Rade na Aljasci, zarada 15.000 USD

Otisnuli su se hiljadama kilometara daleko od svojih domova u potrazi za dobrom zaradom. Pronašli su Sivod, ribarsku luku, u zemlji Eskima, Indijanaca i Aleuta. Gradić lijep kao sa razglednice, miran i ušuškan i idelan za privremeni rad. Posla ima, ali ne i mjesta na kojima bi se zarađeni novac trošio.

Često se misli i govori da su mladi lijeni, nevoljni da se late posla. Međutim, agencije koje organizuju da naši studenti odlaze na privremeni rad u Ameriku tokom ljeta, imaju i previše zainteresovanih.

Smješteni smo u zgradi u kojoj se nalazi javni toalet i prostorije za pranje i sušenje veša. Mi smo na spratu iznad i imamo pet soba, kupatilo i dnevni boravak sa kuhinjom. Svako veče radi nekoliko klubova u centru i jako je lijepo za moj ukus, ali mi radije kada nam je do zabave, napravimo roštilj napolju, zapalimo vatru pričamo, pjevamo… ili organizujemo filmsko veče, uz kokice, sladoled, ili pivce, kaže Filip.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Sivod je miran gradić na vodi, sa oko 8.000 stanovnika u zimskom periodu i mjesto gdje bogati Amerikanci, ali i Evropljani dolaze da pobjegnu od gradske buke i vreve. “Grad je prelijep, priroda je čarobna, a ljudi veoma druželjubivi, prijatni i prihvatili su nas kao svoje. Iz ugla mladih, Sivod je veoma dosadan, ali upravo to nam i jeste bio cilj. Radimo čitav dan, spavamo i ne trošimo novac. Ovdje uglavnom žive ljudi koji su „pobjegli“ iz velikih gradova, od buke, gužve, u prirodu i mir. Vrijeme je idealno, od 15 do 20 stepeni. Zato je hrana očajna. Uglavnom se jede brza hrana, ali mi kupimo piletinu i supe, i tako nešto što može da bude malo zdravije, pa napravimo sami”, kaže Filip.

Ova vrijedna šestorka riješila je da „zapne“. Radiće četiri mjeseca, koliko im važe radne dozvole, po najmanje 12 sati svih sedam dana u nedjelji. A onda se vraćaju kao pobjednici sa zarađenih oko 15.000 dolara. Nije teško izračunati, koliko je mjeseci potrebno da se ova suma sakupi od prosječnih plata u Srbiji.

Nikoli je prošlogodišnja „tura“ otplatila plac na Ledinama i svadbu, pošto se pred polazak na ovogodišnju pečalbu oženio. I ostali iz komune imaju planove i zacrtane ciljeve. Zato im nije težak radni dan.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

“Mladići su zaduženi za spoljne poslove, vozimo mašine kojima se ubacuju i izvlače brodovi iz vode, popravljamo motore, mijenjamo ulje, vozimo čamce, ponekad okačimo ribu kapetanima, koji nas uvijek časte”, objašnjava Filip Kovačević, student poslovnog menadžmenta. ” Jovana je spremačica, čisti kabine koje su u sklopu ovog kompleksa, turističkog kampa, a Nada radi papirologiju, u kancelariji rezervacije”.

Kako kažu, došli su baš na Aljasku, po preporuci prijatelja koji je bio prošle godine i odlično zaradio. Ekipa koja je prvi put na Aljasci, zarađuje devet dolara na sat, a „seniori“ dobijaju 11 dolara. Kada se rade dva posla, nakupi se 84 sata nedeljno.

“Stigli smo preko AYUS-a, jedne od najboljih agencija koje rade sa studentima i šalju ih u Ameriku da rade preko ljeta. Princip je da se četiri mjeseca radi, a peti putuje po SAD i malo potroši. Na ovaj program imaju pravo svi studenti, ali se viza uglavnom odobrava dobrim studentima i što mlađim. Ako u ambasadi samo posumnjaju da namjeravate možda da ostanete da živite u Americi, odbijaju vas”, objašnjava Filip.

A oni će pokušati i sljedeće godine da dođu ponovo. Novac im treba da pomognu roditeljima, započnu neki posao, ili sagrade kuću u rodnom Beogradu.

“Svako od nas ima planove, ali neću o njima da se nešto ne izjalovi. Namjeravam da pokrenem neki posao i da od novca koje ovdej zaradim nešto napravim. Posao nije težak, ali svi mi radimo dva posla dnevno. Moje radno vrijeme je od 10 do 10 sa pauzama, pa uveče još nekoliko sati. Kada završimo obično svi legnemo da spavamo pošto smo mrtvi umorni, a i malo nas monotonija ubija”, kaže Filip.

Preživjećemo, ovdje smo da bi radili. Kada nema gužve, gazde ne prave problem da odemo ranije. Možemo da uzmemo slobodne dane, ali to izbjegavamo, jer svaki dan odmora je oko 150 dolara manje sa bakšišom.

Ima još Srba na Aljasci. Kažu, čuju za njih, ali još nisu upoznali nikog iz domovine. Za nekoliko dana, dolaze još dvije Beograđanke, koje će se pridružiti ekipi.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije