Kolumne

Naoružan slavnom prošlošću i suočen s mizernom sadašnjošću, taj grad nema valjane strategije za godine i decenije koje dolaze, pa bi ga – gluho i daleko bilo – iz ove letargije mogla trgnuti samo kakva nova, kvalitetna opsada. Ali ko to da izvede?

Bivše multietničko Sarajevo je vrlo brzo nakon rata svoju stvarnu, a pakosnici tvrde lažnu kosmopolitsku legitimaciju, bacilo u Miljacku i predalo se u ruke nacionalističke bošnjačke politike.

Često mi padne na pamet kad se vozim po Bosni: naš krvavi rat bio je rat za teritoriju na kojoj niko ne želi da živi, ako baš ne mora.

U Hrvatskoj se i danas progoni riječi, što će reći da taj državni projekt unutar kojega etnički čisti pojedinci komuniciraju očišćenim jezikom, množe se u čistim posteljama, u očišćenim selima i gradovima (samo te mine!), štuju Boga svi do jednoga, svi istoga i svi na isti način svoji predaka, još nije potpuno dovršen.

Danas, „Fejsbuk” predstavlja verziju „novina” koja je ,,naštampana” za svaku osobu na svetu drugačije

"Pogledajte ovo čudo!", pružio im Mujo naočale, i kako ih je skinuo – vidio da su Fata i Suljo i dalje goli. Zbunio se malo Mujo, pa vratio naočale na nos – Fata i Suljo opet goli. Opet ih skinuo – Fata i Suljo svejedno goli."O majku vam jebem!", bijesno opsovao Mujo, pa bacio naočale. "Jeftino kinesko govno, već se pokvarilo!"

To što je prljavštine ostalo i dolje – pa bacalo ljude u Kazane, tuklo zatvorenike i oslobađalo granape mješovite robe od viskotarifne robe... – jeste strašno, ali nije nešto što se ne može saprati, ako već i nije. Sarajevo, ono bolje Sarajevo, se uostalom suočilo sa najgorim od sebe puno prije i puno više od onih što su ga osudili na smrt.

Opsjednut nalaženjima načina da prekine sve mostove s prošlošću naroda kojemu pripada, progonjen sviješću da u njemu teče ista krv koja je tekla i venama Adolfa Eichmanna i da mu je otac bio simpatizer nacizma, nakon brojnih linija bijega Sjedinjene Američke Države ukazale su mu se ne kao mjesto gdje će započeti smirenu rekonstrukciju sjećanja, nego kao mogućnost da se živi bez sjećanja

Mislim da je problem vrlo konkretan – ako na izborima pobedi ono što smatramo ‘većim zlom’ (koalicija SNS-DSS-whatever, tzv. Mordorska koalicija), da li će posle 4 godine ostati išta od Srbije da se podigne iz pepela koji će oni ostaviti za sobom?