Građanin RS može da se proslavi jedino ako se bavi politikom, pa možemo pretpostaviti da su 256 parcela u "Aleji slavnih" već unaprijed rezervisane za one iz najviših političkih i funkcionerskih krugova. Da se zna da ni na onome svijetu nismo svi jednaki.
Od 2006. godine u Bosni i Hercegovini se politička napetost neprekidno zaoštrava a izgradnja održive i funkcionalne države zapada u sve dublju krizu. Zašto 2006. godina? Tada je prokockana prva poslijeratna šansa za preokretanje klime u pravcu „otopljavanja“ i političke konsolidacije u vidu tzv. „aprilskoga paketa“ ustavnih promjena koji je inicirala američka administracija.
Da bi ostvario bilo kakav kontakt sa svijetom u kojem živi, čovjek komunicira. Ta radnja, koja je istovremeno i stanje, potpuno je neotuđiva od razmišljanja, postojanja i samog življenja, i u simultanoj je vezi sa našom spoznajom svijeta oko sebe. Komuniciramo čak i kada ne kažemo ništa, kada sanjamo, a onda je to intrapersonalno komuniciranje, kada se obučemo na određeni način ili jedemo određenu hranu (puževe, odnosno burek).
U četvrtak 15.03.2012. godine u podne zadesih se na sceni „Petar Kočić“ u Narodnom pozorištu Republike Srpske na predstavljanju The Book „Dodik guardian of Srpska“, od autora Dear Pretty ili ti Milana Ljepojevića.
A Goran Bregović u Kliniku za radiologiju, gdje neuspješni i neslavni na CT čekaju i tjednima, došao kao u kafanu. Ne treba njemu uputnica, njega preporučuje estradni menadžer Faruk Drina, doktor ilahija, kasida i opće medicine. Pozdravljao se tako Brega i ljubio s osobljem, samo što nije cijelu Radiologiju počastio CT-snimanjem.
Ne može ovo biti stvarnost, da se u elitnom dijelu glavnog grada jedne suverene evropske države građani ponašaju kao stoka. Drugo su krmad, njima je normalno da se valjaju u svom izmetu, drugo su konji i volovi, oni kad se izbalegaju ne okreću se za sobom, od ljudi se ipak očekuje više.
Protivnica sam selektivnog klanjanja. Protivnica sam bilo kakvog klanjanja. Jak traži poklon jer je moćan, slab licemjerno saginje glavu jer je nemoćan.Ni jedan ni drugi ne mijenjaju mišljenje. Samo položaj tijela u skladu sa trenutnom moći ili nemoći.
Zato se iz historije ništa ne može naučiti, a nadasve je riskantno i opasno na osnovu nje zaključivati o onom što se još nije dogodilo. Sunce će sutra ponovo izaći, ali se bitka za Staljingrad nikada neće ponoviti.