I sam Željko Kerum, na kraju krajeva, ponekad će malo ljudski zakasniti, i on je od krvi i mesa. Dobro, možda neće baš malo zakasniti, zakasnit će i više, ali nije to baš tako često. Dobro, jest možda malo češće, ali Bože moj, Dalmatinci smo i katolici, na kraju ipak dođe i obavi se posao. Dobro, možda na kraju i uopće ne dođe, ali posao se obavi. Ako se i ne obavi, Bože moj, obavit će se kad-tad. Neće Mediteranske igre biti otkazane ako Kerum ne dođe na posao.
Ono što nazivamo domoljubljem pojavljuje se u različitim i često neočekivanim prilikama i oblicima. Uobičajeno se manifestira kad je netko ponosan što je stanovnik jedne zemlje i mnogi će reći kako je to jedino pravo, autentično domoljublje, ali ta stvar zaista se može pojaviti i u osjećaju koji je sasvim oprečan ponosu, na skroz drugom kraju emocionalnog spektra. Uzmite, na primjer, to da su hrvatski navijači među većim idiotima, ako ne i najveći idioti od svih navijača na Europskom nogometnom prvenstvu, jedini koji su bacali baklje u teren i bananama rasistički provocirali tamnopute igrače.
Ostavio me muž. Čitav sam život govorila kako postoji život bez muškarca i pokušavala to utuviti svojoj kćeri u glavu. Danas ona ima muža a ja ga nemam.
Čovjeku bude žao kad vidi promrzlu pticu skutrenu u zavjetrini; stisnula zima, kovitla snijeg, pada noć, a ona ko samac usred svemira, naoružana samo perjem i strpljenjem čeka neko maglovito bolje sutra.
Ima tome već nekoliko godina kako razni okolo-dvorski ideolozi i znatan deo dvorske kamarile, svi zajedno, kao da je zlatno jaje, ushićeno gledaju na zaostavštinu filozofa Ivana Iljina.
Ja sam u primaćoj sidijo na tapetiću i slagao sam slije. Mama je sidila u hotelji. Moja sestra Damjana je sidila mami u krilu. Mama je Damjanici iz knjige čitala bajku. Mama je njoj rekla: '… i onda su princ i princeza proveli cijeli život zajedno, u sreći i ljubavi!'
Nedavno me je jedna prijateljica iz Kanade pitala da li pokret iz šezdesetih ima ikakva iskustva koja bi preneo Occupy pokretu. Odgovorio sam: ono čega se iz vremena pre 45 godina još sećam jeste moja vatrena zakletva da ne postanem mudri starac koji će objavljivati velike poruke. Ali ona nije popuštala, tako da mi se pitanje na kraju učinilo zanimljivim. Šta sam stvarno naučio kao levi anarhista diletant.
Nebodere u Zapruđu projektirao je Slavko Jelinek. Tipizirao ih je i pretvorio u neku vrstu konfekcije, u “Stambeni toranj tip Jelinek”, kako ih zovu povjesničari arhitekture i graditelji.
Slučaj Mirele Holy, donedavne hrvatske ministrice zaštite okoliša, toliko nalikuje literarnom usudu zlog tajkuna iz Larssonove proze da ga možemo razmatrati u istome ključu, ali – pozor! – uz suprotne početne premise, kao izvrnutu rukavicu.