Stvar je više-manje dogovorena, ostalo je još srediti detalje, precizno uskladiti svjedočenja i razraditi neke taktičke manevre, ali široka društvena akcija definiranja strategije za obranu generala Ante Gotovine i Mladena Markača u žalbenom postupku uglavnom je uspješno završena.
Istrebljenje nenjemačkog stanovništva u II. svjetskom ratu, zaključuju autori knjige 'Vojnici – transkripti o borbama, ubijanju i umiranju', bilo je moguće upravo zato jer većina Nijemaca to nije doživljavala kao barbarski akt. Progonjena manjina prije toga bila je sistematski isključena iz društva.
Pre nekih nedelju dana sam probuđena rečima: “Počeo je rat!” U ono malo vremena koliko mi je ostalo da saberem glavu izmučenu blesavim snovima, pokušala sam da prebrojim koliko me je puta taj glas probudio istim rečima u poslednjih tridesetak godina, a koliko puta glasovi pre toga.
Ponovo ae u Banjaluci zemlja tresla. Samo nije to kao nekada. Tad se ta pojava zvala zemljotres. Seizmički poremećaj i slično. Danas je to geostrateška pojava koju određuje čovjek, preciznije grupa ljudi u zavisnosti kom plemenu pripada.
Dvadeset dugačkih godina Hrvati i Srbi žive kao prvi susjedi, državu do države, ali nikad se na poluotoku ne čuje ljudska riječ: kao u kakvoj Pirandellovoj komediji, Hrvati i Srbi, dva naroda sama u svom jeziku, dakle sama na svijetu - međusobno ne razgovaraju.
Stari Oboista sipa sebi treću travaricu i po treći put čita Rješenje o izvršenju. Kako god okrene, Općinski sud Novo Sarajevo prijeti da će mu zaplijeniti imovinu zbog duga.
U teoretskom smislu, sa određenom zadrškom zaključujem da je nacija skup etnički sličnih pojedinaca koji praktikuju zajedničke kulturne rituale ili dele slične fetiše. Ali čak i ova tanka membrana puca kada uvećamo sliku na individualni nivo i kada heterogenost postane standard.
Nezgodna je ta stvar s Božjom Riječju. Nije u ono vrijeme bilo kompjutera, mailova i copy paste opcije, Riječ se prenosila isključivo s uha na uho, a znate kako je kad Riječ Božja siđe na čovjekov jezik, pa krene igra gluhih telefona.
Njezine ruke stalno klize u torbicu. Vadi oba mobitela. Kratki pogled na ekrane. Ništa. Pokušavam ne obraćati pažnju. Ali ne ide.'Očekuješ neki poziv? Neka nova švalerčina za koju bih trebao znati?' podjebavam prijateljski.'Ma ne ne, samo tako. Ništa važno', vraća ih u torbicu.