Magacin Kabare je neprofitna profesionalna organizacija i kabaretsko teatarska grupa, koju su u Sarajevu 2010. godine osnovali etablirani i nadolazeći domaći umjetnici. Stvoren iz potrebe mladih ljudi da osnaže svoj umjetnički izraz, Magacin Kabare postao je jedinstveno mjesto umjetničkog izraza i društvenih dešavanja. Grupa umjetnika, okupljena je oko jedinstvene ideje da kroz stand up komedije i pozorišne predstave u fokus svog rada stavlja političku satiru i mjuzikl.
Od svog osnivanja do danas, Magacin Kabare razvio se u teatar posvećen ispitivanjju aktuelnih društvenih pitanja čime postavlja standarde za aktivizam kroz različite forme umjetnosti. Magacin Kabare u osnovi svog rada, koristi kabaretsku formu kao sredstvo osnaživanja savremenog bosanskohercegovačkog društva, te doprinosi razvoju dijaloga propitujući teme sa kojima se svakodnevno susrećemo.
Između ostalih u rad Magacin Kabarea uključeni su glumci Zana Marjanović i Moamer Kasumović, kao i režiser Emir Kapetanović. Sa njima samo za portal BUKA razgovarali o osnivanju Magacin Kabarea, predstavama koje biraju za svoj umjetnički izražaj, satiri, kabareu i drugim temama.
Magacin Kabare uspješno radi već dvije godine. Da se vratimo u vrijeme njegovog osnivanja, šta je ono što Vas je podstaklo na njegovo pokretanje?
ZANA MARJANOVIĆ: Dugo sam razmišljala o osnivanju umjetničke organizacije koja bi bila u stanju dovoljno brzo reagovati i adekvatno odgovoriti na aktuelna dešavanja u društvu. Sa druge strane, nisam željela da to bude još jedna grupa umjetnika koja “maltretira” svoju publiku da bi im pokazala koliko je zaista sve oko njih crno. Želja mi je bila da pronađemo zabavan, duhovit i šarmantan izraz koji će nasmijati, ali i isprovocirati publiku na reakciju. Na toj ideji nastao je Magacin Kabare – umjetnička organizacija koja je okupila nepravedno zanemarene bosanskohercegovačke glumce, glumice, umjetnike. U roku od dvije godine intenzivnog rada dokazali smo da se zajedničkim trudom i zalaganjem mogu napraviti velike promjene na polju umjetnosti, koje generalno utiču na naše društvo.
(Scena iz mjuzikla “Jedinac”, foto: Haris Čalkić)
Naši čitaoci nemaju priliku da gledaju kabare, pa ako možete da nam objasnite koncept kabarea kojim se bavite?
EMIR KAPETANOVIĆ: Goran Bregović je prije par mjeseci izjavio: „Sarajevo mi je baš lijepo. Ovaj mali grad zaista nije selendra. Neki dan u kafiću naletim na pozorišnu predstavu. Pa za to morate otići do Pariza. Sarajevo nije šala.“ Najbolji opis onoga čime se mi bavimo je teatarska zabava kabaretskog tipa, odnosno, pozorište u kafani. Uz cigaretu i času piva je puno prijatnije razgovarati. A mi razgovaramo na način da se zajedno sa svojom publikom smijemo i ismijavamo probleme koji nas okružuju. Kroz plesne, pjevačke i scenske nastupe, naši glumci dokazuju publici da se možemo i moramo usprotiviti surovosti oko nas i izboriti se za vedriji svijet.
U fokus svojih predstava stavljate političku satiru. Koliko je ona „prihvatljiva“ u društvu u kojem živimo?
EMIR KAPETANOVIĆ: Nevjerovatan je osjećaj posmatrati publiku koja bukvalno plače od smijeha tokom predstave, da bi na kraju plakala od olakšanja što je neko izgovorio sve ono što oni sve vrijeme misle, ali se boje da takvo mišljenje nije „prihvatljivo“ u državi u kojoj žive. Satira je naš umjetnički odgovor i jedino što nam pomaže da ostanemo normalni u današnjem društvu. Danas, lažni ljevičari sebi daju za pravo da nas „brane“ , te uz pomoć naših glasova „ljevicu“ koriste u svrhu maženja zatucanih desničara, što rezultira masovnom produkcijom, slobodno mogu reći fašizma. To se očituje kroz uvođenje vjeronauke skoro pa u prednatalnoj fazi , kao i kontinuiranim strahom od drugosti – druge nacije, vjere, seksualnog opredijeljenja.
Satira je naše sredstvo ljudske i političke borbe protiv takvih. Najveći kompliment mi je kada mi poslije predstave neko priđe i kaže „Ovo je Sarajevo kakvo smo svi voljeli“ ili „Ovo je Bosna i Hercegovina kakvu svi zamišljamo“. Mi smo organizacija koja je apsolutno neovisna. Nikome ne podilazimo, ne biramo stranu niti namjeravamo i to nas po automatizmu čini društveno „neprihvatljivima“. Malo je onih koji su spremni postati društveno „neprihvatljivi“, ali bitno je da nismo sami. Istakao bih vaše sugrađane, a naše drage prijatelje i kolege, iz ekipe „AKT Alija Sirotanović“ koji znaju o kakvoj borbi je riječ.
Možemo li govoriti o savremenom teatru, a da isti nije društveno angažovan?
MOAMER KASUMOVIĆ: Primarna uloga teatra jeste da bude angažovan, bilo da je savremeni ili ne. U današnje vrijeme, kada se mediji rapidno mijenjaju i primat preuzima internet, tetar je u jednoj nezavidnoj poziciji. On kao jedina „živa“ umjetnost mora da ide u korak sa trendovima. Sam izraz savremeni determinira nove načine izražaja, jer jedna priča se može ispričati na više različitih načina, i u tome se ogleda savremenost teatra. Samim time i momenat društvene angažovanosti je uključen, jer ako teatar nije angažovan onda je zabavljački.
Iako se uvijek govori o potrebi angažovanosti u umjetnosti, čini se da mnogi umjetnici ne biraju taj put u svom umjetničkom izražaju. Zbog čega je, po Vašem mišljenju, to tako?
MOAMER KASUMOVIĆ: Iz jednog vrlo prostog razloga. Da iskoristim narodni riječnik: „niko se od umjetnosti hljeba nije najeo“. U našem društvu umjetnost se nalazi negdje daleko skrivena u malim mozgovima ljudi i njena svrha im baš i nije najjasnija. Zbog toga i sličnih razloga smo svjedoci zatvaranja muzeja, pozorišta i svih relevantnih institucija koje daju pečat jednoj naciji koja je kuturno osvještena. Također, sama globalna pop kultura jako je doprinijela srozavanju kulture uopšte. Instant zvjezde, TV naturšćici i svi ostali mediokriteti koji danas dobijaju pažnju su rak rana današnjeg društva spektakla. Tu se uglavnom radi o instant rješenjima, brzoj zaradi, iznošenju prljavog veša, a sve bez razmišljanja o samoj kvaliteti projekta. Ukratko, hljeba i igara.
(Fotografija sa gostovanja u Zagrebu na Festivalu Dani Sarajeva u Zagrebu, decembar 2012. Moamer Kasumović, Mona Muratović, Zana Marjanović i Emir Kapetanović)
Na koji način birate teme koje ćete obrađivati u Vašim kabaretskim ili pozorišnim ostvarenjima?
EMIR KAPETANOVIĆ: Teme biraju nas. Barem do sada je to bio slučaj. Budući da sami pišemo tekstove, svaki zanimljiv novinski ili internetski članak, televizijska vijest, razgovor na pijaci ili u kafani je tema za predstavu. Priče iz crne hronike pretvaramo u crne komedije, političke govore u šaljive songove, bračne nesuglasioce u plesne performanse. Ispitujemo religiju, porodicu, tradiciju, politiku, seksualne i moralne tabue. Sve što se dešava oko nas pokušavamo da okrenemo u svoju i u korist naše publike. Rezultat toga su veoma posjećene predstave uz koje se svi zajedno jako dobro zabavljamo.
Koje projekte, na kojima ste radili, biste izdvojili kao najznačajnije i koji su Vam otvorili vrata prema publici?
ZANA MARJANOVIĆ: Ne bih da zanemarim naš dosadašnji rad ali kao najznačajniji projekat bih izdvojila Novogodišnji Late Nite Show Magacin Kabare-a jer osim toga što je naš najaktuelniji projekat, to je i najveći projekat koji smo realizovali do sada. Uključuje čitav ansambl Magacin Kabarea, i u njega je uložena sva kreativna snaga kojom raspolažemo. Muzika, ples, koreografije, tekstovi, kostimi, svaki sektor je u potpunosti autorski i u njega smo uložili svoj maksimum zbog čega smo veoma ponosni. Kao kruna svega dolazi činjenica da je šou realizovan u saradnji sa BHRT, te će biti prikazan na nivou čitave Bosne i Hercegovine. Sretna sam da smo dobili priliku da pokažemo šta znamo i da je BiH konačno dobila novogodišnji program kakav zaslužuje jedna ozbiljna država.
Kakva je pozicija mladih pozorišnih radnika kod nas? Širom zemlje postoje mnoge glumačke akademije i škole glume u BiH, ali ukoliko se glumac, pororišni reditelji ili producent ne zaposli u nekoj već osnovanoj pozorišnoj instituciji, kakav je njegov daljnji put?
MOAMER KASUMOVIĆ: Ne razlikuje se ništa više od kolega u regionu. Do prije mjesec dana bili smo svjedoci drame koja se dešavala u prestižnom Ateljeu 212, tako da problemi očigledno postoje, kako kod nas, tako i u širem regionu. Milsim da je vrijeme da se restruktuira sistem funkcionisanja teatara, jer trenutni nije samoodrživ. Samo u BiH postoje tri akademije, plus dva dramska studija, što dovodi do hiperprodukcije, naročito, glumačkog kadra. Kod nas važi mišljenje da ukoliko glumac nije u angažmanu u nekome od teatara, on nema sta da radi. Mislim da je to greška.
Na primjer, ASU koji sam ja pohađao, obučava glumca da radi u 4 različita medija (radio, tv, film i tetar), tako da bi svaki glumac morao da sebe pronađe u nekoj od ova 4 medija ili da ih kombinuje. Jedno od rješenja je i Magacin Kabare. Sistem koji smo mi uspostavili se pokazao kao jako dobar i funkcionalan. Glumci u Magacin Kabareu pored predstava koje izvode, rade i u drugim medijima, a što rezultira mjesečnom zaradom koja je približna onoj koju zaposleni glumac ima. Moj savjet mladim umjetnicima je da ne čekaju i pitaju šta društvo može da im pruži, već šta oni društvu mogu da ponude. Samo svojim iskrenim djelovanjem stvari mogu ići u pozitivnom smjeru.
U Vašem radu prisutan je humanitarni aspekt, posjećujete djecu bolesnu ili zanemarenu, nastojite im olakšati težak život koji sigurno nisu zaslužili. Koliko smo, u današnje vrijeme, spremni pomoći drugima, onima kojima je pomoć najpotrebnija?
ZANA MARJANOVIĆ: Mislim da je rješenje vrlo jednostavno, ali nažalost ljudi nisu spremni odvojiti svoje vrijeme da bi pomogli drugima. Nije rješenje pomagati onima kojima je pomoć potrebna u slobodno vrijeme, jer svi ga imamo jako malo. Rješenje je da svako iz svog domena, svoje struke, svog radnog vremena – na svoj način doprinese ljudima koji su na društvenoj margini.
(Predstava PMS, foto: Denis Ruvić)
Na čemu trenutno radite?
EMIR KAPETANOVIĆ: Trenutno se „odmaram“ od snimanja „Magacin Kabare NYE Late Nite Show-a” koji će biti prikazan 31.12. na BHT-u, pripremajući se za snimanje tv/internet serije Magacin Kabare-a koja će biti zanimljiva fuzija kabarea i sitcoma kakve smo navikli gledati u američkoj produkciji, a koja će također uključivati čitav glumački ansambl. Uporedo s tim radimo na proljetnom repertoaru predstava Magacin Kabare-a koje se igraju svakog četvrtka i subote u sarajevskom klubu Gogo na Ciglanama.
MOAMER KASUMOVIĆ: Pored stvari koje je Emir naveo, ja bih volio da istaknem naš novi projekat „MK LaB“ koji će od iduće godine da ugleda svjetlo dana. “MK LaB” je osmišljen kao laboratorij, koji će nuditi nove predstave koje stilski i u načinu izvođenja nisu jos viđene. Tu nudimo prostor kako mladim talentima, tako i već etabliranim umjetnicima da svoje ideje realizuju. Tako da ćemo pored predstava, priređivati i unpluged koncerte muzičara koje nemamo često priliku slušati uživo, zatim izložbe, workshope i tako dalje. Sve što smo naveli je u svrhu realizovanja ideje Magacin Kabarea kao ustanove koja gaji umjetnost, kako svoju primarnu, teatar, tako i ostale umjetnosti iz kojih crpimo inspiraciju.
Možemo li Vas očekivati u Banjaluci?
ZANA MARJANOVIĆ: Iskreno se nadam da ćemo uskoro imati priliku predstaviti se banjalučkoj publici. Kao što su se Sarajlije oduševile banjalučkim humorom (AKT Alija Sirotanović je dva puta gostovao u sklopu MK Late Nite programa), uvjerena sam da bi Banjalučani uživali u našim predstavama. Radujem se prvoj prilici, a do tada im šaljemo puno pozdrava sa malih TV ekrana 31.12. 2012.
Razgovarala Maja Isović
VIDEO
Predstava (Standup) „PJESMA NAD FETVAMA“, glumica Aida Bukva, režija Emir Kapetanović
„MAGACIN KABARE ON TOUR“, touring cabaret show, uloge: Mona Muratović, Moamer Kasumović, Ena Kurtalić, Sanela Krsmanović, Aida Bukva, Amy Danielson, Adnan Novo, Filip Andronik, režija: Emir Kapetanović
PREDSTAVA “JEDINAC“, uloge: Moamer Kasumović, Zana Marjanović, Aldin Tucić, režija: Emir Kapetanović, muzika: Zana Marjanović, Haris Saračević