Razmišljam o odlasku iz mog grada. Već neko vrijeme, kao vjerovatno i mnogi koji se nalaze u sličnoj situaciji. Nisam materijalno ugrožen, ne bih išao trbuhom za kruhom. Nema ni rata, bar ne oružanog. Ne tjera nas niko. Pa ipak, moja porodica i ja se ne osjećamo više dobrodošlim u svom gradu gdje smo rođeni.
Pod odrednicom Bosna i Hercegovina, u “katalogu“ je navedena samo jedna stavka: Zadužbina Petar Kočić Beograd - Banja Luka. Tužno generalno izgleda ta mala aleja u Hali 4, gdje se jedan do drugog nalaze štandići Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, nalik na neki sirotinjski zavičajni klub rođaka iz unutrašnjosti.
U najkraćem – u čitavom svetu, urođenička društva trude se da zaštite ono što ponekad zovu „pravima prirode“, dok se civilizovani i prosvećeni podsmevaju ovoj budalaštini.To je upravo suprotno od onoga što bi razum predvideo – ukoliko se ne radi o nekom uvrnutom obliku razuma filtriranom kroz realno postojeću kapitalističku demokratiju.
Iza nas su godine nesusretanja i neposjećivanja. Između nas su trošni i loši drumovi, spori vozovi, životi što su upućeni na Zagreb, Beograd, Istanbul, Beč, ali ne na uzajamnu vezu.
Ja sam rekao: „Pa mislija san da će mi crkva pomoć! Pogotovo ako neću prijavit seksualskog napasnika ni panduriji ni novinama!“ Fra Ive je rekao: „Šta ti to brbotaš, klipsone jedan! Kako bi ti crkva mogla pomoć?“ Ja sam podviknijo: „Tako da mi daš pedes kuna, jebaga led!“ Fra Ive je skočijo iz katrige i dreknijo je: „Ma daću ti kurac, a ne pedes kuna!
Renesansa srpskog nacionalizma je bila ključni adut koji je bio neophodan Miloševiću na putu ka vlasti. Još važnije mu je bilo i javno lice koje je nosio, lice kontinuiteta sa komunističkom partijom i Jugoslavijom.
U četvrtak 15.03.2012. godine u podne zadesih se na sceni „Petar Kočić“ u Narodnom pozorištu Republike Srpske na predstavljanju The Book „Dodik guardian of Srpska“, od autora Dear Pretty ili ti Milana Ljepojevića.
Građanin RS može da se proslavi jedino ako se bavi politikom, pa možemo pretpostaviti da su 256 parcela u "Aleji slavnih" već unaprijed rezervisane za one iz najviših političkih i funkcionerskih krugova. Da se zna da ni na onome svijetu nismo svi jednaki.