Podsjetimo, argentinska predsjednica Kristina Fernandez de Kiršner prošlog je vikenda objavila kako država od španske kompanije Repsol preuzima većinski udio u najvećoj domaćoj naftnoj kompaniji YPF, što je izazvalo neviđene kontroverze na relaciji Madrid – Buenos Ajres, ali i na cijeloj međunarodnoj političkoj sceni.
Ko tu koga pljačka?
Španci tvrde kako je riječ o ilegalnom potezu argentinskih vlasti, te da je, jednostavno rečeno, riječ o pljački. Međutim, Argentina ostaje pri tezi kako je riječ o zaštiti nacionalnih interesa, pritom za pljačku optužujući upravo Repsol, koji je “godinama sisao novce iz YPF-a i koristio ih za isplatu dividendi svojim dioničarima umjesto da ulaže u proizvodnju”.
Proizvodnju koja je po svim objektivnim kriterijima drastično pala i srozala se na nivo koji je u pitanje dovela održivost argentinskog ekonomskog sustava. Naime, otkad je “Repsol” preuzeo YPF, proizvodnja nafte u Argentini opala je za 22 odsto, dok je potražnja istovremeno porasla za 40 odsto. Nije dvojbeno da resursi postoje, ali je potrebno investirati u proizvodnju. Nešto što Repsol nije bio spreman napraviti, zbog čega su na kraju i dobili izgon iz YPF-a. Naprosto nisu mogli držati ritam s argentinskom ekonomijom.
Argentina je porušila sve postulate neoliberalne doktrine
“Sve ovo se radi kako bi se zataškala i prikrila socijalna i ekonomska kriza u Argentini”, kazao je šef Repsola Antonio Brufau.
Međutim, jasno je kako ova teza baš i ne pije vodu, već se njom pokušava baciti sjena na proces reverzije neuspješnih neoliberalnih politika, koji je Argentinu u samo deset godina od zemlje na koljenima doveo do statusa velesile južne hemisfere. Mjere štednje i divlja privatizacija, potaknute od strane MMF-a i Vašingtona, zemlju su u periodu između 1998. i 2002. godine dovele u najgoru recesiju ikad, a naposljetku i do bankrota.
Argentina je potom počela raditi “sve suprotno” od politike devedesetih, i u samo devet godina njen je BDP narastao za 90 posto, nivo siromaštva smanjen je za dvije trećine, a socijalna davanja su se utrostručila. Nije ni čudo da je Fernandez glatko reizabrana na prošlim izborima. Nacionalizacija energetskog sektora samo je odgovor, možda čak i zakašnjeli, na još jednu propalu neoliberalnu politiku devedesetih – privatizaciju naftnih i plinskih kompanija.
U međuvremenu je Repsol najavio i kako će od Argentine tražiti odštetu od 10 milijardi dolara zbog “izgona” iz YPF-a. Međutim, Fernandez je jasno odgovorila kako od toga neće biti ništa.
Kad velikani slobodnog tržišta istjeruju pravdu
U obranu španske kompanije stala je, naravno, španska vlada, a iza njih su stali EU, SAD i “ostali velikani slobodnog tržišta”. Tako je Evropski parlament u rezoluciji zaključio da je argentinski potez “unilateralan, arbitraran, napad na slobodno preduzetništvo”, te će na koncu “uzrokovati opadanje evropskih investicija u Argentini”. Pritom su apelovali na kolege iz Evropske komisije da akcije protiv Argentine poduzmu i u okviru G20 i WTO organizacija, kao i to da “istraže i primijene sve potrebne mjere kako bi zaštitili evropske interese”.
A Španci su se za pomoć obratili i MMF-u te Svjetskoj banci. Na bačenu kost odmah je zagrizla i bonitetna agencija Standard & Poor's, koja je najavila potencijalno rezanje kreditnog rejtinga Argentine, a ekonomsku perspektivu su joj već revidirali sa stabilne na negativnu.
“Iz našeg ugla gledanja, nedavni potezi vlade povećavaju makroekonomske rizike za Argentinu, smanjuju njenu vanjsku likvidnost i sprečavaju ekonomski rast”, poručili su analitičari iz S&P-a.
Jedini koji su se usprotivili rezoluciji u EP-u bili su Zeleni, koji su objasnili da YPF nije izvršio svoje obveze u pogledu ulaganja u infrastrukturu, pa su stoga glasali protiv rezolucije. Međutim, ostali i dalje na Argentinu očigledno gledaju kroz kolonijalnu prizmu. Argentina je tu da se iz nje novci izvlače, a ne da se u nju ulaže.
Repsol godinama trovao autohtono stanovništvo
O tom maćehinskom odnosu svjedoče i problemi Argentinaca koji žive pored YPF-ovih bušotina, a čija su tijela kontaminirana sa 17 vrsta teških metala, koji uzrokuju živčane poremećaje i kožne bolesti. A da nije riječ o pukim naklapanjima potvrdio je i konzorcij španskih nevladinih organizacija.
“Repsol je na područjima na kojim operiše pokazao apsolutno nepoštovanje i nebrigu prema pravima autohtonog stanovništva u Latinskoj Americi. Ova korporacija nema nikakvu odgovornost, njih zanimaju samo novci”, kazala je Monika Vargos za EU Observer.
Ako padne Španija, padaju još mnogi
I zaista, u ovom slučaju nije poanta ni u povrijeđenom španskom ponosu, ni u probuđenom južnoameričkom zanosu. U pitanju je, kao i uvijek, novac. Vrijednost dionica YPF-Repsola strmoglavila se, a među glavnim dioničarima su španska Caixa banka i JP Morgan Chase. Čitava španska ekonomija je na rubu, dovoljan je jedan udarac poput ovog da se sve raspadne kao kula od karata. A s obzirom na to da je potez argentinske predsjednice u susjednim zemljama naišao na jednaku količinu oduševljenja kao što je u “zapadnim” naišao na zgražanje, postoji opravdana “bojazan” da bi to mogao biti samo početak trenda. Trenda nove južnoameričke nezavisnosti i dokidanja kolonijalne kontrole iz istorijskih centara moći poput Madrida. A onda bi se mogla urušiti čitava Evropa, a ne samo Španija.
Uzdaj se u vlastite snage
“Ovim je potezom Argentina je poslala val šoka kroz cijelu međunarodnu poslovnu zajednicu. EU će na svaki način podržati zahtjeve Španije, a Argentina će još dugo snositi posljedice svojih djela”, kazao je evropski povjerenik za trgovinu Karel de Guht. Španski ministar vanjskih poslova Hoze Manuel Garcsijaa-Margalo još je ranije zaprijetio kako će Argentina zbog ovoga postati izolovana na međunarodnoj sceni.
“Ne vidim kakav interes Argentina ima u izolovanju od ostatka svijeta, u izolovanju od investicija”, upitao je Garsija-Margalo. Odgovor mu je valjda jasan. Argentini je, što je već i istorija pokazala, bolje bez takvih investicija.