Danas se nauka bavi ometanjem, usporavanjem ili čak sprječavanjem obnove spomenika neprijateljske kulture. Zato bošnjačka znanost danas prešućuje da postoje džamije sagrađene na temeljima kršćanskih bazilika, jer prije Osmanlija u Bosni, kako je poznato, nije bilo nikoga i ničega. Baš kao što srpska ili hrvatska znanost džamije vidi tek kao bezvrijedne hrpe kamenja na ostacima kršćanskog hrama. Sva sreća po njih da je u Bosni bilo toliko srednjovjekovnih crkava. Zato, najzad, Republika Srpska ima novca za iskopavanja na lokalitetu Careve džamije u Foči, a nema, recimo, za istraživanja u pravoslavnom hramu Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja u Konjević-Polju, koji je, prema nekim starim zapisima, sagrađen na temeljima kokošinjca Fate Orlović.
Milorad Dodik nije za potcijeniti, daleko od toga, ali jeste precijenjen, manje svojom, a više zaslugom onih što mu iz Sarajeva uprazno prijete – poput Halilovića – ili u sred neke od naših silnih kriza imaju potrebu cijenjenim bosanskohercegovačkim intelektualcima pričati kako su majci u Austriju odnijeli divan, domaći ajvar, a sada, evo, žure da stignu na utakmicu. Čim se završi, izrazit će duboku zabrinutost i pozvati na dijalog i poštivanje demokratske procedure kako ne bi Halilović morao rješavati probleme po kratkom postupku. Čega se, znamo, Dodik toliko plaši da mu ni saljevanje strave ne može više pomoći.
Čak i jedna jedina noć u zatvoru dovoljna je da naslutite šta znači biti pod potpunom kontrolom neke spoljne sile. I jedva da je potrebno više od jednog dana u Gazi da shvatite kakav je osećaj kad pokušavaš da preživiš u najvećem otvorenom zatvoru na svetu, gde je oko milion i po ljudi na 360 kvadratnih kilometara izloženo nasumičnom teroru i arbitrarnom kažnjavanju koje nema nikakvu drugu svrhu osim ponižavanja i degradiranja.
Eto. Pa ti Hrvatima daj državu.
Hiljadama godina, još otkako je u afričkoj pradomovini sišlo sa stabla mangrova, lutalo je to zlosretno stočarsko pleme ovom conkulastom balotom tražeći svoj komadić neba, sve dok iz suhih perzijskih pustopoljina nije dolutalo na tople obale Mediterana, pronašavši zgodnu građevnu parcelu na razvalinama Rimskog carstva.
Naše doba nije zlatno upravo zbog takvih likova koje ni motkom ne možeš otjerati sa javne scene; ''njihovo vrijeme'' neće proći dok ne iščeznu uslijed kakve prirodne katastrofe poput dinosaurusa. Ili dok studenti ne napuste amfiteatar
Politička imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija nisu u skladu sa evropskim standardima koji se promoviraju i nastoje primijeniti gdje god je to moguće.
I griješe oni koji misle da će, ne znam, činjenica da će Bosanaca-i-Hercegovaca na popisu možda biti više nego, recimo, Hrvata išta promijeniti. I Jugoslovena je u SFRJ 1991. bilo više nego Crnogoraca, pa nikom ništa. I u današnjoj BiH neki koji se izjašnjavaju kao Crnogorci su na visokim funkcijama (recimo, Igor Radojičić), a Jugoslovena nema ni za lijeka. A kad je riječ o rezultatima budućeg bh. popisa 2013. godine, mene lično zapravo najviše zanima jedan podatak: Koliko će biti Jugoslovena?
No, dok je Milorad Dodik, lider SNSD-a, iako vidno zauzet ugošćavanjem stranih ambasadora u Banjoj Luci, našao vremena da – s partijskom i ujedno delegacijom Republike Srpske (ma šta to značilo) – trkne do Mostara, SDPBiH je presavio tabak ne krijući opredjeljenje da se za sporazum bori uvredama i napadima na baš svakog ko naglas izgovori (ne)opravdanu kritiku na laktaški papir ovjeren u sarajevskoj Alipašinoj ulici. Jedini koji je zadržao pravo da sporazumu redovito, iz dana u dan, dodaje istu onu argumentaciju na koju se esdepeovci obrušavaju jeste sami drugopotpisani, tj. Milorad Dodik?!