U potrazi za boljim životim uslovima približno deset hiljada poljoprivrednika i njihovih porodica iz jugoistočne Anadolije dolaze u Amasyu, grad na sjeveru Turske, gdje provode šest mjeseci udaljeni od svojih domova.
Porodice sezonskih radnika smještene su u improviziranim šatorima, gdje rade na poslovima berbe plodova i održavanju njiva.
Jedan od sezonskih radnika koji je došao iz Sanliurfe, grada na jugu Turske, Halil Zebur, otac osmero djece kazao je kako je s porodicom išao od grada do grada i na kraju došao u Amasyu kako bi našao posao i prehranio porodicu.
Zebur je kazao kako u njegovom kraju nema prostora za sadnju i da su zbog toga, on i još 350 osoba morali ga napustiti.
“Zbog teških ekonomskih uslova, mi šest mjeseci provedemo kući, a šest daleko od nje”, istakao je Zebur.
On je naveo da njegova djeca moraju raditi na polju, a trebala bi se igrati kao i sva druga.
“Na vijestima kažu: zbog prevelikih vrućina, ne izlazite napolje, ali to za nas ne vrijedi. Mi smo napolju, bez obzira na vremenske uslove”, rekao je Zuber.
Ovi sezonski radnici nemaju ni električnu energiju u svojim smještajima.
“Vodu za piće, pranje veša, suđa i tuširanje uzimamo sa česme. Jedino što želimo je da nam država omogući smještaj. Bilo bi nam mnogo udobnije u montažnom smještaju”, smatra Zebur.
Zbog stalne selidbe, pojavljuje se problem s obrazovanjem kod djece.
“Želimo da naša djeca idu u školu. Ali to nije u našoj moći. Najveći problem nam je prevoz. Zbog toga uglavnom nekoliko porodica skupa iznajmljuje kamion ili minibus. Djeca rade zajedno sa mnom na polju”, istakao je Zebur.
Sirac Agacli, također iz Sanliurfe kazao je kako je s porodicom u Amasyu došao u aprilu, a kući će se vratiti u oktobru.
“Zbog ekonomskih problema nisam mogao ići u školu. Kada je počela sezona poljoprivrednih radova morao sam raditi i zbog toga nisam uspio završiti školu. Radimo svaki dan na vrelom suncu od pet do 19 sati, za nekih 25 do 30 lira. Pola toga ode na dnevne potrebe. Sad sadimo luk. Kakav god posao ima mi ćemo ga uraditi. Ako završe poslovi u ovom gradu, mi idemo u drugi. Teško je ali mi na neki način moramo prehraniti porodicu”, kazao je Agacli.
Želja svih sezonskih radnika je da rade u svom gradu, ali to nije moguće, smatra Agacli.
Među sezonskim radnicima nalazi se i 13-godišnja Mihriban Demir koja ne ide u školu jer ovaj posao obavlja već pet godina. Ona je istakla kako je ovaj posao vrlo težak, ali da i ona mora doprinijeti prehranjivanju porodice.