Velike su nade polagane u eksperiment sa
isplaćivanjem univerzalnog osnovnog dohotka, koji je sprovela finska
vlada, ali on neće biti produžen.
Iako rezultati eksperimenta još nisu objavljeni i verovatno ih neće biti
do kraja naredne godine, kako piše sajt “Bloomberg”, jasno je da je on
sproveden na loš način, piše Blic.rs.
Finska agencija za socijalnu zaštitu KELA, nije uspjela da obezbijedi
finansije za nastavak ovog projekta, koji je najavljen kao velika
ljevičarska ideja.
U eksperimentu je učestvovalo oko 2.000 ljudi, nasumice odabranih
nezaposlenih ljudi, koji su tokom dvije godine primali univerzalni
osnovni dohodak (UBI) koji je iznosio oko 560 eura mjesečno.
Premalo novca za pojedince, a previše troškova za državu
Prije nego što je eksperiment odobren od strane vlade 2016. godine,
zvaničnici KELA su razmatrali o plaćanju 800 eura mjesečno test grupi
radno sposobnih građana. Ali, kada je eksperiment počeo prošle godine,
oni su smanjili iznos na 560 eura, zato što bi, da se eksperiment
proširio na sve stanovnike, ukupni troškovi na kraju bili preveliki.
Na sličan način propao je i referendum u Švajcarskoj, na kojem se odlučivalo o isplati dohotka od 2.500 franaka.
Jedno je sigurno, nemoguće je u Finskoj živjeti sa 560 eura, pogotovo
ako se u obzir uzme činjenica da samo kirija za jednosoban stan na
periferiji Helsinkija toliko košta. Stoga su se stručnjaci koji su
radili na eksperimentu složili da ne plaćaju UBI nezaposlenima koji
primaju veću socijalnu pomoć od države (32,4 eura dnevno prvih 400 dana
nakon ostanka bez posla) Dakle, samo siromašni zaposleni bi imali neke
koristi od primanja UBI.
To ograničenje je dizajnirano tako da rješava dva problema, nisku stopu
zaposlenosti i da pojednostavi finski komplikovani sistem socijalne
zaštite i zaštite djece. Naime, Finska ima samo 71 odsto zaposlenih među
radno sposobnom populacijom, što je manje u odnosu na Švedsku sa 77
odsto i Island sa čak 86 odsto.
KELA je računala da će isplatom UBI moći da uštedi državi novac jer onda
ne bi morala da isplaćuje dječiji dodatak i druge beneficije.
Međutim, kako se ispostavilo UBI, kada bi se sprovodio u cijeloj
Finskoj, koštao bi državu 19,3 milijardi eura godišnje, a zauzvrat bi
država na beneficijama uspjela da uštedi svega 3,6 milijardi eura.
Kritičari kažu da nije problem UBI već finska vlada, koja je iz
pogrešnih razloga započela projekat. Ona nije trebalo da koristi UBI
kako bi natjerala ljude da počnu da prihvataju bilo kakve poslove, već
kao sredstvo za obezbjeđivanje “društvenog minimuma” blagostanja u
svijetu sa sve nesigurnijim zaposlenjem i rastućom automatizacijom.
Ukoliko se neka država riješi na povećanje poreza kako bi se obezbijedio
UBI za sve građane, onda on mora da bude zaista nešto revolucionarno, a
ne samo da vodi trenutnom smanjenju broja nezaposlenih.
Iako nije uspio ovaj projekat u Finskoj, to ne znači da je UBI mrtav.
Treba obratiti pažnju na eksperimente u Oklendu u Kaliforniji gdje se
isplaćuje 2.000 dolara mjesečno, kao i u Keniji gdje se isplaćuje svega
23 dolara mjesečno, ali je taj iznos oko polovine prosječne zarade u
ruralnim oblastima ove zemlje.