Zamislimo da neko upućen, stručan i odgovoran krene danas pisati knjigu o šesnaest godina (post)dejtonske Bosne i Hercegovine; kakav bi bio idealan naslov te (još uvijek) nepostojeće knjige?
Kada lijepo govori o Anti Gotovini i Mladenu Markaču, premijerka ne čini ništa drugo nego se, nesretnica, malo odmara od licemjerja i shizofrenije. Vrlo dobro znaju što govore i oni koji tvrde da su Gotovina i Markač zapravo nevini.
Građani ne treba da brinu, sve je bajkovito, pa onda nema mesta panici, sve je pod kontrolom, da bi te izjave odmah zamenile one: Situacija je objektivna, svi treba da budu solidarni sa vladom zbog novonastalih teškoća i da daju svoj doprinos u prevazilaženju istih.
Kriza na sjeveru Kosova pretvorila se u međuvremenu u histeriju ravnopravno podijeljenu između Beograda i Prištine. Histerija je klinička i – dakako – licemjerna. Tako to ide kad se politika oslanja na nacionalne mitologije.Srbija se ne bi odrekla sjevernog Kosova – ako ni zbog čega drugoga, ono kosovskim Albancima u truc (srpski - inat), da ih rajca i nervira.
Ovakav je naslov 24. srpnja izašao u sarajevskom listu Dnevni avaz: “Kršćanski ekstremista ubio 92 osobe”. U naslovima objavljenim istoga dana na stranicama hrvatskih novina Anders Behring Breivik nazivan je monstrumom, radikalnim desničarem, pa čak i osobom poremećena uma, ali onoga što stoji u Avazovom naslovu nije bilo nigdje.
Mi oškoprci smo na livadi iza Gospe od Cukra žogali na male branke. Kad mi žogamo onda ja budem Mesi i nakesam se masu golova. Moj drug Dino isto je neloš žogaš i on bude Ronaldinjo. Samo onda je usred pake na livadu dogibao onaj fra Ive sa jednim barbom.
Hrvatsko slovo je – u svojoj najboljoj tradiciji izvođenja nepoćudnih pisaca pred streljačke vodove – krenulo u odstrel Mirka Kovača, proglasivši ga "srpskim književnikom kojeg je, nakon navodna bijega iz Beograda, na ugodnim istarskim žalima udomila Republika Hrvatska"
Avgusta 1984. moralo se u vojsku. Mene je najpre slalo na Lastovo, a nakon sedam dana na obuku u Knin, u Severnu kasarnu, u kojoj se, kako mi se činilo, naguralo pola Jugoslavije, i to one divljije, bučnije, fizički jače i izdržljivije.