Bosna i Hercegovina, kao jedini regionalni izvoznik električne energije, došla je u situaciju da izdvaja milionska sredstva za kupovinu električne energije iz inostranstva. O tome je nedavno pisao i Rojters, navodeći da je BiH udvostručila uvoz struje od početka godine, a da je uz to, u istom periodu, morala uvoziti i ugalj za koji je potrošeno više od 300 miliona KM od početka godine.
Kako je to moguće ako je poznato da proizvodimo daleko više struje nego što je potrebno i šta se zapravo krije iza dramatičnog porasta uvoza struje u BiH?
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore, Bosna i Hercegovina je u prvih devet mjeseci ove godine uvezla struju u vrijednosti od čak 206 miliona maraka. Doduše, i izvezla je struje u vrijednosti 337 miliona, ali to ne umanjuje enorman uvoz. Dodamo li i činjenicu da tek dolaze hladni mjeseci, kada su i potrošnja i cijena stuje na tržištu značajno povećane, za očekivati je da ćemo opet bili prisiljeni skupo plaćati električnu energiju iz uvoza.
Prema riječima ekonomiste Damira Miljevića dva su faktora koja utiču na porast uvoza struje. Prvi faktor je loša hidrološka situacija i problemi sa termoelektranama, poput remonta u Ugljeviku ili manje proizvodnje u Gacku zbog lošeg kvaliteta uglja, ali i mnogobrojni problemi sa rudnicima u Federaciji BiH. Drugi faktor je da tržište električne energije funkcioniše i da se dio kvalifikovanih kupaca odlučio da struju nabavlja iz drugih izvora a ne elektroprivreda u BiH.
Iako vodeći ljudi u elektro-energetskom sektoru ovu situaciju pravdaju smanjenjem vodostaja rijeka kao i tvrdnjom da posluju stabilno, treba pogledati istini u oči- u zadnjih 30 godina nije bilo ozbiljnih ulaganja u elektro-energetski sektor kojim se inače loše upravlja, nema vizije niti održive strategije, a postojeće elektroprivrede uglavnom služe za partijsko i robinsko zapošljavanje ili za izvlačenje novca kroz razne tendere.
“Mora se zavesti ozbiljan red u elektroprivredama, njihovoj poslovnoj i finansijskoj konsolidaciji, strategiji razvoja sektora zasnovanoj isključivo na obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti. U protivnom s obzirom na cijenu bazne energije iz domaćih TE i kretanje cijena na energetskim berzama društveno je isplativije uvoziti električnu energiju nego je sam proizvoditi iz uglja pri tome poslujući neprofitabilno, zagađujući okolinu i narušavajući zdravlje stanovnika”, zaključio je Miljević.
Šta nas čeka ove zime
Ekonomsta Zoran Pavlović smatra da su planiranje proizvodnje i dinamika potrošnje stvari koje se moraju definisati i ugovoriti u ljetnjim mjesecima, a ne na tržiste struje ići kada je i potražnja najveća- i tada plaćati najveću cijenu.
“Možda će elektro korporacija na BiH nivou biti mjesto dogovaranja, planiranja i terminske kupovine, ali nisam siguran da uposlenici i izabrani dužnosnici imaju kapacitete za to i takvo planiranje, pa će se ponoviti situacija iz prethodnoh januara i februara kada je u cijeloj Evropi bilo nedovoljno struje pa je i cijena bila enormno visoka” naglasio je Pavlović i podsjetio da je Federacija BiH, nakon što zimus ispražnjeno Jablaničko jezero, u cilju proizvodnje struje, odlučila ući u dvije velike investicije u Banovićima i Tuzli kako bi smanjiaa potreba za uvozom, posebno za potrebe Aluminija Mostar. S druge strane u RS za sada nema aktivnosti na povećanju proizvodnje iz hidro potencijala, ako se izuzmu ulaganja u Hercegovini.
“Kako će to riješiti problem potrebne energije ove zime tek ćemo vidjeti, ali sigurno se te aktivnosti neće obaviti prije zimskog perioda. Moguće je da će to biti u svom kapacitetu tek za 2-3 godine, a u međuvremenu ćemo se morati orjentisati na uvoz struje i mozda jačanje termo kapaciteta koje već imamo putem remonta i podizanja kapaciteta”, naglašava Pavlović.
I tako je BiH od zemlje koja je donedavno izvozila struju, postala veliki uvoznik.