Dva od deset ljudi su u stanju mučiti i ubiti čovjeka na najgore moguće načine. Ja sam to otkrio sam, u ratu. A u ratu je čak 5 do 6 ljudi od njih 10, spremno na takvo nešto. Tako kaže psihologija. A sada je, bez obzira na to što je ljevica u BiH militantnija od desnice, ipak kakav – takav mir. A ljudi još uvijek muče druga živa bića. Čak odgajaju i djecu sposobnu da to rade.
I iz aviona se vidi da jedino na ovakvom skupu izmirenih bivših ratnih protivnika, kakav će 20. ožujka biti održan na Brdu kod Kranja, može biti proglašen kraj Jugoslavije i početak nove suradnje na drukčijim regionalnim osnovama. Ne vide to, doduše, ni mnogi koji će se tada naći za zajedničkim stolom, jer su se proteklih godina junačili u međusobnim svađama.
Život umotan u četiri vlažna zida u logoru od države, nebitan je. Priče o zacljeljenju rana i ganjanju pravde smješne su, jer nikad nepravednije ljudi nisu živjeli.
Dok je u Japanu predstavljeno dvadeset stranica o Bosni i Hercegovini u kojem je japanska novinarka pozvala svoje zemljake u posjetu zemlji koja je prolaz između Istoka i Zapada, u prljavoj državi su spašavani životi.
Je li lijepa? Jeste. Je li se izgradilo? Jeste. Je li najsređeniji grad? Pa, i to je. Ma, sve je to super i odlično kada treba da se izađe u medije i nakiti predizborna priča.
Jedino je, izgleda, glupost Bogu mila. Bijedu, neimaštinu, boleštine i ostala zla među pukom definitivno ne podnosi. Sa takvima se Bogo lako obračuna - baci im kugu, zemljodrmne ih, popali nešto uđerica i ćao đaci.
Sam dragi Bog pogledao je hrvatske i srpske novinare kad je svojim nevidljivim prstima miješao kuglice u ždrijebu Davis cupa, i kad je raspored natjecanja namjestio tako da pobjednik meča Hrvatska - Ekvador ide na pobjednika meča Srbija - SAD, i još da pobjednik na pobjednika ide u Hrvatskoj. Nije se još tako smirila mreža u beogradskoj Areni nakon Isnerova neuspješnog returna na Đokovićevu treću meč-loptu, a već su nabrijani novinari počeli prebrojavati mrtve i ranjene u četvrtfinalu Davis cupa u splitskoj Areni, nije sudac rekao ni "gem, set, meč", a već su mediji slali optužnice Međunarodnom sudu za ratne zločine na području Spaladium Arene.
Jednoga septembarskog jutra 1933. godine u Ženevi je jedan Jevrejin iz gornje Šleske odgovarajući na ime Bernheim svjedočio pred skupštinom Društva nacija.
Hapšenje Ejupa Ganića u Velikoj Britaniji već sada je veliki uspeh za Srbiju. Sudeći po samoj činjenici da sam upravo dao intervju o ovom slučaju za kineski vesnik, hapšenje Ganića je uspešno zasenilo početak suđenja Karadžiću.