Jedna od najpoznatijih bibliotekarki na svijetu, Amerikanka Nensi Perl, posjetila je BiH, kako bi sa mladim ljudima, bibliotekarima i osobama zaposlenim u obrazovnim institucijama razgovarala o važnosti čitanja knjiga. Jedna od njenih stanica na putu kroz BiH bila je i Banjaluka, pa smo iskoristili priliku da se upoznamo i porazgovaramo sa ovom ljubiteljkom knjiga.
Perlova je juče održala radionice u Američkom kutku i u Narodnoj i univerzitetekoj biblioteci u Banjaluci, a čitaoci su u velikom broju došli da je pozdrave i da nauče nešto novo o knjigama.
Na radionicama u Banjaluci, istakla je da je važno razgovarati o knjigama, jer svaka osoba na različit način tumači pročitano, pa kada razgovaramo o knjizi i sami saznajemo nešto novo, otkrivamo dublje slojeve književnog djela koje je pred nama. Rekla je da postoji mnogo divnih knjiga, samo ih je potrebno pronaći.
Kada nemamo mnogo vremena za samostalni izbor knjiga i pronalazak zanimljivog štiva, po preporuke za čitanje trebalo bi otići kod bibliotekarke, koja bi, u idealnom slučaju, kroz razgovor sa nama trebalo da pronađe ono što bi nam bilo interesantno.
Nensi Perl je jedna od najbolje prodavanih autora i književnih kritičara. New York Times je naziva “temom razgovora među bibliotekarima”, a čitateljima nikada nije dosta njenih preporuka, dok knjižare i biblioteke nemaju dovoljno mjesta da bi ugostili sve zainteresovane kada Perlova gostuje kod njih.
Uživajte u onome što čitate!
Od kada je izašao njen bestseler “Book Lust/Strast za knjigom” 2003. godine i lutka bibliotekarke po njenom liku, Nensi Perl je postala rok zvijezda među čitateljima i mnogi se drže njenih preporuka prilikom odabira knjiga za čitanje. Najvažniji aspekt čitanja knjige za Nensi jeste uživanje u onome što čitate, a ona kaže da svi čitamo različite verzije iste knjige, pa je zbog toga važno razgovarati o pročitanom.
(Radionica u Američkom kutku)
Obzirom da je radila kao bibliotekarka u Detroitu, Tulsi i Sijetlu, Nensino poznavanje knjiga i njena ljubav prema knjigama su neprevaziđeni. Program pod nazivom “Šta kad bi cijeli Sijetl čitao istu knjigu” razvila je 1998. godine i od tada se on sprovodi širom Sjedinjenih Američkih Država. Koncept ovog uspješnog programa bio je promovisanje pismenosti i učešća zajednice u programu. Nensi je takođe radila kao predavač na Univerzitetu u Vašingtonu, na odsjeku za bibliotekarstvo.
Kada je riječ o profesiji bibliotekarstva, Perlova smatra da je najveći problem sa kojim se suočavaju bibliotekari balansiranje tri važne funkcije koje biblioteka ima u zajednici: pristup informacijama, ponuda knjiga i materijala ljudima za rekreativno učenje i čitanje, kao i ponuda kvalitetnih programa svojim klijentima.
Kao bivša izvršna direktorka Centra za knjige, Nensi Perl slavi pisanu riječ održavajući predavanja u knjižarama i bibliotekama širom zemlje, kao i putem svog mjesečnog televizijskog programa “Book Lust sa Nancy Pearl/Strast za knjigom sa Nensi Perl”. Ona je takođe redovni komentator na temu knjiga u jutarnjem program Državnog javnog radija i NPR radio stanica u Sijetlu i Tulsi.
Perlova je 2004. godine postala 50. dobitnica nagrade Ženskog državnog udruženja za knjige, za izuzetan doprinos svijetu knjiga, a 2011. godine proglašena je za bibliotekarku godine u SAD-u. U momentima kada se ne bavi knjigama, Perlova uživa u biciklizmu i druženju sa svojim unučadima. Živi u Sijetlu, sa suprugom Džoom.
Za portal BUKA, sa Nensi Perl smo razgovarali o dobrim knjigama, bestselerima, bibliotekarstvu, a nismo propustili ni da ju pitamo za preporuke za čitanje koje možemo iskoristiti ove zime.
Gospođo Perl, u kakvoj su poziciji knjige danas, imajući u vidu savremeni svijet, tehnološki razvoj i internet?
Knjige koje su dostupne u digitalnom formatu ili knjige koje se mogu slušati (audio knjige) su dio čitanja i one nisu prijetnja čitanju. Ja sama ne volim čitati knjige u elektronskom formatu ili slušati knjige, više volim prave knjige. Ali ono što vidim jeste da lako padamo pod uticaj formi koje dobijamo na internetu i da ta praksa raste. A to je prava prijetnja čitanju dužih romana. Ljudi koji se bave ovom problematikom zaključili su da se mozak zapravo mijenja kad se čitaju kratki tekstovi koji se dobijaju na internetu, na primjer na Vikipediji.
(Lutka po liku Nensi Perl)
Jesmo li svjesni važnosti čitanja knjiga?
Društvo uopšte nije svjesno važnosti čitanja knjiga. Pesimist sam, uvijek vidim najgore u svemu, ali mislim i da je važno da bibliotekari shvate važnost svoje uloge, jer oni su ljudi koji pomažu da shvatimo da je čitanje značajno. Ljudima koji mi kažu da ne vole čitati uvijek kažem da mislim da nisu našli pravu knjigu za sebe.
Postoji velika ponuda starih i novih književnih djela. Kako izabrati pravu literaturu koja je za nas? Koje su Vaše preporuke?
To je stvarno teško pitanje. Da bismo se lakše snašli u svijetu knjiga, knjižare i biblioteke bi, po mom mišljenju, trebale biti drugačije sređene. Problem je što se knjige slažu po abecednom redu jer taj redosijed ne pomaže čitaocima u snalaženju među velikim brojem knjiga. Mnogi ljudi se oslanjanju na preporuke za čitanje od strane prijatelja ili na one koje nađu u časopisima, ali nijedan od tih načina nije ličan, za tu osobu. Dobar način za naći knjigu koja vam odgovara jeste razgovor sa bibliotekarom, a iskreno mislim da se to kod mnogih ljudi i dešava, bar bi to tako trebalo biti. Bibliotekarka će vas pitati koje knjige volite, koje ne volite i slušajući vas, ona vam može pronaći knjigu koja će vas zainteresovati.
Kad govorimo o bibliotekarstvu uopšte, sa kojim problemima se ova oblast danas susreće?
Prvo, mislim da bibliotekari nisu dovoljno dobro plaćeni. Drugo, obuka koju dobijaju je tehnološka, pa su često nespremni za interakciju sa ljudima, a samo na taj način mogu pomoći čitaoci da nađu odgovarajuću knjigu. Treće, mislim da bibilotekari nisu svjesni svoje važnosti u razvoju demokratskog društva, takva situacija je u SAD-u, a vjerujem i da je isto širom svijeta. Vjerujem da su bibliotekari centralna potreba u demokratskom društvu, oni treba da budu tu.
Danas možemo naći knjige i priče mnogih mladih pisaca. Koji su pa Vama najzanimljiviji?
Tu je pisac John Jeremiah Sullivan, koji najviše piše eseje i zaista mnogo uživam u njegovim knjigama. Ima i jedna mlada autorka fantastične književnosti, Kelly Link, koja piše samo kratke priče. Volim otkrivanje prvih romana, prve knjige koju je autor izdao.
Znam da vas to sigurno uvijek pitaju. Ali koje knjige biste Vi preporučili za čitanje?
To je tako teško. Teško je zato što se ta lista mijenja stalno. Jedna knjiga koju sam veoma dugo voljela je “Angle of Repose” od Wallace Stegner-a. To je priča o baki glavnog lika knjige. Volim knjigu “Olive Kitteridge” od Elizabeth Strout. Ja sam bila član žirija kada je Pulicerova nagrada dodjeljivana toj knjizi, to je u toj godini bila jedna od moje tri omiljenje knjige. Još jedna knjiga u kojoj sam uživala je “Plague od Doves” od Louise Erdrich's čija radnja je smještena u Južnoj Dakoti.
Šta je potrebno da knjiga ima, da bi, po Vašem mišljenju, bila dobra?
Mora biti prelijepo napisana. Mora imati jezik da dok ju čitam kažem: “Oh, kako je to uspjela ili kako je to uspio napisati na takav način”. Ima knjiga od Jeanette Winterson koja se zove “Why Be Happy When You Could Be Normal?”. To je knjiga gdje sam na svakoj stranici morala stati, zapisati nešto o njoj, vratiti se na citate. A to je aspekt jezika. Pored jezika, da bi knjiga, po mom mišljenju bila dobra, likovi moraju biti trodimenzionalni. Likovi mi se ne moraju sviđati, ali moram razumjeti njihovo ponašanje. Priča mi ne znači ništa.
Koje je vaše mišljenje o bestselerima kao što su na primjer Hari Poter i Sumrak Saga?
Mislim da se razlikuju po načinu pisanja. Na primjer, Hari Poter je knjiga koja je dobro napisana, ali ono što je prikazano u tim knjigama jesu likovi. Stvarno upoznate i zavolite te glavne likove. Intervjuisala sam Stefani Majer i ona je veoma draga žena, ali knjige Sumrak Sage jednostavno nisu dobro napisane. Dosadne su. A mislim da je tako i kod većine bestselera. Oni su, prema mom mišljenju, veoma loše napisani. Ali to ne znači da za druge ljude to nisu dobre knjige. Samo kažem da to nisu knjige koje ja želim da čitam. Ljudi koji su zainteresovani samo za priču i radnju obožavaju bestselere. Naravno da ih vole, jer u tim knjigama samo to i možemo i naći.
(Nensi Perl i novinarka portala BUKA)
A o ekranizaciji knjiga? Filmovi nastali prema knjigama su danas popularni.
Interesantno. Upravo sam dobila posao u produkcijskoj kompaniji u Holivudu da tražim knjige koje bi se mogle ekranizovati. Prve tri knjige koje sam predložila već su bile u razmatranju u vrijeme kad sam ih predložila. Naravno, uvijek mislim da su knjige bolje od filmova. U knjigama se više možemo uključiti u radnju i imamo više informacija, pa nam to omogućava da se približimo likovima. Generalno govoreći, nisam ljubitelj filmova. Radije bih uzela knjigu i pustila svoju maštu da radi. Ali ekranizacija je način da se knjige koje nisu dovoljno popularne približe ljudima i na taj način prošire publiku, kao što je bilo sa “Silver Linings Playbook”. Taj film je baziran na jednoj divnoj knjizi i kad sam otišla da vidim film, on nije bio sjajan, ali je bio dobar. Nešto je bilo bolje nego u knjizi, a nešto gore.
Prvi put ste u Banjaluci, i uopšte u BiH. Kako Vam se sviđa ovdje?
Sviđa mi se ovdje. Mislim da je prelijepo. Vozeći se u Sarajevu od aerodroma do grada, oduševila sam se prirodom i okolinom. Nisam znala da su ovdje tako prelijepe planine. Volim pisca Aleksandra Hemona. Ima novu knjigu koja izlazi u aprilu i već sam ju pročitala i jako sam uživala. Ljudi ovdje su jako prijateljski raspoloženi i to mi se sviđa. U nekim zemljama gdje sam držala radionice, nisam čula ni riječ od ljudi koji su bili prisutni, a to ovdje nije slučaj. Ljudi su ovdje snažni, imajući u vidu probleme sa kojima se suočavaju.
Razgovarala Maja Isović
Vezan tekst
Magacin Kabare: Moramo se izboriti za vedriji svijet
BUKA Arhiva