Nezadovoljstvo u zdravstvenom sistemu Republike Srpske sve je vidljivije, a pitanje kakve će biti plate u zdravstvu RS postalo je ključno nakon skupa radnika u Univerzitetskom kliničkom centru. Odluke o povećanju plata donesene bez učešća sindikata dodatno su produbile tenzije i otvorile pitanje odgovornosti institucija. O tome šta se zaista dešava iza kulisa, kakve su posljedice po radnike i da li slijedi nova faza sindikalne borbe, govori prim. dr Zorislav Lukić, predsjednik Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Republike Srpske.
Šta se konkretno desilo nakon skupa radnika u UKC-u i kako su reagovale nadležne institucije?
Veliki broj radnika koji se odazvao pozivu Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu jasno je pokazao da su naši stavovi o posljedicama ovakvog povećanja plata i primanja bili tačni i da su radnici to odmah prepoznali. Posebno je važno naglasiti da su se odazvali i oni koji nisu članovi sindikata, što dodatno potvrđuje da se radi o stvarnom nezadovoljstvu, a ne o izolovanom stavu jedne organizacije.
Naš primarni cilj bio je da prekinemo dugogodišnju letargiju i pokrenemo stvari sa mrtve tačke. U tome smo svakako uspjeli. Dokazali smo da postoji kritična masa, a skup radnika bio je snažan signal da radnici više neće pristajati na odluke koje se donose bez njih i bez razmišljanja o posljedicama koje takve odluke ostavljaju.
Neposredno prije, a posebno nakon skupa, došlo je do određenih pomaka i razgovora, što samo potvrđuje da bez jasne poruke radnika nema ni stvarne reakcije sistema. To nam je dobar pokazatelj za sve naredne aktivnosti. Od nadležnih institucija nemamo velika očekivanja — to je njihova dugogodišnja praksa, na koju smo, nažalost, već navikli.
Podršku organizaciji skupa dao je i Strukovni sindikat doktora medicine Republike Srpske. Kakva je saradnja Samostalnog sindikata sa ostalim sindikatima u zdravstvu?
Cilj nam je isti — i to je jedino što je zaista važno. Zbog toga saradnja mora postojati i ona nema alternativu.
U posljednje vrijeme intenzivirali smo saradnju sa Strukovnim sindikatom doktora medicine, što smatramo važnim korakom ka jedinstvenijem djelovanju ova dva sindikata u zaštiti prava radnika. Ispred našeg sindikata želimo istaći posebnu zahvalnost dr Jovici Mišiću na podršci u organizaciji skupa, ali i na onome što je pokazao ličnim primjerom. Njegovo davanje otkaza u državnoj bolnici shvatili smo kao snažan protest protiv stanja u zdravstvu.
Nažalost, porazno je što takav potez nije dobio podršku kolega doktora iz njegovog sindikata, makar i simbolično — izlaskom ispred svojih ustanova na nekoliko minuta. Upravo zato smatramo da je veća međusobna solidarnost ključna, jer bez nje nema ni ozbiljne borbe sindikata.
Usvojeno povećanje plata i primanja doneseno je bez učešća reprezentativnih sindikata. Koje su posljedice za medicinske i nemedicinske radnike
U skladu sa dosadašnjim ponašanjem Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, i ovaj put odluka o visini povećanja plata i ostalih primanja donesena je bez saglasnosti sindikata.
Na to smo ukazivali i prošle godine, kada smo iz medija saznali da će doći do povećanja plata, i to od tadašnjeg direktora jedne zdravstvene ustanove, a sadašnjeg narodnog poslanika. Već tada smo jasno rekli da je takva praksa veoma loša, a danas vidimo da se ista greška ponavlja.
Kada se odluke o povećanju plata donose bez učešća onih koji predstavljaju radnike, ne može se očekivati pravedan rezultat. Takav pristup uvijek dovodi do pogrešnih rješenja i posljedica koje se kasnije teško ispravljaju.
Posljedice su već sada evidentne — umjesto unapređenja položaja svih zaposlenih, stvoren je dodatni disbalans u primanjima. Medicinski radnici nisu dobili ono što im se predstavlja kao suštinsko poboljšanje, dok su nemedicinski radnici ponovo ostali zanemareni. Prave posljedice postaće još jasnije kada radnici dobiju uvećane plate.
Mi smo uvijek protiv ovakvog načina donošenja odluka i nismo ni očekivali da će ovakva odluka donijeti stvarno poboljšanje. Kada se isti model ponavlja, isti su i rezultati — nezadovoljstvo radnika i produbljivanje problema u sistemu. Sindikat neće snositi odgovornost za sve što će se dešavati u narednom periodu.
Koji su naredni koraci sindikata da se zaštite prava svih zaposlenih i kako će se voditi pregovori o platama?
Samostalni sindikat godinama pokušava da vrati kolektivno pregovaranje kao jedini održivi model uređivanja plata i ostalih primanja. Smatramo da zakon može biti okvir, ali da sve ključne nijanse i odnosi moraju biti uređeni kroz kolektivno pregovaranje, uz direktno učešće predstavnika sindikata.
Upravo zato ćemo i dalje insistirati da se pregovori vrate u institucionalne okvire i da se vode kroz socijalni dijalog, a ne kroz jednostrane odluke. Bez toga nema ni pravičnih rješenja ni stabilnog sistema. Pokazaće se kao tačno da je Sindikat godinama težio jačanju institucija, dok su ih donosioci odluka istovremeno razgrađivali.
Naš naredni korak je da kroz konkretne pregovore i rješenja, uz punu uključenost reprezentativnih sindikata, dođemo do narednog povećanja plata. Istovremeno, nastavljamo da štitimo prava svih zaposlenih kroz sve raspoložive mehanizme, jer je očigledno da se bez pritiska radnika stvari ne rješavaju.
Ako neko želi da se ozbiljno bavi pitanjem naših primanja, jednostrane odluke moraju ostati iza nas kao model koji se pokazao pogrešnim i neuspješnim.
Kako će se balansirati naredna povećanja plata između medicinskog i nemedicinskog osoblja i kada možemo očekivati sljedeći krug?
Mi ne dijelimo medicinske i nemedicinske radnike — u našem nazivu sindikata to su svi radnici u zdravstvu i tako ih treba posmatrati u okviru sistema.
Balansiranje plata mora početi od odgovornosti onih koji donose odluke. Onaj ko je napravio ovakav potez mora objasniti kako planira ispraviti već nastale posljedice. To nije pitanje za Sindikat.
Samostalni sindikat nikada neće prihvatiti diskriminaciju bilo koje kategorije radnika i to smo više puta jasno isticali. Upravo zato insistiramo da se naredna povećanja planiraju tako da obuhvate sve zaposlene i da ne stvaraju nove razlike među radnicima.
Ovakav pristup nije održiv i vodi daljem narušavanju odnosa u sistemu. Balans se ne postiže parcijalnim rješenjima, već sistemskim pristupom koji uključuje sve radnike.
Kada je riječ o narednom krugu povećanja plata u ovoj godini, očekujemo da će se on desiti kroz pregovore koje tražimo. Bez toga, svako novo povećanje bi ponovo bilo kratkoročno i nepravedno rješenje.
Koje mjere ili zakonska sredstva planirate koristiti ako pregovori sa Vladom ne budu uspješni i kakvi su izgledi da se vaši zaključci usvoje u praksi?
Samostalni sindikat nikada nije djelovao na štetu zdravstvenog sistema, drugih sindikata ili korisnika naših usluga, niti mimo važećih zakona. Naprotiv, za poboljšanje položaja radnika uvijek smo se borili svim zakonom dozvoljenim sredstvima i tako će biti i ubuduće.
Ukoliko pregovori ne budu uspješni, koristićemo sve raspoložive mehanizme — od institucionalnih i pravnih koraka do sindikalnih aktivnosti u skladu sa zakonom. Vrijeme je da se problemi rješavaju odgovorno i u skladu sa propisima, a ne jednostranim odlukama.
Naše naredne aktivnosti biće usmjerene i na utvrđivanje odgovornosti svih rukovodilaca koji su svojim odlukama doveli i radnike i ustanove u ovakvu situaciju. Odgovornost mora postojati, jer bez nje nema ni poboljšanja.
Naši zaključci nikada nisu bili politički stavovi, već konkretni zahtjevi radnika koji svakodnevno nose sistem. Upravo zato vjerujemo da će sve zavisiti od spremnosti institucija da prihvate realnost i uđu u ozbiljan socijalni dijalog. Vrijeme je pred nama, a ova godina nije izborna za Sindikat, već za one koji donose odluke.