Što je manje Jugoslavena na popisima stanovništva, to je više Jugoslavije na usnama hrvatskih nacionalista. Što je Jugoslavija u većoj mjeri bivša, to je hrvatskim nacionalistima aktualnija i potrebnija. Rijetki preostali Jugoslaveni ni izbliza toliko ne žude za Jugoslavijom kao oni koji bi ih – da nije bizarnih civilizacijskih tekovina i međunarodnih obligacija – bez suvišnih premišljanja dislocirali u plinske komore.
Jesen stiže, izborna kampanja se zahuktava dve stotine dana pre izbora. Političari željni osvajanja ili očuvanja vlasti krstare Srbijom u potrazi za ljudskim dušama i njihovim glasovima. Tim poslom neki dan pojavio se Tadić na mostu kod Beške i nakon strasnog poljupca sa Mrkonjićem priznao: „ Živim za ovakve trenutke“! Taj intimni momenat očigledno je inspirisao predsednika da mostu, čiju cenu ćemo saznati tek za dva-tri meseca, podari nekoliko neprimerenih komplimenata.
Crkva odlikovala Pahomija i Dačića! Ovog drugog zbog toga što je - kako reče ordenodavac, vladika s najpromašenijim imenom, Filaret - sprečio „Paradu srama“. Potpuno je, međutim, nejasno zbog čega je ordenovan Pahomije koga bi SPC pre trebalo da se stidi nego da ga odlikuje.
Svođenje događaja na protest radi protesta se odavno pokazalo besmislenim sportom koji izaziva kontraefekat odbijanja ljudi od bilo kakve pomisli davanja podrške bundžijama
Svi znaju tu toplu ljudsku povjesticu, kad je ono 26. veljače 1815. godine prognani Napoleon Bonaparte pobjegao s Elbe, a ugledni pariški Le Moniteur Universel preko cijele naslovne stranice objavio senzacionalnu vijest: “Ljudožder napustio jazbinu!”.
Zoran Đinđić je nekoć pisao o Jugoslaviji kao nedovršenoj državi. Dvadeset godina nakon što se Jugoslavija formalno raspala, pokazuje se da je taj raspad suštinski nedovršiv proces
Pretpostavimo da je gej parada u Beogradu otkazana upravo iz razloga koje je ministar policije naveo – zbog stvarne opasnosti od nekontrolisanog nasilja – a ne zato što je vlast pošto-poto tražila izgovor za neodržavanje, kako bi u predizbornoj godini udovoljila onome što percipira kao većinsko javno mnjenje. Ovaj tekst je pokušaj da se razume ko su, šta predstavljaju oni koji su vlast naterali na povlačenje, i šta se može učiniti u narednim mesecima i godinama kako bi pitanje parade postalo manje traumatično za LGBT osobe, njihove prijatelje, pa i celokupnu javnost u Srbiji.
Akcija srpskih hakera, koji su povukli za nos veći dio relevantnih medija u matičnoj zemlji lažnom web stranicom Nobelove nagrade za književnost na kojoj je nobelovac nakratko postao srpski književnik Dobrica Ćosić, povod je za promišljanje o njegovom liku, djelu i mitomaniji, ali i načinu na koji percipiramo i (ne) provjeravamo informacije