Mirna Savić Banjac rođena je 1980. godine. Na Noord Nederlands Conservatorium u Groningenu u Holandiji diplomirala je 2004. godine, a nakon toga se vratila u Banjaluku gdje je završila master studije iz oblasti Metodike opšteg muzičkog obrazovanja. Radi kao profesor klavira i kao stalni sudski tumač za holandski jezik. U slobodno vrijeme se bavi komponovanjem i pisanjem tekstova.
Na Lokalnim izborima 2012. godine kandidat je ispred Demokratske partije za odbornika u Skupštini grada Banjaluka, a za portal BUKA odgovara zašto se kadidovala na izborima i šta planira promijeniti ukoliko dobije povjerenje građana.
Kandidat ste za odbornika u Skupštini grada ispred Demokratkse partije. Šta Vas je podstaklo da se počnete aktivno baviti politkom?
Gorčina i nezadovoljstvo koju sam osjećala svaki dan, bez izuzetka. Trošila sam nevjerovatne količine energije da svakodnevno sva svoja negativna osjećanja rasipam na ljude koji nisu krivi i da se žalim na svim dostupnim mjestima, osim na pravoj adresi. I sama puna predrasuda prema polici uopšte, konačno sam došla do zaključka da nas je loša politika dovela tu gdje jesmo i da ne postoji drugi legitiman način da djelujemo.
Kako vidite trenutnu političku situaciju kod nas?
Dugi niz godina ovim gradom vladaju isti ljudi. Promjena je neophodna, ona je u prirodi čovjeka i društva, a posebno kada postoji opšte nezadovoljstvo. Društvo sa jednom partijom i jednim čovjekom prerasta u režim. Opozicija se u protekle dvije godine probudila, sada se i ujedinila podržavajući istog kandidata za gradonačelnika, gospodina Čavića. Kulminaciju djelovanja opozicije očekujem upravo na ovim lokalnim izborima,a zatim i na narednim, opštim izborima. Vjerujem da će nakon 7. oktobra na političkoj sceni priliku dobiti ljudi koji će razbiti monotoniju prethodnih godina, na način da će se neko konačno okrenuti ljudima.
Kada je u pitanju predizborna kampanja, politički analitičari ističu da se ona ne mijenja već godinama i da se na svakim izboriama, nevezano da li su oni opšti ili lokalni govori o istim temama. Kako Vi gledate na ovogodišnju predizbornu kampanju?
Sebi sam dala u zadatak da se koncentrišem na ono što radimo Demokratska partija i ja. U situaciji u kojoj, uz dva posla koja radim, svakodnevno učestvujem u predizbornoj kampanji, nemam prostora da komentarišem tuđe greške u predizbornoj kampanji, osim onih koje su svima evidentne i prvenstveno se odnose na izostanak fer-plej igre. Pazim na svoje greške i djelujem svim raspoloživim sredstvima. Iako znam da je reklama ključna i da se od kampanje očekuje da marketingom privuče što veći broj birača, duboko u sebi se protivim takvoj vrsti djelovanja. Za mene je kampanja Demokratske partije, a i moja lična jedna i jedina, originalna i iskrena. Svoju kampanju ne gledam očima ljudi sa strane i ne pitam se govorim li o istim temama. Teme su one koje me muče-ponavljale se one ili ne; stojim iza svojih riječi i nalazim načine da djelujem. Kampanja izlazi iz mene i ne posmatram iz nekog ćoška kakve su reakcije, ne nudim predstavu-nudim sebe, stavove i konkretna rješenja.
Ukoliko dobijete mjesto za koje se kandidujete šta Vam je prvo na listi da pokušate uraditi, šta biste promijenili?
Prvo bih pozvala svoje kolege na radni sastanak: ljude od znanja, ljude koji iza sebe imaju značajne rezultate, ljude kojih se kultura, umjetnost, ali i obrazovanje ustvari direktno tiču i koji na svojoj koži osjećaju posljedice (pogrešne ili nepostojeće) strategije istih. Zajedno bismo sagledali trenutno stanje i djelovala bih na osnovu potreba ljudi iz prakse. Naglašavam da politička (ne)pripadnost kolega uopšte ne bi igrala nikakvu ulogu. Dakle, promijenila bih to da bi najveći uticaj ustvari imali ljudi iz stvarnog života, uspješni ljudi, a ne politički (ne)istomišljenici, ili ljudi bez ikakvog pokrića za određene funkcije i odluke.
Obrazovani ste i mladi. Da li nam je potrebno više takvih ljudi na političkoj sceni RS? Zbog čega se mladi u većem broju ne žele baviti politikom?
Ne slažem se sa stavom da samo određena grupa ljudi može donijeti napredak. Ako je neko mlad i obrazovan, ne mora da znači da ima afinitet prema politici, da ima određene ljudske kvalitete i da će njegov angažman u pravilu donijeti pozitivne rezultate. Na političkoj sceni želim da vidim što više različitih profila ljudi, koji moraju posjedovati prvenstveno ljudske kvalitete, imati stav, znanje (koje ne ide uvijek uz obrazovanje) i energiju da se posvete onom za šta su izabrani. Što se tiče mladih i politike-nije problem samo u omladini. Veliki broj pripadnika svih generacija ima izgrađeno mišljenje o politici kao o „prljavoj i nečasnoj“, pa su takvi i oni koji se tom politikom bave. Uzroci ovakvog stava su različiti: od apatije i lažnog opravdanja sebi i drugima zašto se ne trgnu i nešto pokušaju da poprave, preko straha, pa do genijalne ideje moćnika da šire ovakvu sliku i nemaju konfrontaciju sa značajnim brojem neistomišljenika, jer isti ne zalaze na njihov teren djelovanja-teren na kojem se u suštini igra utakmica za kvalitet života svih nas. Ipak, situacija se mijenja, pa već na ovim izborima vidimo trend porasta uključivanja velikog broja različitih ljudi koji nisu iz sfere politike na liste za odbornike.
Profesorica ste klavira. Kod nas umjetnici često ističu da ih ne zanima politika. Kako to komentarišete?
S jedne strane, većina umjetnika pripada onom velikom broju ljudi za koje je politika nečasna. S druge strane, umjetnost je, prema mom mišljenju, i stanje duha, pa tako umjetnik ne želi da se „prlja“ često prizemnim i primitivnim aspektima politike, što je sasvim razumljivo. Da je situacija zdrava, umjetnici bi mogli da se bave svojim poslom, ali situacija nije zdrava, pa i oni, kao i svi građani imaju obavezu da se uključe u promjene.
Školovali ste se u inostranstvu. Kada biste uporedili život u inostranstvu i kod nas?
Prvo bih željela da naglasim da ljudi o inostranstvu često imaju mišljenje, bez da su negdje proveli određen dio života. Sve je drugačije kada se nešto osjeti na svojoj koži, a sasvim drugačije kada se zamišlja. Suština je u određivanju prioriteta; svako postavlja svoje ciljeve i teži ka određenim stvarima, pa ih onda i traži na određenom mjestu. Na mom ličnom primjeru: sigurnost naspram neizvjesnosti; jednakost naspram nepravde. Na kraju: vegetiranje naspram života.
Kod nas ljudi u velikom broju ne izlaze na izbore. Šta biste im Vi poručili? Zbog čega su izbori važni?
Grad treba da bude uređen po mjeri čovjeka koji je simbol za većinu stanovnika Banja Luke, a sada se kroji za veoma mali broj pojedinaca i vladajućih porodica. Izlaskom na izbore pokazujemo da postojimo, da imamo stav i da ne dopuštamo da se nama manipuliše. Rješenja ne padaju s neba. Odgovornost biranja je breme koje treba da iznesu svi građani, a ne da nas vode ljudi koje bira manjina koja je istrenirana da izlazi na izbore.
Razgovarala Maja Isović
Vezani tekstovi:
Mario Lukajić: Biću jako glasan u Skupštini
Marko Mekić – Reformska stranka “Spriječimo mrak, upalimo svjetlo”