Dobijam i dobijao sam (i dobijaću) kratke odgovore – Predsjednik će vam odgovoriti kad ,,uhvati“ vremena.
Sad, nije mi najjasnije ovo ,,predsjednik“. Nije ni njegovoj press službi. Jer je ponekad predsjednik gradske Skupštine, ponekad je kandidat za gradonačelnika, a najčešće je statista iza Milorada Dodika, koji opet mora sam, na mišiće, tegliti SNSD-ovu kampanju na lokalu.
Tako npr. novine kažu (a novine ne lažu):
,,Kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke, Slobodan Gavranović, rekao je u razgovoru sa predstavnicima kulturnih institucija, kulturnim i javnim ličnostima Grada Banjaluke da je svojim programom jasno istakao da je potrebno da Banjaluka hitno dobije pet ateljea i dvije gradske galerije.“
Što baš 5 ateljea i dvije galerije, da me jebete ne znam. Kako kulturno.
Opet vele (te iste novine koje ne lažu):
,,Slobodan Gavranović, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, susret sa Nebojšom Kuštrinovićem, meteorologom i članom Komiteta za klimatske promjene BiH, na jednom od kulturnih događanja u gradu na Vrbasu iskoristio je za razgovor o brojnim aktuelnim temama, među kojima su sigurno bile i nagle klimatske promjene.“
Kako meteorološki.
Iz svega se vidi da ja baš nemam blage veze kad je Gavranović predsjednik gradske Skupštine, a kad gradonačelnički kandidat.
Tako Slobodan uručuje plaketu Miri Banjac (nije bilo valjda prikladnije osobe), nadgleda radove na kanalizaciji (i treba), kaže da treba otvoriti još javnih kuhinja (normalno)..i sve tako. Iskočio čovjek iz ormara i ima ga na sve strane.
Nego, da se vratim intervjuu. Kako je press služba pokazala ,,ozbiljnost“ u komunikaciji sa medijima i kako ni poslije više od mjesec dana nisam dobio ni priliku da zakažem intervju, odlučio sam da se i ja ,,ozbiljno“ isprsim i napravim izmišljeni intervju. Pa da, šta fali?
Intervju sa Slobodanom Gavranovićem
(kako me je Slobodan ispreskak'o u izmišljenom intervjuu)
-Gospodine Gavranoviću, kako ste, kako ide?
Evo, dobro je, nije loše. Malo sam umoran. Mitinzi, zborovi, pozorište, uff, neki bendovi, kanalizacija…Posla na sve strane. Iskreno, najgore mi pada što po službenoj dužnosti moram slušati ove moderne kantautore. Ubi me ,,Neuro“. To je bend za ove što ne znaju.
-Kažete, imate posla, čujem da se nekom zemljom zatrpavaju voćnjaci u okolini Banjaluke. Kažu da je to zemlja iz ,,Picinog parka“, a da Mile Radišić, planira od voćnjaka napraviti novo građevinsko zemljište. Koliko ima istine u tome i šta ćete uraditi po tom pitanju?
Uhapsiću Milu Radišića!
-Štaaaaa?
Ma, ložim te mali. Hahahahaha..al si zelen. Da l’ je moguće da si popušio ovo?! Ahahaha! Ma, sve je to regularno, po zakonu. Imamo, ovaj, ima on i građevinske dozvole i urbanističku saglasnost, sve smo mi to sredili, ovaj, izdali. Ima čovjek papire i tačka.
-Ufff, baš ste me presjekli. Već sam se ponadao da imam majku svih exkluziva.
Nego, čujem da ste napravili narodni zbor u Boriku. Kažu da se stanovništvo bunilo zbog buke, cike i dreke. I još im nije jasno otkud zbor u dvorištu škole?
Ko se bunio? Samo mi dajte imena i prezimena, sredićemo to. A, šta fali da zbor bude u dvorištu škole? Pa, zborovanje je uvijek bilo uz školu. Osim toga, ja se zalažem za čvršće povezivanje urbanog i ruralnog. I nije li ovo najbolji način za tako nešto. I samo da se zna, niko nije urlao i vriskao, to su bile naše probrane melodije.
-I to što kažete. Nego, recite mi, kad ste bili obaviješteni da ćete biti kandidat za gradonačelnika?
Na vrijeme. I ja nisam kandidat, za razliku od ove dvojice-trojice drugih, ja sam budući gradonačelnik. Mislim da me već i sada tako oslovljavaju, ako sam bio dovoljno jasan.
-I više nego jasni. Nego, pustimo mi politiku, ionako se zna ko je za to zadužen u vašoj partiji, kažite vi meni, znate li šta znači Liberum Corvus?
Naravno da znam. Moje ime na latinskom.
-Bravo, mislio sam da će Vas moje trik-pitanje zbuniti, ali vidim da ste prespremni. Čujem da čitate, piše na vašem sajtu. Koji su vam omiljeni pisci?
Posebno rado čitam prozu Ive Andrića, Meše Selimovića, Branka Ćopića, Petra Kočića, Emila Zole, Ernesta Hemingveja. A, rado čitam i poeziju…
-Dobro, dobro, jasno mi je. Kako stojite sa Pamukom?
Uvijek sam se zalagao za upotrebu prirodnih materijala. Zdraviji su za kožu.
-Mislio sam na Orhana Pamuka, nobelovca?
Kojeg Orhana? Je l’ to neki musliman? Ne čitam ja to.
-U redu, u redu. Čujem da ste po pitanju muzike rigorozni. Strogo odvajate soliste od sastava?
Pa, naravno. Moji omiljeni solisti su Čola i Bajaga, a sastavi su Bitlsi i Bijelo Dugme. Ovo za Bitlse su mi dopisali. Ali, šta ćete, mora se. Kampanja je.
-Iskreno, nema šta. Čujem da volite i filmove. Koliko sam pročitao, to je cjelokupan opus Emira Kusturice, a obožavate Gidru i Miru Banjac. Otkud Mira Banjac u ovoj priči?
Šta je tu sporno? Koji patriota ne voli filmove Emira Kusturice? Gidra? Pa, čovjek je legenda. Kad se samo sjetim ,,Žikine dinastije“! Hahaha…car. A Mira Banjac, pa logično da je volim, dodijelo sam joj neku nagradu, povelju, plaketu, šta li!?
-Ne znate za šta je dobila nagradu?
Pojma nemam, ali to nije ni bitno. Žena je dobila nagradu jer vrijedi, a JA sam joj dodijelio…kmhk, plaketu, povelju…
-‘Ajmo malo o sportu. Citiraću Vas:
,,Volio sam uvijek Džaju, volio sam uvijek Zvezdu, a onda i Dragana Džajića na čelu slavnog kluba“. Vidim da je to vaš sportski lajt-motiv?
Lajt-šta? Uglavnom, i Džaji sam uručio nagradu. I pokazao sam mu idejno rješenje za novi gradski stadion. Biće moćan.
-I kad ga počinjete praviti?
Koga?
-Pa, stadion?
Pojma nemam, čovječe! Kakav crni stadion! Je l’ ti vidiš da je kriza? Ne zajebavaj me. I što me ne slušaš? Nisam mu pokazao stadion, nego idejno rješenje, jebemliga.
-Dobro, dobro. Par blic pitanja.
Ne znam smijem li odgovarati za ,,Blic“?
-Mislio sam na par kratkih pitanja. Koje su vam omiljene životinje?
Aaaa, to. Psi i ptice, to svi znaju.
-Omiljeni ljudi?
Prijatelji, a neprijatelje sažaljevam, samo da se zna.
-Čujem da neke stavke iz života ne volite iznositi u javnost?
Je l’?
-Pa tako vam piše na sajtu.
A, to? Pa, u Banjaluci svi sve znaju, i ono što o sebi nisam napomenuo nepotrebno je pominjati.
-Briljantno, nema šta. Hvala Vam još jednom na (ne)izdvojenom vremenu. Ona za Milu Radišića mi je bila vrh. Moram priznati, stara ste humoristička škola. Dobro ste me cimnuli. Želim vam svako dobro u životu i nastavku kampanje za potencijalnog gradonačelnika!
Budućeg, mislite budućeg! I hvala na komplimentima. Zna Liberum Corvus sa vama novinarima. Uhahahaha.
-Da, da, kako god.
Na kraju bih se do neba zahvalio press službi gospodina Gavranovića, kako zbog toga što mi svojom ,,ekspeditivnošću“ i ,,kooperativnošću“ nije omogućila intervju sa ovim sjajnim čovjekom, tako i zbog briljantno odrađene stranice, koja mi je bila neiscrpan izvor podataka. Neka vrsta Gavranopedije. Pardon, corvusopedije.
Dragan Čavić: Ja sam glogov kolac za vlast!
Nenad Stevandić: Od Baje Malog Knindže do Beogradskog sindikata