Ne treba, naravno, potcjenjivati potencijalne posredne posljedice pucnjave na Ambasadu SAD-a u Sarajevu na sve stanovnike Bosne i Hercegovine. O tome je već rečeno mnogo, no dvije značajne stvari u cijeloj priči u dosadašnjim komentarima se uglavnom prenebregavaju, a obje su vezane za porijeklo Mevlida Jašarevića
Nakon Jašarevića, Cerić je bio mnogo konkretniji nego nakon slučaja eksplozije u Bugojnu, kada je sa ajvatovičkog dovišta, dok se uviđaj još vršio, odaslao poruku kako je kod Bošnjaka prisutna oikofobija, odnosno strah od kuće.
Čak i da se Mladena Bajića dalo predriblati, Kosor bi izgubila ovu igru jer nije bilo izgleda da dobije borbu s korupcijom bez dubokog preoravanja HDZ-a. No ona je bacila sve predizborne karte baš na te najtvrđe rodoljube, kojima korupcija smeta samo ako u njoj ne mogu i sami sudjelovati.
Odbijajući da ovaj šaroliki, složeni pokret bez vođstva shvate ozbiljno, mejnstrim mediji uspeli su samo da osiguraju svoju beznačajnost. Ostatku Amerike ne pada teško da razume da su ovo šarolika, komplikovana vremena bez vođstva. Ovo možda nije materijal za interesantne TV emisije, ali svaki pokret koji prihvata ovu činjenicu zaslužuje ogromno priznanje.
Nigdar ni bilo da nekak ni bilo - nije loše kad se radi o pukom preživljavanju, ali nije i ne može biti usmjereno na budućnost. Jesu li se mladi u Hrvatskoj stvarno pomirili s time da će živjeti lošije od svojih roditelja?
Ključ za pravu slobodu treba tražiti u apolitičkom, tj. onome što se čini apolitičkim. U mreži društvenih odnosa, od tržišnih do porodičnih, gde, ukoliko želimo istinski boljitak, nije potrebna politička reforma, već promena apolitičkih društvenih odnosa proizvodnje.
Aurelius Augustus održao je kongres i produžio mandat sebi do iza opštih izbora 2014, što znači da će najmanje do 2015. godine biti nezaobilazni faktor građenja demokratije nedemokratskim putem. Kao što je Milopus Augustus to sebi obezbedio i kroz naziv stranke. Da se zna. Očekuje se da će i uz naziv Republike uskoro stajati njegovo ime, jer je blizu da nas gruntovno i katastarski sve uknjiži. Nepoznanica je samo kako će lideri koji krajnje nedemokratski upravljaju svojim strankama graditi demokratsko društvo.
Nigdar ni bilo da nekak ni bilo - nije loše kad se radi o pukom preživljavanju, ali nije i ne može biti usmjereno na budućnost. Jesu li se mladi u Hrvatskoj stvarno pomirili s time da će živjeti lošije od svojih roditelja?
Ovo je prvi razgovor u ciklusu Druga Srbija koji organizuje Beogradski krug. Za svakog od nas to može nešto da znači, nešto više od prostog obećanja: svako od nas je sve usamljeniji, sve manje je opštenja, čak i same težnje za opštenjem, sve veće je totalitarističko nasilje: samoća, to je egzistencijska stvarnost totalitarizma.