Na kraju, vredi pomenuti još jednu manjinu. To su policajci koji pokušavaju da rade svoj posao u okruženju ogromnog nerazumevanja, otpora i loših rukovodećih kadrova. Kada građane tretiraju kao svoje sugrađane, kolege ih čudno gledaju, a kada treba da primene zakon onako kako je napisan, nemaju podršku
Nobelov komitet - koji je poslednjih decenija često podsećao na one naše nesretne komitete, ako znate šta hoću da kažem - konačno je ovarisao i posle dužeg vremena nagradu za književnost dodelio jednom vaistinu velikom piscu, Mariju Vargasu Ljosi. Neću da kažem da neke komitejine odluke nisu bile na mestu - Elfride Jelinek, na primer - niti da su drugi laureati bili književni diletanti (mada je i takvih bivalo), ali kada priznanje dospe u zaista prave ruke onda su svi zadovoljni. Čak je sit i onaj moj debeli vuk koji već danima ništa nije pojeo. A nije da nije bilo hrane.
Populizam ima mnoge atribute jedne ideologije, ali ne sve. U određenim vremenskim periodima populizam je imao veliki odjek u svetu, a bilo je i perioda kada je bio potpuno nevažan. On poseduje svojevrsnu neopipljivost, neugodnu konceptualnu nepouzdanost.
BAKIR IZETBEGOVIĆ: Ako smo svi na broju, ja bih da otvorim prvo zasjedanje Predsjedništva BiH. Prva tačka dnevnog reda je izbor predsjednika Vijeća ministara. Moj je prijedlog...
Što bi pjevao Pitagorinu teoremu kad može da urla navijačke pjesme? Što bi u svesci crtao poluge kad ih može u praksi izvaliti? A onda će iz dukserice uletjeti u odjelo i principima pravde i jednakosti uređivati državu!
„Na današnjem tržištu nalazimo niz proizvoda lišenih svojih zloćudnih svojstava: kava bez kofeina, pavlaku bez masnoće, pivo bez alkohola“, piše poznati slovenački filozof Slavoj Žižek u britanskom Gardijanu u tekstu pod naslovom „Liberalni multikulturalizam maskira stari varvarziam sa ljudskim licem“. A lista ide dalje: šta sa virtuelnim seksom kao seksom bez seksa, ističe Žižek.
Najvažniju posljedicu jučerašnjih opštih izbora u Bosni i Hercegovini - katastrofalan poraz Harisa Silajdžića i njegov odlazak u političku penziju - posmatrači upućeni u osnove psihoanalize mogli su naslutiti i prije prvih preliminarnih rezultata. Sam Silajdžić im je, naime, na skoro školski način, dao priliku da zavire u njegovu podsvijest i da se uvjere da u vlastitu pobjedu, usprkos silnim najavama, istraživanjima i anketama, ne vjeruje ni on sam. Zgoda koja bi se instantno mogla uvrstiti u Freudovu „Psihopatologiju svakodnevnog života“ izgledala je ovako: Silajdžić se pojavio na svom izbornom mjestu u ulici Ferhadija, a kad je došao na red za glasanje ispostavilo se da je - zaboravio ličnu kartu. Opravdavao se kao đače pred učiteljicom: Eto, obukao sam drugi sako, a svi mi dokumenti ostali u onom starom, zna se da sam to ja, mogu li ipak glasati. Predstavnici biračkog odbora bili su neumoljivi te se Silajdžić pokunjeno morao vratiti po dokumente.
Malo - malo pa neki izborni plakat. Gledamo glavonje i čitamo parole. Država za čovjeka, Zdravlje za čovjeka, Narod Zna, Srpska zauvijek, Riječ je riječ, pravda za sve. Stvarno su smiješni. Banalizujemo ih maksimalno.