Okružni sud u Banjoj Luci presudio je u korist Centra za životnu sredinu na osnovu tužbe koju je Centar podnio početkom 2026. godine radi „ćutanja uprave“, te je naložio Gradskoj upravi da dostavi tražene informacije, odnosno građevinsku dozvolu za izvođenje radova na šetalištu Vrbasu. Presuda je dostupna na ovom linku.
“‘Ćutanje uprave’ je termin koji se koristi kada na zahtjeve podnosioca, organ uprave ne odgovara u predviđenim rokovima ili ne odgovara uopšte. Naime, kako nam na brojne dopise vezane za navedene radove, pa čak ni na žalbu koju smo podnijeli Gradonačelniku, Grad Banja Luka nikada nije odgovorio, Centar za životnu sredinu bio je prinuđen da sudu podnese tužbu”, poručuju iz Centra.
Dodaju da je u svom odgovoru na ovu tužbu grad Banjaluka pokušao da opravda svoje nepostupanje po dopisima Centra i u tom odgovoru otkriveno je da zaposleni u Gradskoj upravi rade, u najmanju ruku, nemarno, jer se navodi da informacije koje je Centar zatražio, nisu dostavljene iz razloga što odjeljenja Gradske uprave Grada Banja Luka nisu međusobno komunicirala, odnosno jedni drugima nisu dostavili tražene informacije.
“Podsjećamo da se Centar za životnu sredinu već gotovo godinu dana obraćao Gradskoj upravi Banjaluka u vezi sa građevinskom dozvolom za izgradnju šetališta putem betonizacije rijeke Vrbas, dopisi ostaju bez odgovora i adekvatnog objašnjenja za nedostatak odgovora, a radovi se uporno i nepropisno nastavljaju”, napominju.
Ističu da je sve počelo kada su primijećeni nezakoniti radovi teške mašinerije u koritu rijeke Vrbas, nakon čega je, zbog ćutanja gradske inspekcije, po hitnom postupku pozvana Republička građevinska i vodna inspekcija, te je Republički vodni inspektor izašao na teren i zabranio dalje radove.
“Nedugo zatim, radovi su nastavljeni, a Republički inspektor ponovo je izašao na teren po pozivu Centra za životnu sredinu, te po drugi put službenim pečatom zapečatio teren i zabranio dalje izvođenje ovih radova. Poruka, kao i zakon su bili jasni – nema izvođenja radova bez adekvatnih vodnih smjernica, vodne saglasnosti, lokacijskih uslova, građevinske dozvole i druge prateće dokumentacije”, ističu.
Dodaju: “trenutna postava Gradske uprave Grada Banja Luka kao ni instituciju Republičke uprave za inspekcijske poslove, nije shvatila ozbiljno, pa je ipak odlučila da nastavi izvođenje radova i to, u ovom slučaju, po štetu parcele koja je zaštićena Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Naime, prostor u kome je radila teška mašinerija predstavlja katastarsku česticu obuhvaćenu Odlukom Komisije donesenom radi očuvanja prirodnih vrijednosti – strogo zaštićenih vrsta biljaka i drugih prirodnih vrijednosti. Prema toj Odluci, nikakve intervencije ove vrste nisu dozvoljene. Gradska uprava, međutim, ne smatra da treba poštovati ovakve odluke”, kažu.
Radovi su se izvodili, ne samo suprotno navedenoj Odluci, nego i suprotno Zakonu o prostornom uređenju i građenju RS; bez table sa oznakom investitora, datuma početka i završetka radova. U prevodu, radovi su se izvodili netransparento-u potpunom mraku za javnost.
Foto: CZŽS
“Građevinska dozvola (koja je izdata tek krajem oktobra 2025. godine, četiri mjeseca nakon početka radova) bila je predmet raznih zahtjeva za pristup informacijama i njihovih požurnica, ali do danas njen sadržaj nije učinjen dostupnim javnosti. Razlog tome bi mogla biti činjenica da je građevinskom dozvolom obuhvaćena parcela za koju je samo Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS nadležno da izda građevinsku dozvolu.
„Iz Gradske uprave su nas u jednom trenutku čak i pozvali na sastanak gdje bi nam ‘objasnili sve i pokazali dozvolu’, međutim Centar za životnu sredinu ne zanima dobijanje posebnog statusa ili tretmana, već slovo zakona i zaštita životne sredine. To što je gradonačelnik na konferenciji za medije držao registrator sa dokumentima, a njegovo osoblje nas zvalo da isti vidimo na sastanku uživo ne predstavlja promjenu koju je ovu administracija obećavala da će donijeti, već, naprotiv, kontinuitet netransparentnosti i pravnog nasilja prethodnih administracija“ rekao je Igor Kalaba ispred Centra za životnu sredinu.
Naglasio je da o ironiji ovog problema najviše govori činjenica sa su napisali tekst „Zašto smo protiv nelegalnih radova u koritu Vrbasa“, jer se sreće sa argumentima koji oslikavaju nečiji lični estetski doživljaj, uz istovremeni manjak shvatanja značaja zelenih pojaseva i nedirnutih obala.
„Ponovo, mi nismo protiv otvaranja pristupa građanima ka Vrbasu na mjestima gdje to ima smisla i na stručan i zakonit način. Međutim izlijevanje ogromnih količina betona, uništavanje staništa i kako se vidi po već oštećenim dijelovima šetališta, neadekvatan dizajn i odabir materijala za instalaciju u plavnoj zoni rijeke, nije dugoročno održiv niti prihvatljiv“, poručuju.
Podsjetimo da su radovi na obali rijeke Vrbas u Banjaluci dio su šireg projekta uređenja obalnog područja koji je najavio Grad Banjaluka, s ciljem izgradnje šetališta i pratećih rekreativnih sadržaja. Projekat je predstavljen kao ulaganje u razvoj grada i unapređenje javnog prostora, a javnosti ga je promovisala administracija na čelu sa gradonačelnikom Draško Stanivuković.
Međutim, od samog početka radove prate pitanja u vezi sa procedurama, dokumentacijom i nadležnošću. Građevinska dozvola, iako prema tvrdnjama nadležnih postoji, nije učinjena javno dostupnom u cjelini. Širi kontekst ove situacije je dugogodišnja osjetljivost javnosti kada su u pitanju intervencije na Vrbasu.
“Rijeka nije samo estetski element grada, već ekosistem sa brojnim pritokama, izvorima i specifičnim biodiverzitetom”, poručuju ekolozi.
Aleksandra-Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu, rekla je ranije za BUKU da ukoliko pogledamo kako su izgledali radovi u prvoj fazi izgradnja staze možemo govoriti i djelimičnom uništavanju prirodne obale (tamo gdje je ista postojala) i obalne vegetacije, te nasipanju velike količine kamena kao podloge, tj. baze kojom se izdigao nivo riječnog dna u samom priobalju, a koji je potom prekriven betonom i time formirana šetačka staza u samom koritu.
“Ono što je i laičkom oku bilo jasno nakon prve faze da će rijeka trošiti i odnositi postavljeni tampon od tucanika pa i krupnijeg kamena, ispirati oslonac gornjem sloju betona (šetačke podloge) – koji će se na taj način brzo trošiti i pucati. To se ovog proljeća već i dogodilo, a manjkavosti planiranja i izvedbe su zakrpane nasipanjem dodatih količina betona i učvršćivanjem rute sa dodatnim kamenjem. Ono što takođe svako ko se bavi ovakvim intervencijama u riječnim koritima zna jeste da stvaranje glatke podloge u obali, podloge sa malo prirodne vegetacije, drveća i žbunja tj. prirodnih prepreka, ubrzava kretanje vode, te Vrbas za vrijeme velikih voda donoseći razni materijal koji kupi uzvodno većom silinom i bez prirodnih prepreke isti transportuje ka samom gradu. Taj maretijal (velika debla, granje i sl.) se pri susretu sa prvom preprekom gomila ili velikom silinom o istu udara i pravi štetu. To smo ovog proljeća mogli vidjeti i na samoj stazi gdje je voda pomjerala krupni, betonski mobilijar, ispirala šljunak i kamen, pa su čak stradale i bandere za javnu rasvjetu od siline udara nosećih predmeta od njih”, rekla je BUKU Aleksandra-Anja Dragomirović.
Ona ističe da ovakva intervencija jasno sa sobom nosi potrebu za svakogodišnjim održavanjima i dodatnim troškovima.
“Ono što prirodne obale još nude, pored čuvanja stambenih objekata u prvoj liniji do vode je i stanište za mnoge vrste. Ovakve grube intervencije svakako unose poremećaj u živote bića koja se napajaju osnovnim uslovima za život baš na ovakvim staništima – a da prethodno nismo utvrdili sa čim raspolažemo od biodiverziteta i koliko ćemo mu ovakvim intervencijama nauditi”, pojašnjava ona.