Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj, u intervjuu za portal Buka osvrnuo se na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, analizirajući ozbiljne probleme s korupcijom, vladavinom prava i odnosom vlasti prema međunarodnim partnerima. Dotaknuo se i teme opadanja međunarodne pomoći, te upozorio na zloupotrebe vlasti koje su postale norma. U razgovoru, Todorović jasno ukazuje na nesposobnost vlasti da podrži civilni sektor, dok istovremeno koristi sredstva međunarodnih donacija za vlastite interese. S obzirom na trenutnu političku klimu, ovaj intervju pruža detaljan uvid u stanje ljudskih prava, slobode govora i funkcionalnost pravosudnog sistema u RS.
Obustavljena je pomoć Bosni i Hercegovini od strane USAID-a. Vi ste rekli da će se to najviše osjetiti u vlasti. Možete li to pojasniti?
Vlast u Bosni i Hercegovini već skoro 30 godina sjedi na tri stolice. Prva stolica je budžet Bosne i Hercegovine, koji se puni novcem građana kroz različite poreze i takse. Druga stolica su donacije i fondovi Evropske unije, a treća, donacije i fondovi Sjedinjenih Američkih Država. Međunarodna finansijska podrška obnovi infrastrukture i izgradnje institucija u BiH bila je izuzetno važna i trebamo biti zahvalni zbog međunarodne solidarnosti. Međunarodni donatori su vlast i institucije vlasti smatrali primarnim partnerima u distribuciji pomoći. Više od 99% toga novca otišlo je vladama, ministarstvima i raznim državnim, entitetskim i kantonalnim institucijama i agencijama, te lokalnoj upravi.
Nevladine organizacije su dobile manje od 1% pomoći koja je nakon rata došla u Bosnu i Hercegovinu. Bosansko-herecegovačke institucije, na svim nivoima, od Savjeta ministara pa do opština, nisu bili spremni izdvajati sredstva za podršku nevladinim organizacijama koje nisu bile pod kontrolom vlasti.
Ignorisali su potrebu civilnog društva da učestvuje u postkonfliktnom oporavku zemlje, povratku izbjeglih i raseljenih lica, izgradnji mira i pomirenju, te poštovanju ljudskih prava.
Vlast u BiH je tu svoju obavezu za podršku izgradnji civilnog društva prebacila na međunarodne donatore. Umjesto da podrže i ohrabre nezavisnost civilnog društva, vlast i političke stranke su formirale svoje “nevladine” organizacije i udruženja, kojima su u proteklim godinama donirali stotine miliona, na nezakonit i netransparentan način.
Tipičan primjer za to je podjela oko 5 miliona KM “nevladinim” organizacijama bliskim vlasti 31.12.2023. godine, pred kraj radnog vremena oko 16h, bez javnog konkursa. Ministri u Vijeću ministara su tajno i nezakonito podijelili milione, bez jasnih kriterija, svojim partijskim “nevladinim organizacijama”.
Kako komentarišete tvrdnje vlasti Republike Srpske da je najveća pomoć otišla NVO sektoru?
To je neistina. Vlast se ponaša veoma neodgovorno, govore istrošenim političkim floskulama, praznim frazama, izbjegavajući činjenice i konkretne podatke. Izmišljanjem problema i neprijatelje Republike Srpske se želi prikriti korupcija i stvarni problemi. Za Republiku Srpsku stvarni problemi su netransparetne koncesije, pljačka prirodnih bogastava, i nešto što bi se u razvijenim i normalnim državama tretiralo kao veleizdaja. Korumpirana vlast je nesposobna i nekompetentna da se na ozbiljan način bavi ekonomijom i privredom. Ne postoje nikakve ozbiljne strategije privrednog i društvenog razvoja. Neodgovorna vlast svjesno urušava institucije Republike Srpske, krši zakone i Ustav, a narod ćuti, trpi i očigledno ne razumije šta se dešava. Pravosuđe i policija u Republici Srpskoj su pod potpunom političkom kontrolom, i bez odobrenja iz vrha vlasti, neće se baviti kriminalom vladajućih struktura. Takva hapšenja u Republici Srpskoj se dešavaju onda kada koalicioni partneri vladajuće stranke pomisle da su dovoljno moćni, da mogu da rade na svoju ruku.
Tipičan primjer za takav model funkcionisanja institucija se desio prije par dana u Srbiji, kada je Predsjednik Srbije procijenio da je to u njegovom političkom interesu i naložio tužilaštvu da uhapsi gradonačelnika Obrenovca, Grčića i ostale.
Predsjednik Srbije je to hapšenje, kao i mnoga ranija, najavljivao u javnosti, čime je otvoreno demonstrirao svoju moć nad svim institucijama i način funkcionisanja pravosuđa.
Da nije bilo studentskih protesta u Srbiji, Vučić ne bi žrtvovao svoje bliske saradnike i “uspješne” privrednike.
Znači li to da pravosuđe u Republici Srpskoj nije nezavisno?
Pravosuđe je u potpunosti zavisno od političkih moćnika. Predmeti korupcije i zloupotrebe vlasti stoje u ladicama tužilaca i aktiviraju se naredbama političkog vrha. Vlast koristi hapšenje kao sredstvo političkog marketinga, kada su pod pritiskom nezadovoljstva javnosti ili pred izbore. Međutim, u suštini, u Republici Srpskoj i Srbiji ne postoji vladavina prava, već vladavina autokrata koji kontrolišu sve institucije.
Kako ocenjujete napade vlasti na nevladine organizacije?
Aktivne nevladine organizacije su malobrojne, nedovoljno razvijene, sa nestabilnom finansijskom podrškom, a vlast ih želi predstaviti kao neku prijetnju. Čime su to nevladine organizacije oštetile Republiku Srpsku ili nešto ugrozili? Nije mi poznat nijedan takav slučaj. Jedino što mi je poznato jeste prevara izvjesnog Karganovića, koji je za neki pamflet o Srebrenici dobio od Vlade RS više od milion i po KM, a potom je nestao bez traga. Niko nije odgovarao za tu prevaru, a Vlada je bacila 1,5 miliona KM. Očigledni su pokušaji vladajućih struktura da neke od nevladinih organizacija predstave kao neprijatelje, strane plaćenike ili izdajnike. Ignoriše se činjenica da te organizacije rade za dobrobit građana Republike Srpske, za izgradnju mira i povjerenja, za poštovanje ljudskih prava. Nevladine oraganizacije su u bliskom kontaktu sa siromašnima, obespravljenim i marginalizovanim. Umjesto da izmišlja neprijatelje, vlast u Republici Srpskoj bi trebalo da radi na smanjenju siromaštva, jer svako treće dijete u Republici Srpskoj živi u siromaštvu. Zašto o tome ne govori premijer Višković ili ministarka za porodicu, omladinu i sport? Pitanja demografije i borba protiv korupcije su najvažnija pitanja za opstanak Republike Srpske, a Vlada se tim pitanjima ne bavi. Neprihvatljivo je da se govori o evropskom putu, a da se vrše pritisci na slobodne medije i nevladine organizacije. Sramno je nazivati zaposlene u nevladinim organizacijama “agentima stranog uticaja”, kada su upravo u Vladi Republike Srpske najveći zagovornici interesa nekih stranih zemalja. To je zaista ozbiljna opasnost za RS i BiH što su se mnogi u vrhu vlasti stavili u službu stranih zemalja, a na štetu interesa građana.
I odnos prema međunarodnim partnerima se drastično mijenja?
I to je klasična manipulacija. Amerika je bila prijatelj dok je davala stotine miliona Vladi i ministarstvima, a sada, kada upozorava na korupciju, odjednom postaje nepoželjni partner. Pogledajte primjer regionalne trafostanice u Bijeljini, koju je Dodik otvorio prije 20 godina, zajedno sa Medlin Olbrajt i danas na njoj stoji znak USAID-a, kao zahvalnost i sjećanje na saradnju. Nije dobro da jedna osoba odlučuje o tome, ko je stvarni prijatelj narodu u RS, i da to podređuje samo svojim interesima. Za očekivati je, da oni koji su o trošku USAID, boravili na studijskim putovanjima u USA, imaju mjeru i odgovornost, te da se drže stvarnih podataka. Koristimo se činjenicama, pogledajmo koliko je koja država, kako i kada pomogla BiH i Republiku Srpsku. Međutim, za vrh vlasti u Republici Srpskoj činjenice ne znače ništa, oni ih u potpunosti ignorišu.
Zašto je politička scena svedena na konstantno fabrikovanje neprijatelja?
Vjerovatno je to politički profitabilno i najjednostavnije. Plasirati neistine, insuacije, izmišljati ugroženost i nuditi sebe kao spasioca.
To je stara oprobana metoda, koja prolazi kod naroda, koji nemaju dovoljno razvijenu političku svijest i građansku preduzimljivost. Najbolje opravdanje za katastrofalno stanje u kome se nalazi Republika Srpska, siromaštvo naroda i korupciju političara, je izmišljanje krivaca i neprijatelja. U proteklih petnestak godina vlast u Republici Srpskoj kontinuirano pronalazi krivce na nekim drugim stranama, ali nikada nisu preuzeli odgovornost sami. Pa tako čujemo, da su krivi Bošnjaci, naredni dan su krivi Hrvati, posle toga Englezi, zatim su krivi Nijemci,onda Turci, naravno SAD, i tako u nedogled. Kao što izmišlja neprijatelje, ova vlast nam izmišlja i prijatelje, u vidu Mađarske, Rusije, Grčke, takođe bez ikakve logične potvrde. Nije teško dokazati, da je za svaki narod najveći neprijatelj njegova korumpirana i nesposobna vlast.
Da li mislite da su građani nesvesni toga?
Politika u Republici Srpskoj je najviše koncentrisana na manipulaciju građanima.
U proteklih dvadesetak godina, umjesto da gradi mir i povjerenje, vlast je kontinuirano i uspješno izazivala međuetničke i međureligijske tenzije, podsticala strahove i nepoverenja, a onda se nudila kao zaštitnik i tobožna garancija opstanka Republike Srpske. Najveći broj građana je izmanipulisan takvom propagadom, u kojoj je najglasniji javni srevis RTRS, koji se u potpunosti stavio u službu dezinformisanja građana i hvalisanja i slavljenja vlasti. Veliki broj građana, nekritički prihvata prodaju političke magle, umjesto da se okrenu oko sebe i pogledajustvarni život. A stvarni život je surova istina , da narod jedva sastavlja kraj sa krajem,a politički lideri vrše beskrupuloznu pljačku.
Tu je opet i stari-novi zakon o NVO, koji je pre desetak dana usvojila Vlada RS?
Vlastodršcima nije dovoljno što su pljačkom narodnog novca postali milijaderi, oni žele da narodu zabrane da slobodno misli i govori, da se slobodno organizuje. Zakon o “kriminalizaciji klevete” koji je usvojen i prijedlog zakon o “agentim stranog uticaja”, predstavljaju kršenje Ustava Republike Srpske i Ustava BiH, takođe su u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Kao prvo, predlagač Zakona, kojim bi se nevladine organizacije, koje primaju stranu finansijsku podršku, smatrale agentima stranog uticaja, ni u jednom trenutku nije obrazložio objektivnu potrebu i razloge za donošenje toga zakona. Da li je moguće da vlast ne vidi, da pred Republikom Srpskom, stoje mnogo ozbiljniji problemi, poput siromaštva, korupcije, urušavanja institucija, zloupotreba vlasti, demografske katastrofe?
Hoće li agentima stranog uticaja biti proglašeni i svi pojedinci i institucije iz vlasti , koji su primali, a i sada primaju inostranu finansijsku podršku. Prema tome, najavom donošenja ovog zakona, žele se zastrašiti i ućutkati nevladine organizacije, koje imaju kritički i otvoren stav. Autokratska vlast želi sve staviti pod svoju kontrolu.Taj pokušaj će samo kompromitovati Republiku Srpsku, kao prostor u kome se ne poštuju osnovne demokratske vrijednosti.
Moramo postaviti i pitanje: zašto vlast ne dozvoljava da primamo sredstva? Čega se plaše?
Neprihvatljiva je diskriminacija, da ministarstva i ostale institucije mogu da primaju inostranu finansijsku podršku, a da nevladine organizacije se zbog toga žigošu. Da u vlasti ima neko pametan, analizirao bi činjenice, koje bi mu pokazale da u nevladinim organizacijama rade preduzimljivi i odgovorni ljudi, koji na međunarodnim konkursima svojim znanjem i vještinama, dobijaju podršku za projekte, koji su u interesu građana u cijeloj BiH. Mudra vlast bi gradila partnerstva sa civilnim društvom, koristila resurse i znanje nevladinih organizacija za unapređenje poljoprivrede, ekologije, turizma, obrazovanja, demokratije i ekonomije. Očigledno, ovakvoj vlasti su potrebni poslušni a ne pametni i sposobni.
U krajnjem slučaju, ako vlast ne želi da civilno društvo prima strane donacije, neka Vlada RS ili ministarstva finansijski podrže razvoj i aktivnosti civilnog društva.
Ako ovaj zakon bude usvojen, šta mislite da će se desiti sa NVO u Republici Srpskoj?
Najava ovog zakona i obrazloženja u vezi sa razlozima za donošenje su nanijeli štetu demokratskim procecima i narušili slobodu djelovanja civilnog društva.Ako zakon bude usvojen, to neće zaustaviti građanske aktiviste. NVO u Republici Srpskoj su otporne. Na mnogim stranama svijeta, ljudi se bore za slobodu i svoja prava, u mnogo težim okolnostima, rizikujući svoje živote. Uporni su oni koji vjeruju u jednakost ljudi, ljudska prava, slobodu izražavanja i održivost životne sredine, i teško ih je obeshrabriti. Zakon će možda otežati stvari, ali nas neće sprečiti da radimo ono što mislimo da je ispravno. Imamo domaće i međunarodne partnere, snažnu solidarnost, i nastavićemo svoj rad uprkos izazovima.
Pomenuli ste međunarodne donatore. Kako vidite njihov ulogu u ovoj situaciji?
Međunarodni donatori poput EU, USAID-a, SIDA i druge razvojne agencije spremne su podržati organizacije i institucije koje se bave društveno korisnim aktivnostima. Nevladine organizacije su preduzimljive i dinamične, i brzo mogu naći alternativne izvore finansiranja i podrške.Mi smo dio Evrope i trebalo bi da podržavamo demokratske vrijdnosti, ljudska prava i slobodu govora. U interesu BiH bi bilo mnogo bolje, da vlast i civilno društvo grade partnerski odnos u najznačajnijem izazovu koji je pred nama, a to je proces ulaska BiH u EU. Ono što vlast sada radi je zaista teško razumijeti.
Na kraju, kakvu poruku imate za ljude Republike Srpske u vezi sa trenutnom situacijom?
Umjesto snishodljivog podaničkog odnosa, građani moraju aktivno kontrolisati vlast i reagovati na nepravde i zloupotrebe. Mi tu vlast finansiramo našim novcem, i ona bi morala da radi pravedno i efikasno, u interesu građana.Građani BiH zaslužuju vlast, koja poštuje zakone, koja podržava transparentnost i koja je spremna da preuzme odgovornost. Trebamo sposobnu i poštenu vlast, koja gradi napredak i stabilnost, a ne vlast koja manipuliše, pljačka i zavađa.
Svaki normalan čovjek, treba da misli svojom glavom, i da razumije realnost. Činjenice govore, da je društvo u Republici Srpskoj duboko nepravedno, na jednoj strani je narod koji živi teško u siromaštvu, a na drugoj strani su bogati politički moćnici. Na jednoj strani su oni kojima se pokušavaju oduzeti njihova građanska i ljudska prava, a na drugoj strani su oni u vlasti, koji su iznad svih zakona i normi.To se mora promijeniti.
Mi ne vidimo, da ova vlast ima bilo kakvu viziju ili strategiju, koja je u interesu običnih građana Republike Srpske.Njihova jedina strategija je opstanak na vlasti po svaku cijenu,a vizija, kontinuirano pljačkanje, svega čega se dohvate.