Početkom ove ružne, mlake i vlažne, uglavnom bezsnježne zime, bio sam u Cazinu, u gostima. Nekad mi je, prije rata, taj gradić u gornjem, lijevom rogu zemljopisne karte, bio vrlo daleko. Pola dana do Cazina bi se putovalo, a kad bi se stiglo, moglo se jedino misliti o tome kako će se, uz kakve nevolje, zastoje, stijene na cesti, snježne padavine i odrone, vraćati kući. A danas, Cazin mi je nekako blizu.
Oružje u banjalučkoj hali Borik, otkriveno pred svečanost godišnjice Republike Srpske, nije upotrebljeno, ali je postalo inicijalna kapisla za predizborne taktičke vežbe većine izbornih štabova srbijanskih (ili srpskih - kako vam drago) političkih partija. Automatske puške i dinamit otkriveni su, na sreću, pravovremeno, zato što su nadležne kontradiverzione i policijske službe dobro uradile svoj posao i zato što je nelegalni vlasnik tih ubojitih sredstava amaterski postupio, šta god da mu je bila namera.
Ako je poredak tako ustrojen da savest i pravednost u njemu imaju svrhu i služe na dobrobit svih pripadnika zajednice, onda će savest i pravednost biti stvarni i delotvorni, kako na kolektivnom, tako i na ličnom nivou. Ako pak u zajednici vlada poredak koji se zasniva na iluziji bezuslovne nevinosti i lažnog obećanja da je briga o posledicama naših uverenja i postupanja suvišna i unapred opravdana samim našim pripadanjem baš toj zajednici, onda niti savest niti pravednost u takvoj zajednici, u takvom poretku, nemaju funkciju i stoga odumiru i najzad, netragom nestaju.
Cijelu noć i cijelo jutro na internetu se priča samo o tome, svoj stav o tom prvorazrednom historijskom događaju u međuvremenu je javno obznanio svaki drugorazredni političar i svaki terećerazredni politički analitičar, rezultate referenduma uz jutrošnju je kavu komentiralo svih četiri i pol milijuna Hrvata, baš svatko osim njega, našega dičnog i prepametnog kolumniste, koji je jedini od njih četiri i pol milijuna plaćen da o tome ima svoj stav. Jer jebe se čitatelje što on živi u paralelnom svemiru, jedan dan iza njih, što je čitateljima u trenutku kad čitaju tekst ponedjeljak, i već odavno znaju rezultate referenduma, a novinaru u trenutku kad ga piše nedjelja, i o rezultatima nema pojma.
Onaj fra Ive je u nedilju držao misu u Gospe od Cukra. Fra Ive je ukipao se ispod Isusa sa krunom i govorijo je: „… kruh naš evropski daj nam danas i otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast nego od zla nas izbavi, amen!“ Rulja su zažamorili: „Amen!“ Fra Ive je zlamenovao se i rekao je: „Pomolimoseeeeeeee…“
U poređenju, jer u stvarnosti su opkladu dobili ljudi koji su postali poređenja. Oni koji su ne samo bili nosioci ideje, nego i, premda možda samo u slici mučenika, borci za Ideju. A Ideja u ruci nije ništa drugo do pendrek. Od pendreka onih koji (klerikalno) preobraćaju ljude do onih koji (nacionalno ili socijalno revolucionarno) mijenjaju svijet. Kafka se našao negdje posred njih.
Kako američki Kongres namjerava usvojiti kontroverzni prijedlog zakona protiv piraterije tzv. SOPA (Stop Online Piracy Act) sve su brojniji oponenti koji pozivaju na protivljenje donošenju zakona kojim se kani uspostaviti rigidna cenzura interneta. Aktivisti širom svijeta za danas najavljuju online štrajk protiv ovog vjerovatno“najgoreg zakona (o internetu) u povijesti američkog pravosuđa”.
Slučaj Sretena Ugričića je veliki. Granica je pređena. Izbačen je iz službe čovek velikih kvaliteta i velikih rezultata, filozof, pisac, intelektualac i upravnik Narodne biblioteke Srbije. Čovek koji je radeći svoj posao unapredio jednu važnu nacionalnu instituciju do evropskog i preko evropskog nivoa.