Gledište da biološka osnova ljudskih osobina ima presudnu ulogu u bolestima, ponašanjima i zločinima, da su potrebne političke mere čiji je cilj popravljanje pojedinaca, marginalizuje društvene činioce i potrebu da se sama društva menjaju. Mnoga udruženja hendikepiranih lica u svetu ukazuju da podela na društveno korisne i nekorisne (skupe, štetne) osobine sama po sebi sugeriše da je kvalitet života ljudi sa hendikepom takav da ne zavređuje ni da se živi. Ko sebi može dati za pravo da o tome odlučuje?
Riba smrdi od glave; takvi neodgovorni, neuljudni državni službenici na ničim zasluženim položajima smrde od države, a država smrdi od sopstvenog vrha. Postavite razbojnika na čelo grupe, dajte mu dovoljno moći, i grupa će vremenom postati razbojnička, izolirajući i ismijavajući one koji se prisjete da neki moral, neki profesionalizam, neka pravednost i neka svijest moraju postojati unutar tijela zadriglih i ugojenih od izvanredno visokih primanja.
Umjetnost anonimnih prijetnji smrću, kao ona pisanja anonimnih pisama, napreduje. Ipak živimo u vrijeme 'ekstaze komunikacija', kako bi rekli postmodernisti. Evo je prije neki dan Vuk Drašković, onaj živopisni lider 'skoro pa nepostojeće' stranke SPO, dobio prijetnju smrću od nečega što se potpisuje kao Crna ruka. Kakvo nadahnuto kasnoromantičarsko ime! Nešto poput Zorroa osvetnika ili Čuvaj se senjske ruke, i u tom pravcu
Sticajem prilika Bosna i Hercegovina je istoga dana - u utorak, 15. novembra - bila na dnevnom redu dva značajna skupa u Americi: U Njujorku je Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija razmatrao polugodišnji izvještaj međunarodnog Visokog predstavnika o stanju u zemlji dok se u Vašingtonu euroazijski potkomitet američkog kongresa, razmatrajući stanje na Balkanu, takođe neizbježno bavio i Bosnom i Hercegovinom.
"Polumjesec na ekranu!", proširila se alarmantna vijest kao Srbija nakon tursko-ruskog rata, "Toliko o BHTV", rezignirano zaključuje i mladi, moderni, progresivni Poskok u terminalnoj fazi kliničke paranoje, fokusiran.ba na drsku provokaciju bošnjačkih bašibozuka usred nacionalne televizije. Kud Rajko Vasić okom, tu oni poskokom. Pa, ravno na policiju
Srbija je ovo, brale, anything goes! Naš omiljeni piratski kapetan iz devedesetih je vaskrsnuo u svojoj n-toj inkarnaciji (gde n teži beskonačnosti), ovoga puta kao legitimni partner ”liberalne levice”. Ajme meni! Ne znam samo kako će njegov najveći fan-klub, ona dražesna hipi komuna sa Ravne gore, da reaguje na novu ulogu, ali verovatno su dovoljno obeznanjeni hektolitrima rakije i pečenjem bizona na ražnju da bi uopšte obratili pažnju.
Za istinski razgovor nisu potrebna nikakva pravila, već iskreni susreti ljudi sa različitim pogledima ne svet: samo iz tih duhovnih susreta rađa se smisao za trpeljivost i vrednovanje tuđeg stava. Ljudi sa boljom dušom mogu se bar razumeti , ako ne i sporazumeti. Oni kojima je važnije da istaknu pravila pre same stvari o kojoj se razgovara, i nesvesno potvrđuju da im je više stalo do forme nego do suštine. Sva ta pravila za vođenje razgovora, razrađena do pojedinosti, samo su smetnje neusiljenom odvijanju razgovora.
Kafana Melon, Brunnengasse 76, Šesnaesti becirk, Beč, jedanaesti novembar, pola sata uoči utakmice Portugal - BiH: lokal je okićen navijačkim insignijama. I noćas će, bez sumnje, sve biti slično