Žetva je na
svjetlo dana donijela sve dobre ali i loše strane ovog posla i uzgajivači su ih
već sada podobro osjetili. Trenutno stanje sa otkupom je dosta konfuzno, kako
smo već pisali na stranicama ABCportala destilerije su pretrpane velikim
količinama smilja i nemaju kapacitete za preraditi sav ponuđeni urod na
‘tržištu’. Državu i vlast nije puno brige za ovaj biznis i nemaju nikakvog
sluha za one koji rade i od tog rada žele živjeti. Otkupljivači su limitirani
kapacitetima i ne mogu ‘odraditi’ posao kako bi trebalo. Uzgajivači su
neorganizirani i prepušteni sami sebi i svojoj snalažljivosti…
Međutim, sva ta situacija bi se mogla popraviti ako
poljoprivrednici shvate da moraju biti članove neke jake udruge koja bi stala
iza njih i njihove proizvodnje. Moraju se početi udruživati kako bi lakše mogli
prebroditi ove nastale probleme. Pošto se uzgoj odvija najvećim dijelom u ove
dvije hercegovačke županije, vlasti bi mogle barem usmjeravati poljoprivrednike
u pravom smjeru. Žalosno je da uopće nitko ništa ne zna kakva je situacija na
europskom i svjetskom tržištu vezano za uzgoj smilja. Kolike su količine
potrebne i koliki je nedostatak ili višak na tržištu. Što reći uzgajivačima
koji žele proširiti svoje plantaže ili onim novim koji se tek spremaju zasaditi
nove površine? Netko mora znati i reći ima li perspektive, netko mora biti i
odgovoran! Što poljoprivrednike čeka sljedeću godine kad još milijuni sadnica
prispiju na urod a ostane isti broj destilerija? Netko mora već sada brzo
reagirati jer stvari mogu krenuti naopako! Znaju li nadležna ministarstva uopće
broj posađenih sadnica u ove dvije županije, broj destilerija…imaju li podatke
s terena. Je li netko izračunao koliki broj destilerija i kojeg kapaciteta
treba biti u Hercegovini da bi se odradio posao žetve na zadovoljavajući način.
Jasno je da ‘država’ neće praviti destilerije ali neke informacije je dužna
podastrijeti poljoprivrednicima, piše ABCportal.info
Ovdje je samo jasno i vidljivo da je Hercegovina prava
destinacija za ovu mediteransku biljku koja ovdje daje izuzetne prinose,
također vidljivo je da su Hercegovci veliki radnici koji žele raditi i koji se
ne boje raditi i uz velik rizik nepoznavanja tržišta od kojeg ovise. Ulaganja u
plantaže i proizvodnju, ulaganja u destilerije i nove plantaže daju za pravo
vjerovati da je ovaj biznis nepovratno krenuo od Hercegovine napraviti
‘europsku’ regiju za uzgoj smilja ali i ostalih ljekovitih biljaka od kojih se
mogu dobiti eterična ulja. Ovdje fali samo organiziranost koja bi pospješila
ovu ‘revoluciju’ . Hercegovina je uvijek imala kvalitetne ljude koji mogu naći
prava rješenja pa tako s dozom optimizma možemo gledati na bolje stanje u ovom
tek započetom hercegovačkom biznisu.