Mile Kekin je muzički umjetnik,
kantautor, pjevač i frontmen koji je publici širom ex-Yu prostora jako dobro
poznat. Profesionalnu karijeru započeo je sa Hladnim pivom, zagrebačkim bendom, koji ga je katapultirao među najpoznatije i najpopularnije pjevače i rok autore
balkanskih prostora i šire. U međuvremenu, Mile se bavio i glumom, a
najpoznatija njegova uloga bila je u seriji Bitange i princeze. Danas ima
uspješnu solo karijeru, okupio je sjajne mlade muzičare sa kojima ima pregršt
nastupa. U toku je promocija njegovog najnovijeg albuma “Nježno
đonom”, koji će 17. februara promovisati i banjalučkoj publici na koncertu
u Klubu studenata Banja Luka (KSB). Organizator ovog koncerta je “Ok
Team”, a više o nastupu razgovarali smo s popularnim kantautorom Miletom
Kekinom.
Sredinom februara nastupate u Banjaluci. Kakva će biti plej lista? Da li ćete
svirati i stare pjesme od Hladnog piva ili ćete se fokusirati na album “Nježno
đonom” i novije pjesme?
Kekin:
Bit će jednog i drugog. U Banjaluci, kao i u Sarajevu dan prije, imat ću
vremena odsvirati iz svakog perioda ponešto, jer se ne radi o festivalu gdje
obično imaš svojih 90 minuta nego o punokrvnom solo koncertu, koji traje i preko
dva sata ako je publika prava, u što ne sumnjam.
Prošle godine je novi album bio
aktualan, a sada ću opet vratit i neke starije, kao što to obično ide kod mene.
Napisao sam pjesme za osam albuma Piva i tri solo, pa ne moram svirati uvijek
isto. Volim kad je malo kaotično na koncertu i kad nema čvrste set liste koja
se stalno ponavlja. Ponekad neko nešto dovikne iz publike, pa skrenem sa
dogovorenog popisa. Naprosto, volim gledat zbunjena lica svojih muzičara.
Kada praviš paralelu između starijih
pjesama i ovih koje danas praviš, da li si mišljenja da si autorski sazrio,
ovdje mislim na kompozitorski dio?
Kekin:
Nemam pojam koliko sam sazrio, nit mislim da je zrelost nužno i prednost. Meni
se kod nekih mojih idola sviđa faza kad su bili naivni i nezreli. Definitivno
jesam naučio neke tajne zanata i usput postao samokritičniji. Ne snimam pjesmu
ako nisam sto posto zadovoljan njom. Više uživam u samom snimanju nego prije.
Volim eksperimentirati s mnogo verzija, što recimo prije nisam radio. Fascinira
me kako isti tekst i melodija mogu izazvati sasvim druge emocije ako se
zapakiraju u drugi aranžman.
Da li se danas više baviš
komponovanjem nego ranije i da li si više prisutan u poslu aranžmana i
produkcije nego u vremenu dok si bio frontmen Hladnog piva?
Kekin:
Nije se tu puno promijenilo, oduvijek sam bio control freak, volim imati
kontrolu nad svime, a naročito aranžmanom, to mi je važnije i od produkcije,
ako tu fulaš, teško ćeš to popraviti u studiju. To je kao da fulaš sastojke i
začine u ćevapima i misliš da će ga roštilj spasiti.
Čini se da uživaš u sadašnjem statusu
kantautora i da ti dobro ide sa sadašnjom ekipom?
Kekin:
Uživam, da. A koliko vidim, uživa i publika. Ljudi su na koncertima opušteni,
raspjevani ili rasplesani, a ja imam prostora za te svoje male stand up
zezancije i najave. Uz to sam srećom uspio skupiti ekipu nasmijanih i
talentiranih prijatelja s kojima uživam biti na bini i u kombiju, što nije bilo
lako.
Ipak, da li ti je lakše danas, jer iza
cijelog projekta stoji tvoje ime i prezime?
Kekin:
Prije bih rekao da je teže, jer nema imena benda iza kojeg se možeš sakriti. Sad
sam solo na vjetrometini mišljenja i recenzija. Sve je puno jasnije, svaka se
kritika tiče mene. Za sve što je dobro ili loše ja sam zaslužan i kriv. Ipak,
na neki način je puno poštenije, stanem na binu i kažem: ovo sam ja, a ovo su
moje pjesme. Nema skrivanja iza imena benda.
Da li je bilo teško od ove ekipe
mlađih muzičara napraviti uvježbanu družinu?
Kekin:
Zapravo i nije toliko, svi su muzikalni, a ja sam im dao prostora i vremena da
srastu u družinu. Kad radim s bendom, nema razlike između novih i starih članova, to truje atmosferu, svako ima pravo na veto ako mu se nešto ne sviđa, bez
toga mi nema smisla imati bend, bolje si kupim dobar laptop.
Da li si u duši ostao još uvijek
panker i šta uopšte znači biti pankeri ili roker?
Kekin:
Ne znam stvarno što bih rekao na to. Ne znam da li sam i dalje panker ili roker, ali znam da sam ostao ona ista budala, barem kad je muzika u pitanju. I dalje
me vesele putovanja, sviranje i snimanje kao kad sam počinjao sa šesnaest.
Tvoj najnoviji album se zove
“Nježno đonom”. Po čemu se on razlikuje od prijašnjih albuma na kojima si radio kao autor?
Kekin:
Uf, teško mi je to procijeniti. Mogu samo citirati što je napisano o njemu. A svi
koji su o njemu pisali tvrde da zvuči svježe i energično, što je valjda znak da
nisam još za staro željezo. Radio sam ga u vrlo ružno vrijeme pandemije, kad
sam preko noći ostao bez posla, ali se to ne čuje. Čak štoviše, ispao je puno
optimističniji i razigraniji nego to razdoblje. Valjda baš iz inata, ko će ga
znati.
Tvoje pjesme su većinom okrenute
kritici postojećeg stanja u društvu. Misliš li da na sceni fali autora sličnih
tebi?
Kekin:
Ne, meni je mene već previše. Ne d'o bog još više k'o što sa ja. Jedan Mile je
sasvim dovoljno.
Plašiš li se da bi nas uskoro moglo snaći još jedno slično zatvaranje, jer spominje se neki novi virus?
Kekin:
Ne, trenutno me plaši da ćemo se svi pobiti prije nego nas dočepa novi virus.
Ukrajina, Gaza, ali i Kina i Amerika, skupa sa velikim i džepnim diktatorima i
klimatskim promjenama, sve me to više brine nego virus.
Hajde da spomenemo i tvoje muzičke
uzore. Neki muzički kritičari tvoj muzički opus porede sa Zabranjenim pušenjem?
Otkud ta sličnost i da li je, po tvom mišljenu, uopšte i ima?
Kekin:
Nakon što sam se u sedmom razredu preselio iz Njemačke, gdje sam rođen i
odrastao, dvije godine sam živio u Tuzli, to je bilo kad su New Primitivsi bili
u punom zamahu i naravno da je to imalo i utjecaj na mene, skupa sa Azrom,
Idijotima, Sprinsteenom i da ne nabrajam dalje. Vjerojatno sam od Pušenja
pokupio malo od tog storytellinga i humora, na čemu sam im zahvalan. Bilo je
lijepo i inspirativno odrasti u zlatnoj eri velikih tekstopisaca. Kad smo
snimili prvi album, bilo je puno komentara na moj tvrdi bosanski naglasak. To sam
poslije ubacio i u Reno 4, gdje pjevam: ja sam tvoj momak naglaska tvrdog, živim
gore u kući na brdu.
Bavio si se i televizijskom
produkcijom, glumio u serijama, davao svoj glas likovima iz crtića? Imaš li
ozbiljnijih ponuda za neke slične projekte?
Kekin:
Bit će nešto najesen, ali ne smijem reći, glumim u igranom filmu malu, ali bitnu
ulogu. Tu i tamo dam glas ili stas nekim sporednim likovima i to mi je uvijek
zadovoljstvo.
Koji su tvoji budući planovi u
karijeri?
Kekin:
Da što više sviram, a što manje se sekiram.