Od novina se ne vidi stvarnost, njihova zadaća je skrivalačka a ne otkrivalačka, važnije je od onog o čemu pišu ono o čemu ne pišu, one su lektira nepismenih, prljav veš posvađanih tajkuna.
Pokušavam zamisliti i što je ubojici u glavi. Nema u njemu ništa posebno, smatram. Jednostavno je zabrijao na mržnju prema muslimanima, zabrijao je na mitove o križarskim ratovima, na članke Gisele Littman, bolje poznate pod pseudonimom Bat Ye'Or, koja je jedan od pionira teorije zavjere o stvaranju Eurabije, odnosno teorije da postoji tajni plan o tome kako će muslimani preuzeti kontrolu nad Europom.
Urbani su mladi Hercegovci od romantičnog, ksenofobnog deseteračkog nacionalizma svojih roditelja pobjegli na kraju u svoj vlastiti,samodovoljni i samozadovoljni ksenofobni deseterački nacionalizam,u kojemu je,otprilike kao u onom originalnom,vazda netko drugi kriv
Juče me je ćerka pitala: „Odakle nam gravitacija?“ Ona ima dve i po godine. Mogao bih mnogo toga da kažem na ovu temu – od čega ona većinu stvari prosto ne bi razumela – ali duboki i iskreni odgovor glasi: „Ne znam.“
Može se reći kako je svaki intelektualac koji “javno istupa” odgovoran da raspravu učini složenom: da podseća kako stvari, uglavnom, nisu tako jednostavne kao što se predstavljaju. Međutim, ono što sam zauvek upamtio kao pouku događaja 11. septembra 2001. i potonjih rasprava, jeste sledeće: Nikada, ni u kom slučaju, ne sme se zanemariti ono što je očigledno.
Bliže se izbori, cenjeni publikume, vreme je za uključivanje političkih mikrotalasnih peći u kojima se podgrevaju tradicionalni predizborni bućkuriši. Da vam pravo kažem, meni je nekako dosadila ova takozvana demokratija. Ja sam, inače, veoma sklon da po nebrojeno puta slušam neku pesmu koja mi se sviđa ili da u više navrata gledam omiljeni mi film. Ali postoji i tu neka granica. Pre ili kasnije dođe do zasićenja. Ne mere više, pa to ti je.
Vašar taštine ili Hajde da se volimo 50 – mogući su nazivi rođendanske proslave nad kojom se, demonstrirajući hronično sljepilo na stvarnost, zgražaju posmrtni ostatci onoga što je nekada bilo društvo u kojem bi dernek u organizaciji Emira Hadžihafizbegovića, možda, zabilježio „prvi Yu tabliod As“, dok bi Damira Nikšića pri pokušaju „okupacije“ Umjetničke galerije BiH, odvelo pravo kod uglednog sarajevskog psihijatra i profesora na Akademiji scenskih umjetnosti Bore Đukanovića. Ne, naravno, da mu prošire znanje, već da mu daju terapiju.
Prošle nedjelje sam Vam iskreno nastojao pojasniti pravno stanje stvari, što se Vaše cijenjene stranke HDZ-a tiče. Razgovarao sam s nekoliko odvjetnika i sveučilišnih profesora, pročitao neke zakonske odredbe i nastojao to sažeti u logičan slijed pravnih koraka koje će Državno odvjetništvo uskoro morati napraviti.
Tada tražiš pomoć kod drugih, a najbrže i najlakše je dakako nalaziš u Vjerama, bilo u Vjeri u posmrtno carstvo nebesko, bilo u Vjeri u carstvo nebesko na zemlji. Ili pak postaneš cinik, odnosno liberal(ac) u posljednjem, empirijskom značenju te riječi: potkupljivi, vendicionalni, bezdušni, prije svega vlasti željan liberal. Liberalac s ništa manjom pohlepom za vlasništvom i vlašću od klerikalca. Vulgarni liberal.