To samo govori u kakvoj zemlji živimo danas... Ovako bi mogao da se sažme zaključak svakog kritičkog novinskog teksta koji tretira aktuelne socijalne, političke i kulturne događaje u Srbiji. Isti ton nemoći karakteriše i kritičko promišljanje u svim zemljama regiona, sa izuzetkom Kosova na kome se i dalje mogu pronaći ostaci pojmova “nada” i “progres”, koji su nevešto zalepljeni na mainstream politički diskurs.
Gde si, tatek! - veselo je s vrata dobacio ocu jedan četverogodišnji mališan. Stravični incident dogodio se u Beogradu prije nekoliko dana, a Đorđe - tako se zove otac - još vidno uzbuđen, paleći drhtavim rukama cigaretu za cigaretom, ispričao ga odmah novinarima Pressa.
Pitanje koje konačno treba postaviti nije: «Što je muškarac bez brkova?», već radije: «Što je muškarac s brkovima?». Relikt prošlosti? Atavizam? Provokacija u vidu najbrutalnijeg propagiranja falocentrizma? Arapin? Crnogorac? Pjesnik s početka prošlog stoljeća? Tautologija? Seks simbol? Vrsta u odumiranju poput pušača, gurmana, zdravog mužjaka? Netko će reći da je Brko paradigmatska postmodernistička figura, ukoliko su brkovi citat obrasca prošlosti s ironijskim odmakom.
Lov je sport, poput tenisa, iako, istina, zidove Wimbledona ne krase slamom punjenje glave poraženih finalista. Lov je sport, poput atletike, mada još niko posrnule maratonce ne okreće na ražnjevima. Lov je sport, poput borilačkih vještina, i pitanje dana kad će od nokautiranih boksera praviti prostirke za dnevne sobe
(Fejsbuk je najlogičniji način da nešto saopštite drugu do sebe - srpska poslovica)
Ceo svet se povezuje i svi utiču na sve. Svaki glas se broji, na ovaj ili onaj način. Ako ne drugačije ono tako što komunicirajući sa prijateljima utičemo na javno mnjenje. Jednog dana će se sve važne odluke donositi u skladu sa globalnim mnjenjem. To će biti demokratija najvišeg nivoa.
Negdje u Bosni niknuo iz suhe trave golemi betonski hangar neostakljenih prozora, u njemu velika dvorana hladnih zidova, na podu dvorane šareni ćilimi, a na ćilimima razbacana ljudska tijela.
Bjesomučna pljačka, prevare i neplaćanje dugova glavne su karakteristike firmi kćerki osnovanih u BiH pod logom slovenskog CPM-a, kojem je Vlada RS dodijelila potkoncesiju za izgradnju autoputa Banja Luka - Doboj. Tvrde ovo vlasnici domaćih kompanija koje su imale poslovne odnose sa CPM-om BiH Lukavac, a koji danas ne mogu da naplate vlastita potraživanja.
Danas je Oslobođenje izvijestilo o "novom diplomatskom skandalu entitetskog premijera". Naime, prošlosedmična posjeta Sarajevu njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea, održana u sklopu njegove regionalne turneje, ostat će, stoji u navedenom članku, "upamćena po jednom od najvećih diplomatskih skandala u povijesti BiH: premijer RS-a Milorad Dodik, koji je pozvan da zajedno sa državnim premijerom Nikolom Špirićem i federalnim kolegom Mustafom Mujezinovićem večera sa Westerwelleom, nije se ni pojavio u hotelu Evropa, niti se udostojio da pošalje bilo kakvu ispriku". Ne negirajući mogućnost da je u pravu Faruk Borić, koji Dodikov nedolazak na večeru sa Westerwelleom tumači time što Dodik ne voli dolaziti u Sarajevo te razočarenjem sadržajem Westerwelleovih poruka tokom posjete BiH, čini mi se da postoji jednostavnije i dosljednije objašnjenje. Činjenica je, naime, da Dodik, koliko god deklarativno ne volio doći u Sarajevo, u glavni grad BiH ipak (relativno) često dolazi, a isto tako je činjenica i da se Dodik (relativno) često susreće sa stranim političarima čije mu se poruke ne dopadaju. Uostalom, da su Westerwelleove poruke toliko veliko razočarenje za SNSD i kadrove iz Republike Srpske, na večeri sa njemačkim ministrom vanjskih poslova ne bi se po svoj prilici pojavio ni Nikola Špirić. Problem je (bio) u nečem drugom.
Naši ljudi stalno kritikuju aktuelnu vlast, zamjeraju joj što je nesposobna, zaražena mitom i korupcijom, rođačka, lopovska. A od rata na ovamo ti isti ljudi neprestano biraju na čelu predstavnike nacionalnih stranaka, jer im je draži lopov iz svojih redova, nego dobar i pošten političar iz drugog naroda.