Pojam "kulturnog identiteta" je opasan. Sa društvene tačke gledišta, on je sumnjiv i veštački, ali, ne više od toga; međutim, kad se gleda iz političke perspektive, vidimo da on ugrožava najdragocenije dostignuće čovečanstva: slobodu.
U odnosu na sposobnost prirode da pomakne japansko otočje za čitava dva metra, skrati dan i poremeti Zemljinu ôs, ljudska potreba za osloncem i vjerom u politička obećanja, bračno stanje, radno mjesto i redovito otplaćivanje kredita, doima se tragikomičnom. Priroda nas podsjeća da nam je za život, osim neizvjesne udobnosti i slobode, potrebna i hrabrost
Ako je rat završio, ne znači da je gotov. Bogati fond nekažnjenih ratnih zločina, pošto nije uzrokovao nikakve kolektivne zapitanosti, služi kao politički resurs i gorivo za emocionalno potpaljivanje masa.
Pred nama je još uvek ogroman broj prepreka, čije savladavanje traži đinđićevski pristup - zaletiš se i preskačeš po dve ili tri stepenice odjednom. Život je prekratak da bismo stajali sa strane, kibicovali, razmišljali i donosili isprazne strategije koje se na kraju završe puzanjem ili našom omiljenom taktikom - korak napred, dva koraka nazad. Jer, kao što bi rekao Đinđić, "samo se budala sapliće na kamen iza sebe". Problem je u tome što smo i sa kamenjem i sa budalama u debelom suficitu
General Divjak danas je samo simbol svijeta, još uvijek duboko podijeljenog plitkim rovovima na brdu Žuč. Njegove poruke rodnom Beogradu tamo ne čuju, pa mu sude zbog stvari koje je sam osudio - i to, jebiga, malo bliže Dobrovoljačkoj ulici od srpskih tužitelja - dok poruke gradu kojega je izabrao nekako do toga grada ne dopiru.
U Republici Srpskoj nacionalna dominacija srpske nacije nad bošnjačkom i hrvatskom, u Federaciji BiH na razini entiteta dominacija Bošnjaka i Hrvata nad Srbima, i Bošnjaka nad Hrvatima, u pojedinim kantonima dominacija većinske nacije nad manjinskom, već prema konkretnim brojčanim i političkim odnosima Hrvata i Bošnjaka, a na razini države – slika u kojoj se nadbijaju dva podjednako formatirana nacionalna bloka, bošnjački i srpski, uz Hrvate kao statiste
Naše viđenje prošlosti je obojeno patnjom ili uspjehom naših predaka. Svjetlan Lacko Vidulić prilazi post-jugoslovenskom sjećanju preko porodične istorije, sa uvjerenjem da ako otvoreno govorimo o naslijeđenoj predrasudi, možemo razbiti uvriježene načine razmišljana i promovisati dijalog među različitim sjećanjima.
Sekularisti nisu uništili božanske stvari, ali su uništili sekularne stvari, ako im je to neka uteha. “Zar to isto ne važi i za zagovornike religije? Koliko je branitelja religije počelo od napada na savremenu sekularnu kulturu, a završilo odbacivanjem bilo kakvog značajnog verskog iskustva.
Moj dida je sidijo do mene na zidiću. Zidić je bijo u dvoru od didine kuće na Šolti. Dida je meni govorijo: „Viš, unukiću, ako se utvrdi da je cila jedna partija zločimačka organizacija, a ta je partija vodila cilu jednu državu, onda to automatički znači da je i cila ta država zločimačka! Bereš?“ Samo onda je njemu tata dobacijo priko stola: „O čemu ti to pričaš, majketi? Koja država?“ Dida je pogledao u tatu i rekao je: „Pa nacistička Njemačka! Koja drugo?“