Slavko Laloš, učitelj joge iz Banjaluke, bavi se ovom drevnom praksom od 1972. godine. Decenijama je bio posvećen radu sa ljudima, a danas, kako kaže, radi samo sa pojedincima koji traže više od same fizičke vježbe.
Na početku razgovora ističe da je za njega joga prvenstveno put spoznaje sebe, a ne skup tehnika ili položaja tijela.
„Danas imam 77 godina, a nikad nisam bio zdraviji, vitalniji, radosniji, sretniji i ispunjeniji. Smisao rada na sebi je da čovjek konačno spozna sebe, da spozna ko je on. Dok god ne spozna sebe, svoje sposobnosti i svoje mogućnosti, čovjek ne zna da ovo tijelo nismo mi — ono je naš hram. Unutar nas nalazi se beskonačna svjetlost“, kaže Laloš.
Prema njegovim riječima, iskustvo koje je imao početkom sedamdesetih, a zatim i 1984. godine, odredilo je njegov pogled na život.
„Mi smo kao svjetlost beskonačni i sposobni smo da uradimo sve. Niko nema više, niko nema manje. Prvi put sam to spoznao 1972. godine, a onda sam 1984. godine, kako ja to doživljavam, bio 24 sata sa univerzumom. To iskustvo mi je dalo znanje kako živjeti vlastiti život i kako razumjeti druge ljude. Kada čovjek to iskusi, onda razumije svakog čovjeka, jer je u univerzumu sve savršeno“, govori on.
Laloš smatra da se ljudi ne mogu mijenjati pritiskom, već isključivo primjerom.
„Svi ljudi su došli baš onakvi kakvi treba da budu u datom trenutku. Naše posmatranje ljudi treba da bude kao posmatranje univerzuma: sve je onako kako treba da bude i svaki čovjek je odgovoran za svoj život. Niko nikoga ne može promijeniti. Niko nikoga ne može popraviti, čak ni roditelji djecu. Ljude se ne uči riječima, nego primjerom. Mi treba svojim primjerom da pokažemo kako se živi, koliko smo ispunjeni, sretni, tolerantni i koliko poštujemo različitosti među ljudima, vjerama, rasama, nacijama, starima i mladima“, kaže Laloš.
Dodaje da, prema njegovom shvatanju, problem nastaje onda kada čovjek sebe postavi u ulogu sudije.
„Samo nas neznanje postavlja u položaj sudije, da mislimo da smo jedini u pravu. A svi su u pravu“, kaže on.
„U početku su me smatrali čudnim“
Na pitanje kako je njegovo zanimanje za jogu bilo prihvaćeno sedamdesetih godina, kada je počinjao, Laloš kaže da je otpor okoline bio veoma snažan.
„U to doba bio sam žigosan od okoline. Čak su i moji roditelji plakali. Cijelo selo me smatralo čudnim. Ja sam samo ćutao. Kada je prošlo vrijeme, onda su počeli da me pitaju i da mi se obraćaju. To je normalno, otpor okoline je nevjerovatan“, prisjeća se.
Prema njegovim riječima, svako ko krene putem lične promjene prvo se suoči sa nerazumijevanjem najbližih.
„Kada krenete od sebe, vaša porodica često ne misli isto kao vi. Oni će vas prvi pokušati zaustaviti. Zatim vaše okruženje ne misli kao vi, a i društveni sistem je još uvijek na niskom nivou svijesti“, kaže Laloš.
Kao primjer navodi iskustvo jedne profesorice kojoj je, kako kaže, savjetovao da sa učenicima svakodnevno praktikuje nekoliko minuta svjesnog disanja.
„Jednoj profesorici sam samo savjetovao kako može poboljšati rad učenika u gimnaziji. Rekao sam joj: samo pet minuta disanja. Neka djeca zatvore oči i posmatraju svoje disanje. Djeca su počela pokazivati nevjerovatne rezultate. Nakon nekoliko mjeseci, uprava škole je profesorici zabranila da to rade. Djeca su molila da nastave, roditelji su molili, jer su vidjeli da se djeca vraćaju kući odmorna, vesela i radosna, i da daju bolje rezultate“, priča Laloš.
„Mladima je ponuđeno ono što ih uništava“
Govoreći o mladima, Laloš kaže da oni često uzimaju ono što im je najdostupnije.
„Danas, kada pogledate naše mlade ljude, šta rade? Uzimaju ono što im je ponuđeno. Ponuđena im je Coca-Cola, kockarnice, droga, cigarete, kafa, sve ono što ih može uništiti. A od svih nas zavisi kakav će svijet biti“, kaže on.
Ističe da danas postoji mnogo više informacija nego ranije, ali da to samo po sebi nije dovoljno.
„Na internetu ima beskonačno mnogo informacija, ali mladi su navikli na destruktivne stvari. Kada bi bilo više svijesti u institucijama i obrazovnom sistemu, stvari bi bile drugačije. U nekim zemljama i institucijama, meditacija se koristi u policiji, firmama i ustanovama, jer čovjek koji je odmoran, relaksiran i vitalan ima veću kreativnost i postiže bolje rezultate“, kaže Laloš.
Prema njegovom mišljenju, obrazovni sistem bi morao ljudima pokazati da je život širi od onoga što se vidi na prvi pogled.
„Čovjek mora preuzeti odgovornost za sebe“
Laloš ima vrlo stroge stavove o navikama koje, prema njegovom mišljenju, narušavaju zdravlje. Naglašava da govori iz vlastitog iskustva i ličnog uvjerenja.
„Čim čovjek počne piti kafu, on je počeo stariti. Čim počne pušiti, završio je sa svojim zdravljem. Nema tog zdravstvenog sistema koji će čovjeka izliječiti ako on ne preuzme odgovornost za sebe. Ni klasična medicina, ni homeopatija, ni ajurveda, ni kineska medicina ne mogu umjesto čovjeka živjeti njegov život. One mogu pomoći da se opstane, ali smisao života nije produžavati bolestan život“, smatra Laloš.
Dodaje da čovjek svakodnevno mora raditi i na tijelu i na umu.
„Kada čovjek preuzme odgovornost za sebe i izbaci ono što ne valja, tada počinje promjena. Čovjekovo tijelo je mašina i mora svaki dan da radi na njemu. Istovremeno mora da radi i na umu. Naša uvjerenja — da mrzimo, da smo ljubomorni, da ne praštamo, da plačemo, tugujemo, da smo gordi i ponosni — to su uvjerenja koja uništavaju ljude. Umjesto toga, treba pokušati posmatrati sebe“, kaže on.
Za njega je ljubav, prije svega, prihvatanje.
„Zatvorite oči i vidite da niko ne postoji. Sve je iluzija. Samo ja postojim i sve što vidim moja je kreacija. Ako je sve moja kreacija, onda se prema njoj moram odnositi kao pravi bog: da sve poštujem i prihvatim kako jeste. To znači voljeti. Voljeti znači ne mijenjati ništa. Sve što možete prihvatiti, možete i zavoljeti“, kaže Laloš.
„Najdalji od Boga su oni koji misle da su jedini u pravu“
Na pitanje kako se joga doživljava u sredinama u kojima postoji snažan religijski identitet, kao što je mjesto u kojem živi i radi, gdje je većinsko stanovništvo pravoslavno, Laloš odgovara da otpor prema jogi često dolazi iz nerazumijevanja.
„Najdalji od Boga su sveštenici svih religija onda kada kažu da je njihova religija jedina ispravna. Ako kažeš: moja religija je jedina ispravna, šta je sa ostalima? Ko god kaže da je jedini u pravu, odmah negira postojanje drugih“, kaže on.
Ističe da religije vidi kao različite puteve prema istom izvoru.
„Ja sam, kako to doživljavam, 24 sata bio sa univerzumom. Sve što postoji — sve su religije moje, svi ljudi su moji, sve rase su moje. Sve dobro i sve zlo je moje, jer je sve u meni. Dok čovjek ne iskusi Boga, ne može istinski pričati o njemu. Ako pričate tuđu priču, to je uvijek tuđa priča“, kaže Laloš.
On smatra da su sve religije dobrodošle, jer svi ljudi ne mogu razumjeti duhovnost na isti način.
„Sve su religije dobrodošle. Koliko ljudi može razumjeti ovo o čemu ja pričam? To su govorili Isus, Buda, Mojsije, Krišna i mnogi drugi prosvijećeni ljudi. Kada čovjek iskusi sebe, shvati da je sve jedno. Religije služe tome da se stalno pominje riječ Bog. Razlika je u tome što ja, prema svom iskustvu, živim sebe kao Boga, svakog čovjeka kao Boga i svaki atom kao Boga“, kaže on.
Posebno ističe rečenicu da je „Božje carstvo u čovjeku“.
„Isus je rekao da je Božje carstvo u vama. Niko se nije sjetio da to carstvo potraži u sebi. Rekao je i: ja i otac smo jedno. I rekao je: ištite, daće vam se; kucajte, otvoriće vam se. A šta znači ištite? Prvo moramo shvatiti da je izvor u nama. Kada čovjek svoje probleme preda Bogu i zaboravi na njih, vjerujem da se tada stvari počinju mijenjati“, kaže Laloš.
Prema njegovom uvjerenju, čovjek svojim mislima, riječima, djelima i namjerama određuje vlastiti život.
„Ono što mislimo, to emitujemo. Ono što osjećamo, to emitujemo. Ono što pričamo, to emitujemo. Naša namjera takođe emituje energiju. Sve što emitujemo ide u kolektivnu svijest i vraća nam se jačom snagom. To je ono: kako siješ, tako žanješ. Kada bi ljudi znali da svojim mislima, riječima, djelima i namjerom određuju život, pazili bi šta misle, šta pričaju, šta rade i kakva im je namjera. Mogu ja prevariti sve vas, ali onoga koji je u meni ne mogu prevariti“, kaže on.
„Joga nije samo dubljenje na glavi“
Na pitanje da li je sve o čemu govori nužno vezano za jogu, ili čovjek može raditi na sebi i na druge načine, Laloš odgovara da jogu ne treba svoditi na fizičke vježbe.
„Prvo, joga je sve. Ako neko misli da je joga samo dubljenje na glavi, on je promašio suštinu. Kažu da joga postoji 20.000 godina. Ja kažem: joga postoji u čovjeku otkako postoji čovjek. Mi smo sami joga“, kaže Laloš.
Dodaje da za rad na sebi nije nužno da neko praktikuje jogu u klasičnom smislu.
„Dovoljno je da radim svoj posao i da volim posao koji radim. Dovoljno je da imam svoju religiju i da je volim, ali da znam da sve drugo pripada istom Bogu. Neko ga je nazvao Isus, neko Allah, neko Krišna, neko Buda. Sva ta imena su Božija. Nije neophodno da se mora raditi joga, ali je u našem vremenu dragocjena, jer nema mnogo drugih ponuda kako čovjek može izgraditi sebe“, smatra on.
Za njega je najvažnije da čovjek u sebi pronađe izvor ljubavi i da u drugima vidi isto dostojanstvo.
„Jako je važno da naučimo da budemo ljubav i da slijedimo učenje Isusa ili bilo kojeg proroka, jer svi govore isto — Božije carstvo je u nama. Ako mislite da je Bog samo Isus od prije dvije hiljade godina, onda čekate dvije hiljade godina da dođe do vas. Ako slijedite njegov savjet da je Božije carstvo u nama, onda ćete tu naći Isusa, Budu, Krišnu, Muhameda — pojaviće se u obliku koji vi čekate“, kaže Laloš.
Govoreći o vlastitom duhovnom iskustvu, kaže da je njegov prvi kontakt sa univerzumom doživio kao susret sa Isusom, u obliku u kojem ga je ranije poznavao kroz religijsku predstavu.
„Moj prvi kontakt sa univerzumom bio je direktni kontakt sa Isusom. Gledao sam ga kao što sada gledam vas. Kada sam napustio tijelo, bio sam s njim kao što sam sada s vama. To se dogodilo u meditaciji, nakon 52 dana gladovanja“, tvrdi Laloš.
„Ljudi pogrešno misle da je smrt kraj“
Laloš kaže da je jedno od najvećih neznanja, prema njegovom uvjerenju, vjerovanje da čovjek zaista umire.
„Najžalosnije je što ljudi misle da čovjek može umrijeti. To je najveće neznanje koje se prenosi s generacije na generaciju. Kada se rađa, čovjek se uspavljuje. Kada umire, vraća se Bogu“, kaže on.
Kritičan je i prema običajima koji, kako smatra, često više služe formi nego istinskom duhovnom doživljaju.
„Groblja, sahrane, rituali — to su često ludila. Bogu ne treba hrana. Bogu ne treba da pušite, pijete i veličate ga na taj način. Čovjek bi tog dana trebalo da veliča Boga tako što će zaboraviti hranu i sve spoljašnje, sjesti, tražiti njegovu svjetlost i početi da živi istinski“, kaže Laloš.
„Meditacija je dovođenje uma u stanje mira“
Objašnjava da meditaciju mnogi pogrešno razumiju.
„Mnogi ne znaju šta je meditacija. Meditare na latinskom znači misliti, to je misaoni proces. Ali kakav misaoni proces? Sve što se kreće može da stane. Naš um se stalno kreće, a u sebi ima sposobnost mirovanja. Meditacija je da dovedemo um u stanje vlastitog mira“, kaže Laloš.
Prema njegovom iskustvu, mir uma oslobađa energiju i pokreće proces unutrašnje promjene.
„Kada je um u miru, mentalni svijet ne oduzima energiju koja teče kroz nas. Tada ogromna energija prolazi kroz eterično tijelo i počinje spontani proces meditacije i ozdravljenja. Na kraju dolazi spoznaja da ste mnogo više od fizičkog tijela“, kaže on.
Na kraju razgovora Laloš poručuje da promjena svijeta, porodice i potomaka počinje promjenom samog sebe.
„Poželio bih da prenesem svim ljudima: ako želite dobro svojim potomcima i sebi, prvo popravite sebe. Nije bitno koji put izaberete. Bitno je da u svakom čovjeku vidite Boga i da u svakom trenutku znate da je svako vaše djelo djelo za cijeli univerzum, a ne samo za vas“, zaključuje Slavko Laloš.