Milorad
Mitrović, sekretar Sindikata uprave Republike Srpske za portal BUKA govori o Nacrtu
zakona kojim se kleveta u Republici Srpskoj nastoji kriminalizovati, drakonskim
kaznama koje novi zakon donosi, načinu na koji ovaj zakon može uticati za stanovnike
u Republici Srpskoj.
Tokom posljednje dvije sedmice održane su dvije
javne rasprava o Nacrtu zakona o kleveti u Banjaluci. Pravnici koji su bili na
javnoj raspravi u Banjaluci jasno su bili protiv ovog zakona. Koji su najveći
problemi ovog zakona koji je predstavljen od Vlade RS i koji pored silnih upozorenja
struke i medijske zajednice nije bitno promijenjen?
Na javnoj raspravi smo mogli čuti kvalitetne i argumentovane tvrdnje
zašto je potrebno da se odredbe kojima se inkriminišu djela protiv časti i
ugleda povuku iz dalje raprave i da se dodatno razmotri potreba za inkriminacijom
djela klevete, uvrede i iznošenje ličnih i porodičnih prilika. Razlozi za kriminalizaciju navedenih djela nisu
uvjerljivi, dodatno ograničavaju slobodu izražavanja bez odgovora na ključna
pitanja na koji način će se povećati odgovornost u sferi javnog izražavanja stavova
i mišljenja. Razlozi koje je naveo predlagač su uopšteni i neodređeni. U
obrazloženju je bilo potrebno navesti na osnovu kojih analiza domaćih i stranih
sudskih praksi predlagač procjenjuje opravdanost uvođenja ovih djela u Krivični
zakonik Republike Srpske i na koji način će ove izmjene doprinijeti boljoj zaštiti
prava i sloboda izražavanja.
Dodatni argumenti u prilog povlačenju ovakvog zakonskog rješenja su dostupnost
blažih alternativnih rješenja koja su propisana odgovarajućim odredbama Zakona
o javnom redu i miru i Zakonom o zaštiti od klevete Republike Srpske kao i
potreba da se onemogući dvostruko sankcionisanje okrivljenog u parničnom i u
krivičnom postupku. Odredbe sadržane u Nacrtu su dosta nejasne i neprecizne,
nisu čak razumljive naučnoj i stručnoj javnosti, a primjenjivaće se na sve
građane. Nakon brojnih kritika za ovakvo zakonsko rješenje domaćih i
međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih prava i sloboda, za očektivati je da će
obrađivač obrisati ove odredbe u Prijedlogu zakona.
Koliko je problematično pozivati se na evropske
prakse, imajući u vidu stanje društva u kojem mi živimo, mnogi se boje da će
ovaj zakon biti zloupotrijebljen od strane političara, a da na sudovima neće
dobiti adekvatnu zaštitu?
Predložena
rješenja su daleko od evropske prakse i standarda slobode izražavanja koja je
propisana Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U
obrazloženju pomenutog nacrta se samo pominje da su u nekim zemljama Evropske unije
ova djela propisana krivičnim zakonodavstvima, ali bez da se sagledaju drugi efikasnijih
mehanizama zaštite prava i sloboda na izražavanje. Predlagač nam nije
argumentovao zbog čega ova djela uvodi u Krivični zakonik, u skladu sa kojim
evropskim standardima i vrijednostima, koja je to domaća i sudska praksa koja
je pokazala cjelishodnim da se ova djela inkriminišu. Neodređenost, nejasnost i
uopštenost definicija klevete i uvrede u nacrtu zakona, kao i propisivanje
drakonskih kazni, nisu u saglasnosti sa osnovnim postulatima demokratski
uređenog društva niti su u skladu sa pomenutom konvencijom. Ukoliko bi se ovako nejasna predložena
rješenja primjenila u našem pravnom sistemu imali bismo pravnu nesigurnost koja
bi definitivno dovela do zloupotreba i ograničavanja prava i sloboda građana.
Da preciziramo, postoji li u Evropi ovako
“strog” zakon o kleveti i uvredi sa ovako drakonskim kaznama?
U
susjednim zemljama i zemljama članicama EU nisu propisani ovako strogi rasponi
kazni. U prilog tome su i brojne primjedbe i kritike koje su pristigle u
poslednjih nekoliko mjeseci od strane međunarodnih tijela za zaštitu ljudskih
prava. I sama pretnja visokim novčanim kaznama koje sežu do 100.000 KM
predstavljanju vid odmazde države na svakoga ko javno iznosi svoje stavove i
mišljenja. I po postojećem Krivičnom zakoniku, prilikom odmjeravanja kazne mora
se uzeti u obzir svrha kažnjavanja i sve olakšavajuće i otežavajuće okolnost, a
naročito imovinsko stanje učinioca. Nesrazmjernost kažnjavanja i
neproporcionalnost predloženih sankcija nisu u skladu sa evropskim standardima.
Šta nam govori činjenica da vlast ne odustaje od
zakona i pored svih inicijativa i prijedloga koje su predane u posljednjih
nekoliko mjeseci?
Upozorenja
domaćih i stranih zaštitnika ljudskih prava su značajno uticala da se ove javne
rasprave održe i da se zakon ne uputi u proceduru donošenja po hitnom postupku.
Pritisak javnosti i brojne kritike predloženih rješenja su iznjedrile da se o
ovom bitnom pitanju održe javne rasprave, kako bi se u argumentovanoj raspravi
mogli braniti jedni i drugi stavovi. Vidjećemo na koji način će obrađivač
zakona iznesene stavove uvažiti ili odbiti u obrazloženju Prijedloga zakona i
na koji način će se ubuduće postaviti po ovim pitanjima. Vrlo je vjerovatno da
će se nakon javnih raprava predlagač opredjeliti za donošenje posebnog Zakona o
medijima ili izmjenama i dopunama Zakona o zašiti od klevete.
Jeste li zadovoljni odgovorima predstavnika
Ministarstva pravde Republike Srspke na pitanja koje je postavila struka?
Predstavnici
Ministarstva pravde su pomno slušali argumentaciju zašto ovakav način
rješavanja društvenih problema ne smatramo dobrim rješenje, te na koji način
predlažemo da se predmetna materija definiše. Uvjeren sam da će se nakon
Izvještaja o provedenim javnim raspravama i sagledavanja cjelokupnog stanja
odustati od početnog koncepta i ponuditi neka nova kvalitetnija rješenja.
Odsustvo pretjeranih reakcija izlagača ovog nacrta govori u prilog činjenici da
smo na dobrom putu da se stručna, medijska i građanska reakcija moraju uvažiti.
Iako je obećano da će biti održano više javnih
rasprava, da će se o ovom zakonu detaljno pričati dva mjeseca, a sve je spalo
na nekoliko javnih rasprava u dvadesetak dana i samo jedna je u Banjaluci. Šta
nam i ovo pokazuje, da li se ove javne rasprave održavaju samo reda radi?
Mislim
da je svima nama jasno da se u obećanja ne pouzdamo previše, nego isključivo u
naš rad i zalaganje. Argumenti, tvrdnje i ozbiljne kritike koje smo uputili i
prije i tokom održavanja javnih rasprava
su više nego dovoljne da se sporna rješenja povuku iz dalje procedure
donošenja.
Na javnoj raspravi u Banjaluci je istaknuto da se
ovi zakoni uvode na način da se stvara lažna slika da su oni potrebni zbog
slučaja mladića iz Laktaša iako to nema veze jedno sa drugim, potpuno je drugi
zakon vezano za nedozvoljeno snimanje i fotografisanje. Koliko je i ovo
problematično?
Potrebu
za propisivanjem novog krivičnog djela pod nazivom „neovlašteno objavljivanje i
prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka“ predlagač opravdava tragičnim
događajem samoubistva mladića zbog objavljivanja snimka i ismijavanja na
društvenim mrežama, koji se dogodio u oktobru 2022. godine. Ovakav način
uvođenja novog krivičnog djela i obrazloženje smatram neadekvatnim i
neprimjerenim, iz razloga što je postojećim Krivičnim zakonikom Republike
Srpske već propisano posebno krivično djelo zlostavljanja na radu sa novčanom
kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. Odredbom člana 210. Krivičnog
zakonika propisano je da ko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa,
ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo
zdravlje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. Neprimjenjivanje
postojećih odredbi Krivičnog zakonika, a uvođenje novih krivičnih djela pod
plaštom postojećih smatram nedopustivim.