Razgovarali smo s Dominikom Raškajem, PR marketing menadžerom za Posao.hr i Boljiposao.com u Bosni i Hercegovini, o aktuelnostima u regiji, trenutnim krizama na tržištu rada u BiH, povratku naših radnika iz inostranstva te rješenjima za zadržavanje radnika u zemlji.
Situacija na bh. tržištu rada je već duži period izuzetno kompleksna i teška, kaže Raškaj. Nedostaje profesionalnih kuhara, konobara, barmena, skladištara i trgovaca. Osim toga, suočavamo se s problemima u građevinskom sektoru, gdje nedostaju električari, vodoinstalateri, bravari, zidari, tesari, pa čak i građevinski inženjeri.
Pored toga, postoji i veliki nedostatak vozača autobusa i kamiona, kako u dostavama unutar Bosne i Hercegovine, tako i u međunarodnom transportu. “Ova zanimanja predstavljaju ključna područja koja utiču na čitavo stanovništvo, dok se istovremeno suočavamo s manjkom radne snage u kompanijama i proizvodnji, posebno u industrijama koje izvoze na strana tržišta“, dodaje Raškaj.
On napominje da je teško utvrditi precizne brojke o nedostatku radnika, ali se na osnovu poređenja s Hrvatskom, gdje je ove godine planirano izdavanje oko 90.000 radnih dozvola, a na kraju ih je izdano oko 127.000, procjenjuje da Bosni i Hercegovini danas nedostaje oko 70.000 radnika.
Zbog nedostatka domaće radne snage, naši poslodavci su primorani da uvoze radnu snagu iz trećih zemalja, koja, nažalost, često ne ispunjava standarde kvaliteta i stručnosti potrebne za naše tržište. Važno je naglasiti, podvlači Raškaj, da ovaj problem nije isključivo posljedica odlaska naših građana u inostranstvo, već i činjenice da značajan broj radno sposobnih ljudi u našoj zemlji ne želi raditi poslove poput građevine.
“Ovo nije samo problem Bosne i Hercegovine i regiona, već globalni fenomen nove generacije Z, koja je izbirljiva pri odabiru posla. Mladi često očekuju da brzo postignu željenu poziciju bez dugotrajnog truda, strpljenja i postepenog napredovanja, što se primećuje i kod nas“, ističe Raškaj.
Dominik ističe da razumije nezadovoljstvo radnika i dodaje: “I sam bih reagovao slično da sam na njihovom mjestu. Međutim, vođenje kompanije sa 200-300 zaposlenih predstavlja značajnu odgovornost, posebno u uslovima visoke inflacije i rastućih troškova energenata. U mnogim slučajevima, poslodavci su zapostavljeni od strane nadležnih institucija kada im je potrebna pomoć, što dodatno otežava situaciju.”
On napominje da iako su negativni poslodavci prisutni, takvih ima i u drugim zemljama Evropske unije, ali je tamo situacija često bolje PR-ovski upakovana. “S druge strane, postoje poslodavci koji istinski cijene svoje radnike. Primjeri gradova poput Gračanice, Laktaša i Tešnja pokazuju da su ti lokalni centri pokretači ekonomije Bosne i Hercegovine, gdje se radnici vraćaju i pokreću sopstvene biznise.“
Povratak je neminovan jer Njemačka, koja je nekada bila sinonim i pokretač ekonomije starog kontinenta, suočava se s ogromnim problemima u oblastima kao što je autoindustrija, građevina, drvna industrija, tekstilna proizvodnja, ali i mnoge druge grane.
Uz inflaciju, ekonomske krize i strah od sukoba s Rusijom, troškovi života dostigli su maksimalne razine. “Na primjer, za život u Berlinu danas je jedva dovoljno 4.000 eura. Zabrinutost raste, a mnogi više ne mogu priuštiti godišnje odmore jer većina njihovih prihoda odlazi na stan, režije i hranu. Zbog svih ovih problema, ne samo kod nas nego i u regionu, povećava se broj radnika koji se vraćaju iz inostranstva. Očekujemo da će ta brojka nastaviti rasti, posebno naredne godine”,” objašnjava Raškaj i navodi podatak Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona da je ove godine u TK upisano oko 90 djece u osnovne i srednje škole koja su se vratila iz inostranstva.
On smatra da moramo biti pametni i mudro iskoristiti ovu priliku: “Potrebno je ponuditi konkretne mjere, olakšice i benefite pri povratku takvih ljudi, posebno onima koji žele pokrenuti vlastiti biznis. Država bi trebala sufinansirati određeni postotak takvih projekata bespovratno, jer svaka nova firma znači novo radno mjesto”.
Kako bi se situacija promijenila i u korist radnika i u korist poslodavaca, prije svega potrebno je, kaže Raškaj, raditi na smirivanju političkih tenzija i unapređenju komunikacije na svim nivoima vlasti, uz aktivno uključivanje srednjih škola, komora i udruženja poslodavaca.
Nagalašava i da poslodavci ne mogu savladati brojne krize bez podrške države, posebno kada je riječ o osiguranju plata koje prate inflaciju.
Jedan od problema svakako su i uslovi rada u Bosni i Hercegovini, naročito u pogledu nedostatka slobodnog vremena i odsustva zakona o neradnim danima, poput nedjelje, pa čak i subote, a tu je i nepovjerenje u državne institucije. “U Hrvatskoj, na primjer, Crodemoskop redovno analizira stav građana o radu vlade i sabora, a ocjena je tek dovoljna, 2. Slična situacija je i u Bosni i Hercegovini, iako nemamo zvanična istraživanja o rejtingu naših političara”, kaže za Buku Raškaj.
Ono što takođe vidi kao neophodno je donošenje zakona koji će štititi prava radnika, uz stroge inspekcijske kontrole nadležnih organa, uz edukaciju mladih da se preko Privrednih komora uključe u projekte koje nam je na raspolaganje stavila Evropska unija. Kao jedan od odličnih projekata navodi Program Inicijativa za održivo zapošljavanje INOVA koji je posebno usmjeren na nezaposlene žene i muškarce koji se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje više od 12 mjeseci i ima dva veoma značajna cilja, prvi je da se aktiviraju, motivišu i obuče dugoročnonezaposleni kako bi dobili zaposlenje koje bi im omogućilo bolji kvalitet života.
“Program INOVA će osigurati zaposlenje za minimalno 50 nezaposlenih osoba. Naime, riječ je o projektu koji ima za cilj uspostaviti inovativni i održivi model suradnje institucija tržišta rada i socijalne zaštite, obrazovnih institucija, specijaliziranih organizacija i eksperata, u svrhu povećanja mogućnosti za zapošljavanje dugoročno nezaposlenih osoba na području djelovanja JU Zavod za zapošljavanje Filijala Banja Luka. Ali naravno sve ovo nije moguće ako se u to aktivno ne uključe tvrtke, stoga mi je izuzetno drago da je odaziv bio jako velik i da postoji zainteresiranost i da oni sami ponude ono najbolje svom radniku “, objašnjava Raškaj, te na kraju razgovora zaključuje da ipak nije sve tako crno i da ima razloga za optimizam ako preduzmemo adekvatne korake.