni njegove podložnosti brutalnoj reviziji koju vrši stvarnost – sada se ruši i pretvara u prah.

U centru Metropole otvorio se naš prvi H&M u sklopu velebnog staklenika nazvanog šoping centar Cvjetno. Povijesni značaj te ceremonije može se usporediti jedino s otvaranjem prvog McDonaldsa u Jurišićevoj davne 1996. godine. Sad kad imamo svoj H&M, nema više smisla da k'o guske u magli glavinjamo prema europskim integracijama. Čemu, kad se od danas može i doma kupiti trendi majica, haljina ili šal za svega 49,99 kuna, bez plaćanja vinjete i bezočnog laganja carinicima.

Ako ranjena žena iz Minska nije jedna od nas, ako nije dio naše građanske i ljudske solidarnosti, sami smo na svijetu, puno samiji nego što nam se čini i u trenucima najvećega očaja.

U našem slučaju, jedni vlastodršci se bore za nedjeljivu i nezavisnu majku svih majki Bosnu i Hercegovinu, dok drugi zagovaraju ljubav prema njenoj mlađoj sestri Republici Srpskoj. A i jedni i drugi su patetične lopuže koje ne vole ništa osim vlasti i novaca! Oni žive od te svoje ljubavi. Ti bestidni narodni poslanici, uhljebljenici, koji kuckaju esemesove za vrijeme sjednica i zijevaju buljeći u tv kamere kao telad u šarena vrata

"Oprostiti, ne zaboraviti" - je globalna mantra kad je riječ o zločinima. Najcitiranija Kunderina rečenica je ona o borbi čovjeka protiv moći kao borbi pamćenja protiv zaborava.

Tako će valjda za pet hiljada godina arheolozi obilaziti hrvatski Stonehenge na Stupidi, pardon Stupici, i domišljati teorije o tome kako su drevni Idioti sa svojim skromnim graditeljskim znanjem uspjeli od Makarske do onog tunela prenijeti kamenu gromadu od tristo tona. Jedni će tvrditi da je zagonetna građevina zapravo hram, drugi da je zvjezdarnica, a treći da je riječ o Sunčevom kalendaru. Navodno je Sunce pod određenim kutom na cestu bacalo sjenu golemog monolita, a kroz tunel svijetlo, pa su tako drevni Idioti zadivljujućom preciznošću mjerili izgubljeno vrijeme, novac i nadu