Mario Lukajić rođen je 1979. godine u Zagrebu, gdje je živio do 1993. godine. kulturne politike i menadžmenta završio je 2010. godine na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Po zanimanju je diplomirani glumac i master menadžer kulture i medija. Jedan je od osnivača Gradskog pozorišta Jazavac, gdje radi kao glumac i predsjednik udruženja od 2006. godine. Oženjen je i ima dvoje djece. Kroz društveni aktivizam se počeo zanimati za politiku. Ovo su prvi izbori na koje izlazi kao kandidat za odbornika Skupštine grada Banjaluka, ispred Socijalističke partije.
Za portal BUKA, sa Lukajićem razgovaramo o kandidaturi za Skupštinu grada, programu za koji se zalaže, idejama iza kojih stoji i drugim temama.
Zbog čega ste se kandidovali za odbornika u Skupštini grada Banjaluka?
Vjerujem da građani misle kako se promjene u Banjaluci mogu mnogo brže odvijati i da njih treba da vode stručnjaci iz svojih oblasti, a ne pasivni i nezainteresovani odbornici koji poslušno klimaju glavom. Znam da svih ovih godina građani nisu bili zadovoljni brzinom razvoja našeg Grada i da očekuju mnogo brže promjene u odnosu na dosadašnje. Banjaluku vidim kao mjesto kvalitetnijeg života i mjesto u koje će dolaziti novi ljudi sa novim idejama, energijom i znanjem. Moja namjera i cilj izlaska na lokalne izbore jeste da se kao kandidat Socijalističke partije izborim za: veći budžet za kulturu, bolje uslove za društvenu brigu djece i mladih, bolje uslove za obrazovanje, nauku, sport, nacionalne i ostale manjine, te razvoj civilnog društva. Kao građanin ovog grada, želim gradsku vlast odgovornu njenim građanima. Želim da našoj djeci omogućimo život u jednoj potpunoj urbanoj i socijalno osjetljivoj sredini, u kojoj će oni koje ćete izabrati 7. oktobra raditi da ostvare naše interese. Imam dobre namjere u tome, iskustvo od 16 godina rada, a to sam pokazao i kroz aktivizam u nekoliko uspješnih organizacija u Banjaluci.
Ukoliko dobijete mjesto za koje ste se kandidovali, šta je to što možete ponuditi svojim sugrađanima?
Odgovornost, stručnost i spremnost na otvoreni dijalog i kritiku. Drugim riječima, biću jako glasan u Skupštini. Takođe, svojim sugrađanima ponudiću svoje vrijeme, pažnju i odlučnost da ću uraditi sve što je u mojoj moći da ih predstavljam na način na koji to zaslužuju. Dosta je bilo tihih, sramežljivih i nevidljivih u Skupštini grada.
Na koji način ste spremni da se borite protiv korupcije koja je prisutna u svim slojevim društva u kojem živimo?
Na način nepodržavanja takvog ponašanja. Oštrim sankcijama i pozivom na krivičnu odgovornost svih koji to podržavaju.
U posljednje vrijeme pokušavate promijeniti male stvari kod malih ljudi. Možete li obećati da ćete nastaviti tako da radite, da nećete biti prezauzeti za „obične ljude“ i možemo li Vas za to obećanje držati?
Nijedna stvar nije mala i ne postoje mali ljudi. Postoje samo male ideje, ali i za njih ću imati vremena. Iz malih nastaju veliki, treba ih podržati.
Šta u ovom trenutku možete poručiti svojim biračima, koje probleme ćete rješavati prve?
Vjerovatno će većina kandidata odgovoriti kako su najveći problemi nezaposlenost i tu su u pravu. Moj stav je da Vlada RS prioritetno treba brinuti oko tih problema. Lokalna vlast kvalitetom života, sa čovjekom na prvom mjestu. Ja se lično ne mislim baviti velikim infrastrukturnim problemima, već upravo meni bliskim i poznatim oblastima; kultura, sport, mladi, zaštita životne sredine, javni prostor itd. Svaki odbornik o oblastima za koje je stručan i koje poznaje.
Politika je mjesto intriga, prljavih i mutnih igara (i to ne samo sad i kod nas). Kako ćete se snaći u tom svijetu?
Pa i život jeste isti takav i do sada sam se uspješno izvlačio iz toga.
U koje oblasti bi Banjaluka trebalo više da ulaže?
U bilo koje da ulaže, mora to raditi racionalno, vodeći se politikom održivosti. Više ulagati u društvene, jer ovaj grad čine ljudi, a ne trotoari, ulice, parkinzi, prazne zgrade…
Kad su u pitanju mladi u Banjaluci, za šta ćete se zalagati da bi se njihov život poboljšao?
Zalagaću se za izgradnju stanova za mlade i prihvatljive uslove rentiranja koje će moći otkupiti od Grada. Zatim, ostvarivanje većih prava za mlade, posebno studente. Vlast u Banjaluci i godišnji budžet Grada mladim ljudima može omogućiti dobre uslove za život, školovanje i razonodu, ali iz nepoznatog razloga to ne želi. Modelom javnog-privatnog partnerstva mogu se finansirati projekti izgradnje, dogradnje, rekonstrukcije i opremanja zgrada za stanovanje, škola, vrtića, fakulteta, sportskih ili kulturnih objekata i tako dalje. Takođe, postoji i veliki broj nezaposlenih mladih ljudi koji čekaju na posao u tim zgradama i onih koji će platiti za njihov rad. Ne treba biti naročito pametan da se shvati o čemu pričam. Podrškom održivih projekata ili programa takođe možemo uticati na kvalitetniji život mladih. Pozitivni primjer su “Zdravo da ste”, OKC, “Genesis project”, od kulturnih: Gradsko pozorište ”Jazavac”, “Demofest”, neki sportski klubovi kao što su: ”Rekreativo”, penjački klub “Extreme”… Dakle, ima primjera, ali nema dovoljne podrške Grada.
Kulturni ste radnik. Kako bi gradski odbornik Mario Lukajić poboljšao ovu sferu društva?
Kao prvo, povećanjem budžeta za kulturu, od najmanje 1% za programe, zatim donošenjem dokumenta Kulturna politika Banjaluke (naravno, u dijalogu sa umjetnicima, predstavnicima umjetničkih organizacija i drugih subjekata koji se bave ovim pitanjem). Jedan od problema jeste i predstavljanje umjetnika iz Banjaluke na međunarodnim festivalima, izložbama, događajima i slično. U posljednje vrijeme sve veći je broj umjetnika i institucija koji donose razne nagrade iz inostranstva i onih koji veoma uspješno predstavljaju našu umjetnost i uspostavljaju dijalog između savremenih globalnih tendencija i domaće i regionalne prakse. Moramo shvatiti da ona nije planska niti adekvatno podržana od institucija u čijoj su nadležnosti. Druga veoma važna stvar jesu kreativne industrije u Banjaluci tj. novi model ekonomskog razvoja kroz sektor kreativnih usluga. Nemamo šansu za pokretanjem one industrije koja je pokretala grad, ali i te kako imamo potencijala za razvoj kreativne industrije kroz koncept art-klastera, kreativnih inkubatora i umjetničkih centara čiji su članovi nevladine organizacije ili umjetničke asocijacije koje objedinjuju nezavisnu umjetničku praksu s komercijalnim uslugama.
Jedno vrijeme podržavali ste šetače, ali iz Vaše partije je kasnije iskazano oštro nezadovoljstvo prema ovog građanskoj inicijativi. Kako ćete pomiriti aktivizam šetača i stavove partije u kojoj ste kandidat za odbornika?
Stavove Šetača sam podržavao i dalje ih podržavam. Ne sjećam se da sam pročitao da je Socijalistička partija osudila akcije aktivista “Park je naš”. Ako mislite na izjavu Saše Čudića, nosioca liste SP za Banjaluku, u Glasu Srpske, ne vidim u njoj ništa sporno. I na kraju krajeva, na listi ima 33 imena kandidata, pa iskreno vjerujem da svi imaju svoju glavu i nešto u njoj da promisle njome. Mene su kao dijete učili tome, a i kao čovjeka takođe. Kao umjetnika isto, a i kao pionira slično… “Da ću cijeniti sve ljude svijeta, koji žele slobodu i mir”, a danas bih dodao “Koji se bore protiv korupcije i nepotizma”.
Da bi Vas javnost malo bolje upoznala, kažite nam koju muziku slušate, šta čitate i koji su Vam omiljeni filmovi?
Omiljeni film mi je “Non ti mouvere”, jedna tužna ljubavna priča u odbljescima sjećanja. Od knjiga trenutno čitam samo one o pripremi političke kampanje. Dok odgovaram na ova pitanja, slušam Iggy Popa i The Passenger i vjerujem da neću otići odavde, jer ima mnogo toga da se uradi.
Razgovarala Maja Isović
Vezani tekstovi:
Ovdje je sve jaranska politika
Marko Mekić – Reformska stranka “Spriječimo mrak, upalimo svjetlo”