Hrvatskim građanima ne treba stvarati nelagodu puštajući srpski kapital u Hrvatsku, kazao je svojedobno SDP-ov kandidat za premijera Ljubo Jurčić na pitanje treba li vrata hrvatskog tržišta otvoriti srpskim tvrtkama. "Zna se tko je činio zločine. Rane su još svježe."
Inače nimalo fasciniran nogometom i nogometnim Svjetskim prvenstvom, sa strane oduševljeno gledam kako ljudi nogama, svojim i tuđim, zarađuju milijune. Svaka vam čast, velim sebi. Gledam Tv ovih dana, više pratim ono što nije vezano za utakmice, gledam pozadinu masovne euforije i divim se genijalnosti onih koji sve to vode i sjajno manipuliraju ljudima i medijima.
Osnovna razlika između mono i multietničke stranke, pored istovjetnosti prihvatanja kolektivnosti etnosa za svoju suštinu, je puki broj kolektiviteta s kojim operišu.
Sve se nekako čini da će se za koji dan malo ko sećati šta se to dešavalo u Sarajevu 2. juna. Još će ispasti da je Milorad Dodik bio na dobrom tragu kada je tok pompezno najavljene, a brzopotezno okončane Međunarodne konferencije o zapadnom Balkanu ocenio kao evrobalkansko pozorište, bez ambicije da se ode dalje od uglađenog diplomatskog protokola i ponudi nešto više od već izanđalih fraza i tapšanja po ramenima.
U Sarajevu je, prije nešto manje od 20 dana, umrla starica. Nije se prezivala Dodik, Tihić, Silajdžić, Čović, Lagumdžija... Zvala se, koje li ironije, Nada. Nada Knežević. Smrt joj još nije donijela mir, još leži u hladnjači u Barama, pojma nemam zašto. Mira je imala malo, dostojanstva nimalo. Firma „Klas“, inače nekadašnji vlasnik njene sobice u potkrovlju, srušila je poljski WC koji je starica koristila do prije 10 godina. Komšije su sebi dozidali klozete, ona nije imala čime, ili nije znala kako. Nebitno, možda i ne. Nuždu je vršila u kantu, u svojoj prokisloj sobici u potkrovlju, sobici u koju, baš zbog toga, nije nikom dala da uđe. Za to se saznalo kad su mediji (Bog im dao lijepo zdravlje, kakvi god da su) počeli barkati u tu, za Sarajevo i ostatak BiH, nevažnu stvar.
Što će nam potraga za liderom cijele regije? Nije ni približno došlo vrijeme za dijeljenje nekakvih regionalnih kristalnih pehara i zlatnih medalja. Ali itekako jeste vrijeme, štoviše debelo izmiče, da svatko u svome dvorištu vidi otkud mu toliko smeće, zašto je grmlje uvenulo, a trava požutjela.