Prema nekim informacijama preglomazni bh. birokratski aparat čini čak i do 200.000 ljudi.
Za razliku od privatnog sektora, odnosno privrede, gdje se radna mjesta teško otvaraju, a lako se ostaje bez posla, u institucijama države, brojnim agencijama i direkcijama to je potpuno suprotno. Tamo se non-stop zapošljavaju novi radnici, a da javnost nema ni tačan broj koliko ih je na budžetu.
“Sa menadžerske i strateške tačke gledišta takvo stanje nije dobro jer možete upravljati samo onim što možete izmjeriti. A ukoliko nečim ne možete upravljati onda može lako doći do anarhije i do nekontrolisanog rasta troškova na primjer, ili do pada kvaliteta usluge. U ovom slučaju nedostatak pouzdanih podataka koje ste naveli dovodi do činjenice da je nemoguće poduzeti dobre korektivne mjere ili napraviti adekvatnu strategiju”, kaže Erol Mujanović, ekonomski analitičar.
Zbog čega javnost nema precizan uvid u to koliko je glomazan administrativni aparat i koliko ga plaćamo? Pretpostavljam da žele prikriti jedan kvalitativni i kvantitativni jaz, kaže naš sagovornik.
“Kvantitativni jer broj zaposlenih u velikoj mjeri prelazi broj koji je propisan pravilnicima i koji je realno potreban. Tu je i kvalitativni jaz jer postoji određeni dio radne snage koji nema potrebne vještine, iskustvo niti profil za obavljanje vrste poslova na koju je postavljen. Postoje tu i drugi razlozi, ali mislim da svi imaju političke korijene”, kaže Mujanović.
Upravo preko politike, to bar nije neka tajna, se i dolazi na radna mjesta u institucije na nivou države i na nižim nivoima.
Nekada ranije Agencija za lokalne razvojne inicijative (ALDI) je došla do procijena da je samo u Federaciji BiH broj zaposlenih u javnom sektoru iznosio više od 116.000, i to prije dvije godine.
Situacija tržišta rada u BiH i odnos privatnog i javnog sektora u BiH potpuno su obrnuti u odnosu na ono što bi trebali biti.
“Situacija je suprotna onoj koja je potrebna da ekonomija brzim koracima krene naprijed. Javni sektor ima veća primanja i veći broj zaposlenih od potrebnog, u odnosu na privatni sektor. Također, postoji i jedan suštinski problem svijesti kod ljudi jer su vrlo često među najpoželjnijim poslodavcima kompanije iz javnog sektora, tako da imamo ekonomsku i političku situaciju kakvu većina stanovništva želi”, smatra Mujanović.
Strategije obrazovanja i tržište rada u našoj zemlji su također još uvijek kritična tačka. Malo je onih koji se obrazuju da bi radili u privredi, a više onih koji se i kroz svoje obrazovanje opredjeljuju da rade u administraciji.
“Radi se o sektoru u koji je međunarodna zajednica uložila mnogo truda i resursa, ali gdje su održivost i dugoročni pozitivni rezultati uglavnom izostali, prije svega zbog političkih blokada i interesa. Iz makroprespektive, uz čast pojedinim iznimkama i odličnim ustanovama, potrebne reforme nisu napravljene i većina ustanova i dalje proizvodi kadar koji nije tražen na tržištu rada ili proizvodi kadar na način koji nije zadovoljavajući, jer mladi ne razviju potrebne vještine. Kao rezultat toga imamo situaciju u kojoj su mladi prepušteni sami sebi ako žele razviti tražene vještine i steći radno iskustvo, što većini njih ne polazi za rukom”, ocjenjuje Mujanović.
Ukupan broj zaposlenih u BiH prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH je 704.724. Samo pod stavkom “Javna uprava i odbrana, obavezno socijalno osiguranje” navedeno je da je u septembru bilo 74.602 zaposlenih, ako tome dodamo i ostale sektore iz glomaznog birokratskog aparata, prilično je jasno da ćemo dobiti ogromnu cifru.
S druge strane, primjera radi, u poljoprivredi, ribolovu i šumarstvu u septembru je bilo zaposleno tek 16.497 osoba.
Osim što je glomazan administrativni aparat, on je ujedno i biračko tijelo, zbog toga se politika teško odlučuje da ga “sreže”.
Izvor Klix.ba