Dobro, reći će netko, sve je to srpsko maslo, zajebo Bata Kineze pa ih odveo na sarajevske ćevape u Novi Pazar, vodio ih, hvalili se oni poslije, i na pivo kod Kože, u Čelebijinoj mahali. Može biti, ne kažem, ali znalo se odavno da u dalekoj Kini ljudi od cijele Europe znaju samo za Tita, Valtera i Sarajevo. Ono što je nama Bruce Lee, to je Kinezima Valter
Svi se pitaju i nagađaju o razlozima neizlaska na ulice, o izostajanju naše revolucije, odnosno koji su to razlozi koji će naše građane naterati da izađu na trgove?
Onda je barba Ilija naperijo prstom prema mom tati i rekao je: „E pa ako ti moš mirno gazit po kostima nevinih Hrvata, onda se malo zapitaj ko si i šta si!“ Plazibatka je zlamenovala se i rekla je: „Ne samo da gazimo! A di je kamalizacija, di su sve one cjevi i šporkarije, muko irudova!
Armija nezaposlenih i nezadovoljnih postoji! Pitanje je koja armija danas treba da ima prednost? Ko je prioritet? Da li ona vojska koja više ne postoji i koje se samo po lošem sjećati možemo, jer ništa osim smrti tada ne vidjesmo, ili ova koja prepuna života stoji i čeka da se desi neko čudo kako bi napokon počela živjeti.
Građani ove zemlje znaju šta žele - efikasnije institucije, viši životni standard i članstvo u EU - ali su njihovi lideri manje fokusirani. Ovaj nedostatak fokusa je jasno ilustrovan u vođenju pregovora o formiranju novih vlasti.
Kada me je moja beogradska urednica i prijateljica vrlo diskretno, kao da je reč o nečemu vrlo intimnom, pitala želim li da moju knjigu šalje u „Nin”, odgovorio sam joj potvrdno
Neviđena je euforija nastala u sjedištu korporacije u Kaliforniji kad se pronijela vijest da je Vlada Jadranke Kosor izrazila želju da u Hrvatsku dođu ulagati tvrtke poput Googlea. Osnivači Larry Page i Sergej Brin isprva su pomislili da je to novinska patka...
U sedmicama i mjesecima nakon Mrnjavčeve pogibije, različite nevladine organizacije i neformalne grupe organizirale su čitav niz demonstracija s ciljem da se isprovociraju ostavke ondašnjeg premijera Kantona Sarajeva Samira Silajdžića i gradonačelnice Semihe Borovac. Lokalne televizije ovih su nas dana snimcima podsjetile na te (po nekima) "dane ponosa i slave" kad su hrabri sarajevski omladinci (što po stvarnoj dobi, što po intelektualnom formatu) rizikovali živote izrugujući se frizuri Semihe Borovac?! Skoro svi sarajevski mediji, sa unisonošću kakve se ne bi zastidjele ni države s višedecenijskim diktaturama, srčano su podržali "proteste", a svaki skeptični glas bio je dočekan multimedijalnim "toplim zecom".