Da bi Sena ponovo postala pogodna za kupanje, Pariz je u čišćenje rijeke i obnovu kanalizacionog sistema uložio više od milijardu eura, piše CNN.
Ako ovog ljeta putujete u Pariz, na listu stvari koje vrijedi probati možda možete dodati i – kupanje u Seni.
Rijeka koja je decenijama važila za previše zagađenu i opasnu za plivanje sada postaje jedno od najzanimljivijih ljetnih mjesta u francuskoj prijestonici. Nakon velikih vrućina koje su pogodile Pariz, otvaranje uređenih kupališta na Seni došlo je u pravi čas.
Pariz je krajem juna zabilježio jedan od najtoplijih dana u svojoj istoriji, s temperaturama iznad 40 stepeni Celzijusa. U takvim uslovima, tri javna kupališta duž Sene mogla bi postati nova ljetna atrakcija i za Parižane i za turiste.
Od subote je građanima i posjetiocima ponovo omogućeno da se kupaju u rijeci, drugu sezonu zaredom. Time se nastavlja obnova tradicije koja je bila prekinuta više od jednog vijeka.
Kupanje u Seni ima dugu i neobičnu istoriju. Još u 17. vijeku Parižani su se rashlađivali u rijeci, često bez posebnih pravila i uređenih prostora. Kasnije su se pojavila plutajuća kupališta, a u 19. vijeku kupanje je postalo i društveni i sportski događaj. Jedno od najpoznatijih mjesta, Piscine Deligny, bilo je toliko popularno da je ugostilo i plivačka takmičenja tokom Olimpijskih igara 1900. godine.
Zlatno doba kupanja u Seni počelo je da nestaje početkom 20. vijeka. Zbog utapanja, nesreća i sve gušćeg riječnog saobraćaja, francuske vlasti su 1923. godine uvele potpunu zabranu plivanja.
Međutim, pravi problem nije bila samo zabrana, nego zagađenje. Tokom druge polovine 20. vijeka kvalitet vode dramatično je opao. Do sedamdesetih godina Sena je postala gotovo mrtva rijeka: veliki dio otpadnih voda završavao je direktno u njoj, a broj ribljih vrsta sveo se na svega nekoliko najotpornijih.
Ozbiljni pokušaji oporavka počeli su osamdesetih godina. Tadašnji gradonačelnik Pariza Jacques Chirac obećao je 1988. godine da će se, kao dokaz da je rijeka očišćena, i sam okupati u Seni. To se nikada nije dogodilo, a obećanje je godinama ostalo predmet šala.
Preokret je došao mnogo kasnije, uoči Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine. Grad je pokrenuo ogroman projekat čišćenja vrijedan više od milijardu eura. Modernizovan je sistem otpadnih voda, hiljade kuća uz rijeku priključene su na kanalizacionu mrežu, a izgrađen je i veliki podzemni bazen kod stanice Austerlitz, koji može da primi ogromne količine kišnice i spriječi izlivanje kanalizacije u rijeku tokom jakih pljuskova.
Taj sistem je trebalo da omogući održavanje olimpijskih plivačkih disciplina u Seni. Iako su se tokom Igara pojavljivale sumnje u kvalitet vode, simbolička prepreka je probijena: Sena se vratila kao mjesto za kupanje.
Prva moderna javna sezona kupanja održana je 2025. godine, kada je oko 100.000 ljudi iskoristilo priliku da zapliva u rijeci.
Ove godine Pariz nudi tri besplatna javna kupališta. Bras Marie, u blizini Notre-Dame, pruža pogled na stari dio grada. Grenelle nudi kupanje s pogledom na Ajfelov toranj i repliku Kipa slobode. Bercy, na istoku Pariza, najveće je od tri kupališta i namijenjeno je i onima koji žele ozbiljnije plivanje.
Ipak, Sena nije Azurna obala. Voda nije tirkizna, već mutnija, moguće je naići na plutajuće ostatke, a ni miris nije uvijek idealan. Ali iskustvo kupanja u rijeci koja prolazi kroz srce Pariza za mnoge ima posebnu vrijednost.
Kao i na plažama, koristi se sistem zastavica: zelena znači da je kupanje dozvoljeno, žuta upozorava na oprez zbog struja ili vremena, a crvena znači zabranu kupanja zbog lošeg kvaliteta vode ili vremenskih uslova.
Grad svakodnevno testira vodu, posebno na tragove fekalnog zagađenja i bakteriju E. coli. Ako rezultati nisu dobri, kupališta se zatvaraju na dan ili dva, dok se rijeka prirodno ne pročisti.
Da li je skupi projekat čišćenja bio opravdan, među Parižanima je i dalje tema rasprave. Ali s novim toplotnim talasima i sve toplijim ljetima, Sena bi mogla postati mnogo više od simbola grada – mogla bi postati njegovo najpoželjnije mjesto za rashlađivanje.