Knjiga televizijskoj kolumni može biti ono što i tegla turšiji. Kao što priliči teglama, i ova ima etiketu. Na njoj piše: knjiga koju svaka žena mora imati kraj svog ormara.
Koncept vica je u pretjerivanju, u vicu je sve moguće i dopušteno, pa i to da Bošnjaci prežive Veliku Srbiju, ali ova stvar s već opjevanim Mladićevim jagodama i konobarima iz kafane "Nož, žlica, zeljanica" u zgradi Specijalnog suda u Beogradu, nažalost, nije vic. Ratko Mladić ulovio zlatnog državnog tužioca za ratne zločine, pa domišljao svakojake želje
Među najpominjanijim anegdotama o najslavnijem jugoslovenskom književnom generacijskom kvartetu (Filip David, Danilo Kiš, Mirko Kovač, Borislav Pekić) je i ona o književnim transpozicijama vlastitog zatvorskog iskustva.
Zapisnik sa saslušanja Ratka Mladića u Specijalnom sudu za ratne zločine: Mladić tvrdi da je umro za otadžbinu, što su sve novine prenele; da li ga je Srbija uterala u grob; da li će Srbija biti mirna posle hapšenja
Ko o čemu – ja o teči. Jer, stvarno se trudim da razumem: u selu od jedva nekoliko hiljada duša, mahom srpskih doseljenika iz Bosne, živi rođak pod imenom Mladić. U tom je selu general više puta letovao, još u vreme dok se zaklinjao Titu, pa i posle, kad je već napredovao i postao zlikovac, i na kraju i kao smenjeni oficir i begunac.
Kao i uvijek kad neka vijest snažno odjekne cijelim svijetom, i vijest o Mladićevom hapšenju ponukala je komentatore i analitičare da se pozabave i nekim manje bitnim aspektima samog događaja. Tako je i lokacija Mladićevog hapšenja, selo Lazarevo u blizini Zrenjanina, mnoge navela na zanimljiva razmatranja.
U političkoj i medijskoj javnosti Hrvatske povodom uhićenja Ratka Mladića dominira teza o licemjerju srbijanske političke elite, odnosno teza da ga srbijanske vlasti nisu uhitile zato što drže da je to potrebno po pravdi i zakonu, već samo zato što je pritisak iz Europske unije postao nepodnošljiv do mjere da je vladajuća elita procijenila kako bi odgađanje uhićenja donijelo više štete nego koristi.
U celom ovom konfuznom i tužnom cirkusu oko Ratka Mladića ne mogu da se otmem osećanju izvesne difuzne nelagode; kao da me je pomalo sramota od svega toga.