Razapet između vjere (islama), naroda (bošnjačkoga) i države (Bosne i Hercegovine), između poimanja vlastite uloge kao etničkog lidera, autoriteta u pitanjima vjere i legalno izabranoga državnika, između konzervativne privrženosti trokonfesionalnom uređenju Bosne nalik na starinski milet-sistem, i moderne demokratske države, građanskoga društva i laičke kulture – nikada nije uspio, niti se previše trudio, izgraditi doktrinu ili barem praktično-operativnu političku koncepciju kojom bi sve te elemente harmonizirao u javni nastup, kojim bi se uvjerljivo obraćao svim građanima Bosne i Hercegovine.
Proći će desetljeće i po, a generaciju će mi dobro potresti jedna nova istina. Ona o našoj odgovornosti. Žarko Puhovski, hrabro kako on to najbolje zna, prije par dana u jednom intervjuu za banjalučku Buku, obznanio je ono što nam je već odavno trebalo biti dobro poznato, rečenicom da su za zločine moralno odgovorni svi oni koji zločin osudili nisu.
Najprije ću predstaviti jedan estetski primjer da bih objasnio fenomen vertikalne napetosti i njenog značenja za reorijentaciju konfuzne egzistencije modernih ljudi: posrijedi je znani sonet Rainera Marie Rilkea Apolonov arhajski torzo koji otvara ciklus Novih pjesama drugi dio (Der Neuen Gedichte anderer Teil) iz 1908.
Ovako, umoreni reprizama repriza, hrvatski tv-kanal prestali su gledati i oni koji bi trebali paziti da u neka doba dana s ekrana ne zavrišti pornić. A i to se znalo događati.
Neki antropolozi smatraju otkriće piva ključnim događajem u historiji čovječanstva: dotadašnji nomadi počeli su saditi pšenicu i ječam, razvila se poljoprivreda, poljoprivrednici su napravili nastambe. I, što je mnogo važnije, opojno djelovanje piva i čudesna transformacija dotad normalnog, zdravog čovjeka u pijanu budalu, našim će neukim čukunčukunamidžama biti ključnim dokazom da je napitak čaroban i da ima - boga. Tako je nastala civilizacija
Malo je gnusno živjeti u zemlji u kojoj kritike idu u prazno, nemaju od šta da se odbiju, nestaju u mračnoj praznini ničega. Nemaš se ovdje kome žaliti osim malom krugu ljudi koji tu priču već svakako znaju, pa čemu je ponavljati. Da crkavaš od gladi neće te niko primjetiti. Ako te i primjete pored, recimo, kontejnera posmatraće te s gađenjem. Nema šanse da ti priđu i pomognu. S druge strane će pričati društvu kako redovno siju siću po dlanovima Udružene organizacije prosjaka po Ferhadiji i kako su istaknuti članovi društva koji dijele i šakom i kapom ali ne bi o tome da pričaju.
Mislim da vreme do izbora treba iskoristiti za intenzivni dijalog civilnog društva sa političkim partijama. Taj dijalog mora definisati agendu buduće vlade, tj.pitanja i prioritete kojima ona treba da se bavi jer sva istraživanja pokazuju da se prioriteti građana i partija ne poklapaju.
I, eto, poslije četrnaest godina, u julu mjesecu ove godine, za koju sedmicu, za koji dan, dakle, McDonalds napokon stiže i u Sarajevo. Cijeli grad je prigodno isplakatiran, a adresa koju s prehranom asocijativno povezuju generacije studenata postaće prva bosanskohercegovačka McDonalds lokacija, što nije lišeno određene simpatičnosti.