Aleksandar Vučić je tokom trodnevnog boravka u Bosni i Hercegovini jasno pokazao da je njegov politički izbor Milorad Dodik, rekao je glavni i odgovorni urednik Buke Aleksandar Trifunović za Dnevnik Nove S. Govorio je i o zloupotrebi ratnih trauma u predizborne svrhe, incidentu s obezbjeđenjem u Bugojnu i sposobnosti opozicije u Republici Srpskoj da vlast promijeni bez podrške Beograda.
Glavni i odgovorni urednik Buke Aleksandar Trifunović gostovao je u Dnevniku Nove S, gdje je govorio o trodnevnoj posjeti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Bosni i Hercegovini, njegovom odnosu s Miloradom Dodikom, predizbornoj kampanji u Republici Srpskoj, obilježavanju godišnjice „Oluje“ i incidentu tokom posjete Bugojnu.
Razgovor je skraćen i redigovan radi jasnoće.
Nova S: Aleksandar Vučić je tokom ljetne turneje po Srbiji tri dana proveo u Bosni i Hercegovini. Kako ste razumjeli tu posjetu?
Aleksandar Trifunović: Kampanja je u toku i ovdje i u Srbiji. Vučić je ranije bio prilično obazriv kada je riječ o njegovom pojavljivanju u Republici Srpskoj pred izbore. Obično bi dolazio neko drugi — premijerka ili neki drugi funkcioner iz Srbije. Ovaj put je odvojio tri dana, što govori koliko mu je ova posjeta bila važna.
U ovom trenutku potrebni su jedan drugom. Prema relevantnim istraživanjima koja sam imao priliku vidjeti, partija Milorada Dodika je na najnižem nivou popularnosti u posljednje vrijeme. SNSD je i dalje pojedinačno najjača stranka, ali to više nije dominantna većina. Za ostanak na vlasti biće mu potrebna velika koalicija.
Nešto slično dešava se i Vučiću u Srbiji. Zato nikada nisam vidio da njih dvojica jedan prema drugom pokazuju toliku naklonost. Ranije je uvijek bilo izvjesne distance i političkog opreza, naročito kod Vučića, dok je Dodik u svom stilu otvoreno podržavao Vučića. Sada smo čuli gotovo hvalospjeve s obje strane. Bio je to politički igrokaz kojim su obojica jasno pokazala koga su izabrala za svog favorita.
Nova S: Tokom posjete bilo je i hrane, i pića, i suza. Da li je kampanja bila pretjerana ili su obojica dobila ono što im je trebalo?
Aleksandar Trifunović: Oni igraju na najniže registre emocija i pokušavaju da se predstave kao obični ljudi: da mogu sjesti pod lozu, popiti domaću rakiju i pojesti pitu. Ali Dodikova porodica važi za jednu od najbogatijih u regionu. Takvo predstavljanje ne odgovara onome što javnost već zna o njemu.
Veći problem je pokušaj da se „Oluja“ i nesreća ljudi koji su je preživjeli iskoriste kao scenografija političke kampanje. Mrkonjić Grad je i sam teško stradao u ratnim operacijama 1995. godine i nije slučajno izabran za mjesto obilježavanja, ali je cijeli događaj istovremeno poslužio kao završnica Vučićeve trodnevne turneje po Bosni i Hercegovini.
Uložili su mnogo, ali nisam siguran da će politički dobiti onoliko koliko očekuju. Stavovi velikog dijela javnosti o njima već su formirani.
Nova S: Vučić je poručio da se „Oluja“ više nikada neće ponoviti. Šta vi čujete u toj poruci?
Aleksandar Trifunović: To danas zvuči čudno. „Oluja“ se u istom obimu ne može ponoviti i zato što srpskog stanovništva u tim krajevima Hrvatske gotovo da više nema. Politike i ideologije hrvatskog, ali, budimo realni, i srpskog nacionalizma dovele su do katastrofalnog nesklada između želja i mogućnosti, a na kraju do progona i egzodusa srpskog stanovništva iz Hrvatske.
Ako se ta poruka odnosi na Republiku Srpsku, onda moram reći da danas niko ne prijeti Srbima koji žive u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini. Kao čovjek koji ovdje živi i djeluje na prostoru cijele zemlje, podsjećam da se u gotovo tri decenije nakon rata dogodilo izuzetno malo međunacionalnih incidenata. Ljudi su svojim ponašanjem izabrali da žive u miru.
Nacionalizam i netrpeljivost postoje u političkim govorima, ali običan svijet želi mir. Zato su poruke koje ponovo asociraju na rat kontraproduktivne. Ko danas prijeti novim protjerivanjima i izbjegličkim kolonama? Zašto ih uopšte prizivati?
Nova S: Šta se dogodilo u Bugojnu, gdje je intervenisala policija nakon pojavljivanja dodatnog obezbjeđenja iz Republike Srpske?
Aleksandar Trifunović: Vučićevo zvanično obezbjeđenje iz Srbije bilo je najavljeno i odobreno, a tokom posjete štitile su ga i nadležne policijske strukture Bosne i Hercegovine. Problem je napravilo dodatno obezbjeđenje iz Republike Srpske koje, prema onome što je do sada poznato, nije bilo najavljeno. Još nije sasvim jasno da li su se ti ljudi pojavili samoinicijativno ili po nečijem naređenju.
Time je izazvan potpuno nepotreban skandal. Vučiću u Bugojnu niko nije prijetio, a posjeta je prošla bez incidenata. Dodatno i neprijavljeno obezbjeđenje samo je proizvelo tenzije i kontraefekat. Koliko sada znamo, odgovornost za taj propust treba tražiti u institucijama Republike Srpske, a ne pripisivati ga Vučiću lično.
Nova S: Kako razumijete oštru razmjenu poruka Aleksandra Vučića i ministra odbrane BiH Zukana Heleza?
Aleksandar Trifunović: Helez je sklon takvim izjavama, iako njegova politička moć nije takva da može sam odlučivati o hapšenju nekog stranog državnika. Njihovu razmjenu poruka više vidim kao prepirku dvojice sredovječnih muškaraca kojima je u jednom trenutku proradio višak adrenalina. Tu ne vidim ništa diplomatsko.
Vučiću se tokom ove posjete realno ništa nije moglo dogoditi. Bilo kakav incident bio bi politički katastrofalan i za vlasti i za političke strukture u Federaciji BiH. Zbog toga cijelu tu razmjenu treba spustiti na zemlju.
Nova S: Vučić je rekao da se nikada nije miješao u izbore u Bosni i Hercegovini, niti su se političari iz Republike Srpske miješali u izbore u Srbiji. Vi ste o tome pisali i u kolumni. Kako izgleda to nemiješanje?
Aleksandar Trifunović: Ne znam kako izgleda miješanje ako je ovo nemiješanje.
Vučić je i ranije dolazio u Republiku Srpsku u trenucima kada je to pomagalo isključivo Dodiku. Ovaj put njegova podrška je bila mnogo otvorenija zato što je Dodiku potrebnija nego ranije. Njihovi odnosi nisu uvijek bili idealni, ali su obojica svjesni da su jedan drugom važna politička podrška. Povezani su i preko poslovnih ljudi koji sarađuju u Republici Srpskoj i Srbiji. Vučiću pred izbore u Srbiji nikako ne bi odgovaralo da izgubi partnera kakvog ima u Dodiku.
Godinama su različiti Vučićevi emisari dolazili ovdje, dok se među opozicijom širila priča da je Dodik gotov, da Vučić više ne računa na njega i da podržava nekoga od opozicionih prvaka — Jelenu Trivić, Draška Stanivukovića ili SDS. Očigledno je da su prevareni. Vučić im je sada sasvim jasno pokazao uz koga stoji.
Godinama govorim: Vučić će biti uz Dodika sve dok Dodik ne izgubi.
Tvrdnja da se ne miješa jednostavno nije tačna. Veoma je zainteresovan za rezultate izbora u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, kao i za to da zadrži kontrolni paket uticaja na srpsku politiku s ove strane Drine.
Nova S: Može li onda opozicija promijeniti vlast u Republici Srpskoj bez gledanja prema Beogradu?
Aleksandar Trifunović: Može. Istraživanja koja sam vidio pokazuju da bi ujedinjena opozicija mogla pobijediti Dodika i to bez podrške Beograda.
Beograd će uvijek biti važan dio politike u Republici Srpskoj. Veze su neraskidive — političke, ekonomske, porodične i ljudske. Ali tvrdnja da je političku promjenu ovdje moguće napraviti samo uz pomoć Beograda nije tačna.
Problem je i u tome što su predstavnici opozicije dugo tražili potvrdu iz Beograda i pokušavali da ostave što bolji utisak na Vučića. U tom nadmetanju učestvovali su i vlast i opozicija, a Vučić je sada svoju političku naklonost jasno poklonio Miloradu Dodiku.
Nova S: Dok je Vučić boravio u Republici Srpskoj, Dino Merlin je tri večeri punio stadion Koševo. Šta je u Bosni i Hercegovini bilo veći medijski događaj?
Aleksandar Trifunović: Mislim da su to ipak bili koncerti Dine Merlina. Tri večeri ispuniti stadion svojevrstan je fenomen. Desetine hiljada ljudi okupile su se, a sve je, osim problema s ulaskom dijela publike prve večeri, prošlo bez većih incidenata.
Ma šta ko mislio o tim pjesmama i slušao ih ili ne, one govore o ljubavi i slave život, ono obično ljudsko. Zato te koncerte smatram izuzetno pozitivnim događajem.
Andrić je napisao: „Ovdje se dram radosti dušom plaća.“ U Bosni i Hercegovini imamo veoma malo radosnih događaja i zato je važno da nam se dešavaju koncerti, festivali, ljubav i pjesma — i da politika barem nakratko siđe s trona najveće popularnosti.