Analitičar Konstantin Krutihin u tekstu koji objavljuje portal “Slon”, navodi četiri razloga zbog kojih je Južni tok sa ekonomske tačke gledišta neisplativ.
Kao prvo, on kaže da potražnja za ruskim gasom neće rasti u Evropi. Po najoptimističnijim prognozama, rast potrošnje gasa u Evropi može iznositi ne više od 30 milijardi kubnih metara gasa godišnje, i to će biti pokriveno uvozom tečnog gasa, a ne produkcijom Gasproma, smatra Krutihin.
Predsjednik Komiteta Državne Dume za energetiku Ivan Gračov rekao je portalu da sudbina projekta sada zavisi samo od Rusije. “Ako se dogovori sa Evropljanima o zajedničkom upravljanju ukrajinskim gasnim sistemom, oni neće biti protiv Južnog toka”, smatra on. On je je ocijenio da bi odustajanje od Južnog toka bilo loše za Rusiju, jer je već uložila značajna sredstva.
Drugi razlog je što je snaga postojećih gasovoda već suvišna. “Snaga gasovoda koji sada idu u Evropu već je dostigla 250 milijardi kubnih metara godišnje, a prošle godine je po tim cijevima prošlo svega 138 milijardi”, navodi on.
Po Krutihinu, treći razlog je to što se izgradnja gasovoda prema Evropi kosi sa proglašenom kremljovskom strategijom o osvajanju azijatskih tržišta.
Krutihin navodi i da nije jasno gdje će Gasprom naći novac za istovremeno finansiranje Južnog toka, koji bi mogao da košta više od 70 milijardi dolara, i recimo, gasovoda prema Kini, gde ukupna cijena prevazilazi 100 milijardi dolara.
“Politička slabost ruskog rukovodstva koje želi da po svaku cijenu kazni Ukrajinu lišavanjem tranzita gasa, eksploatiše alavi lobi građevinara gasovoda, koji su se proslavili nevjerovatno naduvanim troškovima”, zaključuje Krutihin.
Predsjednik Instituta za energetsku politiku Vladimir Milov u tekstu “Zašto je vrijeme da odbacimo Južni tok”, objavljenom na istom portalu, tvrdi da ne postoji logična osnova za izgradnju tog gasovoda, jer na tržištu jugoistočne Evrope “nema nikakve nove potražnje” za gasom.
On ocjenjuje da su privrede niza zemalja potrošača ruskog gasa u depresiji, što se odražava na upotrebu gasa, i navodi da su Bugarska, Grčka, Srbija, Mađarska, Austrija i Slovačka prošle godine potrošile 18,3 milijardi kubnih metara, dok su 2008. potrošile 23,8.
“Južni tok ne otvara nikakva nova tržišta, i otvoreno rečeno, njegov smisao je samo zaobilaženje Ukrajine, kroz koju danas prolazi više od polovine ruskog gasa”, ocijenio je Milov.
Milov je ukazao da korist imaju izvođači radova na gasovodu. “Milijarde evra neće otići u kosmos, već bliskim izvođačima radova, među kojima je i Strojtransgas Genadija Timčenka”, bliskog prijatelja Vladimira Putina, koji je već dobio pravo na izgradnju bugarskog dela.